Starokorsunskaja
Starokorsunskaja (rus. Старокорсунская) naseljeno je mesto ruralnog tipa (stanica) na jugozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u centralnom delu Krasnodarske pokrajine i administrativno pripada njenom Krasnodarskom gradskom okrugu.
| Starokorsunskaja Starokorsunskaя | |
|---|---|
 | |
| Administrativni podaci | |
| Država |  Rusija |
| Federalni okrug | Južni FO |
| Pokrajina |  Krasnodarska |
| Rejon | Krasnodarski gradski okrug |
| Osnovan | 1794. |
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo | |
| — 2010. | 12.238 |
| — gustina | 612,51 st./km2 |
| Geografske karakteristike | |
| Koordinate | 45° 03′ 18″ S; 39° 18′ 41″ I / 45.054923° S; 39.311317° I |
| Vremenska zona | UTC+3 |
| Aps. visina | 22 m |
| Površina | 19,98 km2 |
.svg)  Starokorsunskaja Starokorsunskaja na karti Rusije | |
.svg) Starokorsunskaja Starokorsunskaja na karti Krasnodarskog kraja | |
| Ostali podaci | |
| Poštanski broj | 350909 |
| Pozivni broj | +7 861 |
| OKATO kod | 03 401 975 001 |
| OKTMO kod | 03 701 000 241 |
Prema podacima nacionalne statističke službe RF za 2010, stanica je imala 12.238 stanovnika.
Geografija uredi
Stanica Starokorsunskaja se nalazi u centralnom delu Krasnodarske pokrajine, odnosno na krajnjem jugu Kubanjsko-priazovske stepe. Leži na desnoj i visokoj obali reke Kubanj, odnosno na severnoj obali njenog Krasnodarskog jezera, na nadmorskoj visini od oko dvadesetak metara. Selo se nalazi na oko dvadesetak kilometara istočno od pokrajinskog administrativnog centra, grada Krasnodara.
Severnom periferijom naselja prolazi drumski pravac R251 koji povezuje crnomorsku obali i grad Temrjuk sa Stavropoljem.
Istorija uredi
Korsunsko naselje osnovali su 1794. pripadnici crnomorskih Kozaka doseljenih na Kubanj i bilo je to jedno od prvih 40 kozačkih naselja na tom području.[1] Sadašnje ime dobija 1809. nakon osnivanja stanice Novokorsunskaja nešto severnije.
Prva škola u selu počela je sa radom 1867. godine.
Demografija uredi
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u selu je živelo 12.238 stanovnika.
| 1959. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. |
|---|---|---|---|---|
| 6.996 | 9.233 | [2] | 10.776[3] | 12.238[4] |
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Азаренкова А.С., Бондарь И.Ю., Вертышева Н.С. Основные административно-территориальные преобразования на Кубани (1793-1985 гг.). — Краснодар: Краснодарское книжное издательство, 1986. — С. 249. — 395 с.
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
