Taban na fitilj (engl. matchlock) je vrsta mehanizma za opaljivanje kod primitivnog ručnog vatrenog oružja - arkebuza i musketa, koji je korišćen od 15. do početka 18. veka (u Evropi), a u Aziji sve do sredine 19. veka. Ovaj mehanizam pali barutno punjenje fitiljem, po kojem su prve puške nazivane fitiljačama.[1][2]

Nemačka musketa sa tabanom na fitilj najranijeg tipa.

Razvoj

uredi

Taban je mehanizam za opaljenje barutnog punjenja kod ručnog sporometnog vatrenog oružja koje se puni spreda (arkebuza, musketa). U početku reč taban označavala je samo daščicu (u obliku stopala) koja je povezivala delove za opaljenje, a kasnije se tim imenom nazivao ceo mehanizam za opaljenje. Taban se nameštao sa desne strane zadnjeg dela cevi i usadnika, uz samu falju. Razvoj tabana tekao je uporedo sa razvojem ručnog vatrenog oružja i uticao je na poboljšanje sigurnosti i brzine gađanja. Vrste i oblici tabana zavisili su od vremena i mesta izrade. Razlikuju se 4 osnovna mehanizma opaljivanja: taban na fitilj, na kolo, na kremen i na kapislu.[1]

Početkom 15. veka (ili već 1396. kod Osmanlija) ručni topovi dobili su drveni kundak koji se mogao držati obema rukama i osloniti na rame, čime su nastale prve arkebuze. Do sredine 15. veka falja je sa gornje strane premeštena na desnu stranu cevi i uz nju je na cev pričvršćen čanak za pripalu sa poklopcem, što je u mnogome olakšalo opaljivanje. Oko 1450-1470. izmišljen je taban na fitilj, čime su nastale prve puške fitiljače, koje su najpre nazivane arkebuzama, a zatim, sa povećanjem njihove težine i kalibra, musketama.[3]

Mehanizam

uredi
 
Taban nemačke fitiljače modernijeg tipa, sa mehanizmom za okidanje kao kod samostrela i serpentinom iza čanka.

Serpentin

uredi

Najprostiji taban bio je takozvani serpentin, poluga u vidu slova "S" koja se okretala oko poprečne ose. Kroz oroz ili kokot[a] (gornji deo poluge) provlačio se fitilj i pričvršćivao zavrtnjem. Pred borbu fitilj se palio i time je oružje bilo spremno za dejstvo. Pritiskom na donji deo poluge (obarač) kokot sa zapaljenim fitiljem spuštao se i palio pripalu (od crnog baruta) u posebnom udubljenju oko rupice na zadnjem delu cevi (falja) ili u posebnoj posudi (čanku), a odatle je plamen, kroz falju, palio barutno punjenje u cevi.[1] Serpentin je ušao u upotrebu u prvoj polovini 15. veka.[4]

Pravi taban na fitilj

uredi

Složeniji taban imao je tabansku daščicu, tabanski čanak sa poklopcem (za smeštaj pripale), poluge, oprugu, oroz s fitiljem i obaraču.[1][2] Pravi taban na fitilj izmišljen je oko 1450-1470.[3]

Prednosti i mane

uredi

I pored više nedostataka (osetljivost fitilja na vlagu; otežano punjenje puške, jer je strelac morao da nosi vatru ili zapaljen fitilj; otežano nišanjenje, zbog dima od zapaljenog fitilja), taban je, u odnosu na raniji način paljenja pripale (prinošenjem rukom usijanog gvožđa, žara, zapaljenog truda ili fitilja) imao mnoge prednosti (prosta konstrukcija, jeftina izrada i veća sigurnost opaljenja), pa je zadržan sve do početka 18. veka, a delimično i u 19. veku (japanske arkebuze sa tabanom na fitilj korišćene su sve do Mejdži reformi 1869).[1] Uporedo sa fitiljačama, korišćene su i znatno složenije i skuplje kolašice - koje su bile dostupne samo elitnim jedinicama i konjici, sve dok ih nisu zamenile efikasnije kremenjače.[2]

Upotreba

uredi
 
Safavidski vojnik naoružan musketom fitiljačom bliskoistočnog tipa, 17. vek.

