Stematografija je bakrorezna knjiga Hristofora Žefarovića i Tomasa Mesmera štampana u Beču 1741. godine.

Istorijat

uredi
 
Prva strana Stematografije

Knjigu je izvorno objavio hrvatski pisac Pavle Riter Vitezović na latinskom jeziku pod naslovom Stemmatographia sive armorum Illyricorum delineatio, descriptio et restitutio (Beč, 1701).[1] Zvaničnoj austrijskoj politici odgovarala je Vitezovićeva Stemmatographia u kojoj su bili zastupljeni grbovi zemalja i pokrajina - tada jednim delom u okviru Osmanskog carstva - koje bi Austrija pripojila nakon proterivanja Turaka sa Balkana.[2]

Srpskom patrijarhu Arseniju IV Jovanoviću Šakabenti bila je poznata Vitezovićeva knjiga i ideja o ujedinjenju Hrvata, Srba i Slovenaca, koju je Vitezović izlagao u svojim delima. Problem je predstavljala činjenica što bi takvo ujedinjenje išlo na štetu srpskog naroda. Stoga je patrijarh Arsenije IV sa svojim saradnicima, koji su učestvovali u vođenju politike Karlovačke mitropolije, odlučio da Vitezovićevu knjigu izda u dopunjenom obliku. Knjigu je na ruskoslovenski preveo Pavle Nenadović Mlađi, sekretar patrijarha. Istu knjigu je u bakru izrezao, za štampu priredio i osmislio Hristofor Žefarović u Beču 1741. godine. Žefarović se ovde istakao pre svega kao likovni umetnik, onaj koji je naslikao predloške i likovno komponovao celu knjigu. Mesmerova uloga svodila se na zanatsko-graverski deo posla, koji je on izveo po Žefarovićevim crtežima.

Ovo izdanje prevazišlo je prvobitni koncept heraldičkog zbornika. Tome je dodato dvadeset devet likova južnoslovenskih vladara i svetitelja, portret Arsenija IV sa posvetnom pesmom, trijumfalni portret cara Dušana na konju, okruženog grbovima, lik cara Dušana između Hronosa i Minerve i, na kraju, pesma posvećena Hristoforu Žefaroviću, u kojoj se veliča ovo njegovo delo.[2] Obe posvetne pesme napisao je Pavle Nenadović Mlađi.

Knjiga je bila zamišljena kao politički pamflet urađen sa namerom da austrijskim vlastima pokaže da sa samodržavnošću Srba nije nestala i njihova nacionalna svest i nacionalni ponos. Takođe je trebalo da posluži i kao svojevrsni istorijski album i priručnik koji bi srpskom narodu pružio određena znanja iz nacionalne istorije.[3]

Kada se pojavila Stematografija je bila najtraženija i najbolje primljena knjiga druge polovine 18. veka.[3] Iako osmišljena od strane duhovnog lica ova knjiga je predstavljala ideje mlade srpske građanske klase u Monarhiji. Njen najveći doprinos je svakako očuvanje političke i nacionalne svesti Srba u vremenu kada nije postojala nacionalna država.

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Davidov, Dinko (2011). Srpska Stematografija Beč 1741. Novi Sad: Prometej. str. 24. 
  2. ^ a b Davidov, Dinko (2011). Srpska Stematografija Beč 1741. Novi Sad: Prometej. str. 25. 
  3. ^ a b Davidov, Dinko (2011). Srpska Stematografija Beč 1741. Novi Sad: Prometej. str. 26.