Toksovo
Toksovo (rus. Токсово, fin. Toksova) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom varošice (rus. посёлок городского типа) na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se na severozapadu Lenjingradske oblasti i administrativno pripada Vsevološkom rejonu.
Toksovo Токсово, Toksova | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Severozapadni |
Oblast | Lenjingradska oblast |
Rejon | Vsevološki rejon |
Osnovan | oko 1500. |
Varošica od | 1963. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2015. | 5.667 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 60° 09′ 20″ S; 30° 31′ 30″ I / 60.155556° S; 30.525° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 188664 |
Pozivni broj | +7 81370 |
Registarska oznaka | 47 |
OKATO kod | 41 212 575 |
OKTMO kod | 41 612 175 051 |
Prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. u varoši je živelo 5.667 stanovnika.
Status naselja urbanog tipa, odnosno varošice nosi od 1963. godine.
Geografija
urediVarošica Toksovo smeštena je u centralnom delu Vsevološkog rejona, nešto severnije od Sankt Peterburga, odnosno na oko 24 kilometra od rejonskog centra Vsevološka.
Naselje se nalazi na području Lembolovskog pobrđa Karelijske prevlake, i leži između dva lednička jezera: Kavgolovskog na severozapadu i Hepojarvi na severoistoku.
Istorija
urediPrvi pisani podaci o naselju odnose se na jedan katastarski spis Vodske pjatine Novgorodske zemlje iz 1500. godine u kojem se na čak četiri mesta pominje selo pod imenom Toksovo. Naselje se na mapi prvi put pojavljuje 1580. godine na Karti Karelije kao selo Toksova (Tocksova).[1]
Tokom perioda švedske uprave na tom području u XVII veku Toksovo se razvilo u značajan verski i kulturni centar. Godine 1625. osnovana je Toksovska luteranska opština, a prva luteranska crkva koja je sagrađena u naselju izgorela je u požaru 1704. godine. Prvobitna crkva ponovo je sagrađena 1757. godine, ali je i nju zadesila slična sudbina nekoliko decenija kasnije. