Tvrtko Borovinić
Tvrtko Borovinić je bio srpski knez iz vlastelinske porodice Borovinić koja je imala svoje posjede u istočnim djelovima kraljevine Bosne. Nosio je titulu, veliki knez bosanski.
| Tvrtko Borovinić | |
|---|---|
| Mesto rođenja | Banovina Bosna |
| Mesto smrti | Kraljevina Bosna |
| Porodica | |
| Supružnik | Katarina Balšić |
| Potomstvo | Ivan i Milica |
| Roditelji | Borovina Vukašinić |
| Dinastija | Borovinići |
| veliki knez bosanski | |
| Period | aktivan od 1417. do 1436. |
| Prethodnik | Borovina Vukašinić |
| Naslednik | Ivan Borovinić |
Tvrtko je najznačjniji predstavnik plemićke kuće Borovinića. U izvorima se pominje prvi put 1417. godine kao knez svjedok u povelji srpskog kralja Stefana Ostoje.
Oženio se Katarinom Balšić, ćerkom Balše i unuke hercega Hrvoja. Sa njom je imao dvoje djece Ivana i Milicu. Ovaj brak se prvi put pominje 1423. godine ali je brak sklopljen ranije. Godine 1416. Jelena udovica hepcega Hrvoja se udaje za kralja Ostoju, koji ovom ženidbom proširuje svoju vlast na hercegove posjede. Pretpostavlja se da je ženidba sa unukom prvog muža bosanske kraljice mogla biti uzrok pojavljivanja na kraljevoj povelji te daljem usponu u hijerarhiji srpske vlastele.
Na osnovu ove povelje se zaključuje da je Tvrtko nastupao u ime čitave dinastije, kao najstariji i najistaknutiji među njima. Pominje se i na povelji kojom kralj Stefan Ostojić potvrđuje Dubrovniku kupljeni dio Konavla. Sa provalom turske vojske u Bosnu početkom 1420. godine, sa njima je došao i bivši kralj Tvrtko II, koji se 1421. godine vratio na presto kraljevine Bosne. U ovom momentu kada je većina vlastele bila za Tvrtka Drugog, Borovinić je bio do kraja sa Stefanom Ostojićem, čak i u trenucima kada je bilo jasno da je Ostojić izgubio krunu. Borovinić se posle ovoga brzo izmirio sa novim kraljem.
Trvtko je tražio od Dubrovčana 1421. godine, da mu dodjele prihode od kuće koja je ranije pripadala hercegu Hrvoju. Baveći se ostavštinom Hrvoja, prihvatili su zahtjev njegovih unuka Katarine i Doroteje, pa su im 1423. godine počeli isplaćivati polovinu prihoda od Hrvojeve zaostavštine. Iz povelje od novembra 1428. saznaje se da je Tvrtko imao posjede u Visokom i Slanom. Početko 1432. godine kralj Stefan Tvrtko II mjenja politički pravac pa se počinje primicati politici Ugarske i odmicati od uticaja Turske, što dovodi do sukoba sa većinom vlastele. Uz kralja su tada ostali samo Đurađ Vojisalić, Radivojevići i knez Tvrtko Borovinić, dok su ostali ušli u sukob sa kraljem. Usled pritiska sa svih strana kralj se povlači u Ugarsku 1434. godine, da bi se vratio aprila 1435. godine. Iste godine decembra mjeseca kralj se opet povlači u Ugarsku, a sa njim se tada u pratnji nalazio i Tvrtko Borovinić. Tokom druge polovine 1436. godine kralj se vraća u zemlju, a sa njim i Borovinić, koji krajem godine izdaje povelju u Visokom. Ova povelja svjedoči novu titulu Tvrtka Borovinića i predstavlja poslednje svjedočanstvo djelatnosti velikog kneza bosanskog.
Tvrьtka Borovinka milostю Božiwm velikoga kneza bosanskoga
Tvrtka je naslijedio sin Ivan Borovinić koji se pominje samo jedanput i to u povelji od marta mjeseca 1447. godine, gdje traži od Dubrovčana da digne novac od kuće u Dubrovniku.
Tvrtko je nosio titule; knez od 1417. do 1419, kao knez bosanski spominje se 1428,1429,1430 i 1433, i kao veliki knez bosanski 1436. godine.
Vidi još uredi
Literatura uredi
- Srđan, Rudić (2003). Borovinići : vlasteoska porodica iz istočne Bosne. Banja Luka : Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske ; Srpsko Sarajevo.