Arkebuze i muskete sa tabanom na fitilj nazivaju se puškama fitiljačama. Pošto je fitilj bio osetljiv na vlagu, procenat zatajivanja (neopaljivanja) bio je veliki (do 40%). Gađalo se kuglicom, pa je zaptivanje cevi bilo slabo, a gubitak barutnih gasova veliki, što je smanjivalo početnu brzinu i domet zrna (do 200 m), a tačnost gađanja (nije bilo nišana) iznosila je oko 27%. Zato je na početku 16. veka jedan musketar dolazio na 10 kopljanika, a gađalo se isključivo plotunom.[5]

Vrste

uredi
 
Taban bliskoistočnog tipa, bez tabanske daščice, sa serpentinom koji viri iz šupljine kundaka, ispred čanka.

Tehnika izrade musketa fitiljača proširila se po svetu zahvaljujući širenju Osmanskog carstva (koje se do 1566. proširilo na severnu Afriku, Siriju i Irak, i uspostavila trgovačke veze sa Indonezijom) i portugalskim pomorskim otkrićima i kolonizaciji. Portugalci su 1498. doneli prve muskete u Indiju, a posle 1521. i na Filipine. Sa Filipina tehnika izrade musketa prešla je 1543. u Japan. U različitim delovima sveta vremenom su se razvila tri različita tipa tabana na fitilj: bez tabanske daščice, sa serpentinom u šupljini kundaka (provizorno nazvan bliskoistočni tip), sa tabanskom daščicom i okidačem kao kod samostrela (tzv. evropski tip) i sa oprugom (tzv. trzajna fitiljača).

Bliskoistočni tip

uredi

Ovaj prost mehanizam nastao je u Osmanskom carstvu krajem 15. veka i ostao je u upotrebi u Indiji i Kini sve do kraja 19. veka. Taban je bez tabanske daščice, sa serpentinom ubačenim u šupljinu kundaka, ispred čanka sa pripalom. Gornji kraj serpentina bio je savijen udesno, kako bi dohvatio čanak na desnoj strani cevi. Pritisak na donji kraj serpentina (ispod kundaka) obarao je serpentin sa fitiljem napred i nadole.

Evropski tip

uredi

Ovaj mehanizam razvio se u Evropi sredinom 16. veka i sve do početka 18. veka korišćen je u svim evropskim vojskama, izuzev Osmanskog carstva. Taban je sa tabanskom daščicom, serpentinom iza čanka sa pripalom i obaračem kao kod samostrela. Pritisak na polugu obarača obarao je serpentin sa fitiljem unazad.

Trzajne fitiljače

uredi

Ovaj mehanizam izmišljen je u Evropi, ali se najviše koristio na Dalekom istoku. Preko Portugalaca se proširio u Japan (od 1543), a odatle u Koreju (od 1592), odakle se raširio na Indokinu i Idoneziju, gde je ostao u upotrebi sve do druge polovine 19. veka. Taban je sa daščicom, spoljašnjom oprugom i natežućim serpentinom (tzv. trzajna fitiljača).

Galerija

uredi

Napomene

uredi
  1. ^ Obe reči znače: petao. Oroz na turskom, a kokot na arhaičnom srpskom jeziku.
  2. ^ Dužine 140 cm.

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d Gažević, Nikola (1975). Vojna enciklopedija 9. Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 589. 
  2. ^ a b v Bajem, Mišel (1990). Oružje i oklopi. Beograd: Vuk Karadžić. str. 38—39. ISBN 86-307-0312-1. 
  3. ^ a b Roberts 2002, str. 7.
  4. ^ Agošton 2005, str. 88.
  5. ^ Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 7, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1974), str. 548-550

Literatura

uredi
  • Gažević, Nikola (1975). Vojna enciklopedija (tom 9). Beograd: Vojnoizdavački zavod. 
  • Bajem, Mišel (1990). Oružje i oklopi. Beograd: Vuk Karadžić. ISBN 86-307-0312-1. 
  • Roberts, Keith (2002). Matchlock Musketeer 1588-1688 [Musketar sa fitiljačom 1588-1688, napisao Kit Roberts]. Oxford: Osprey Publishing Ltd. str. 7. ISBN 9781841762128. 
  • Ágoston, Gábor (2005). Guns for the Sultan: Military Power and the Weapons Industry in the Ottoman Empire [Topovi za sultana: Vojna moć i industrija oružja u Osmanskom carstvu, napisao Gabor Agošton]. New York: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-84313-3. 

Spoljašnji izvori

uredi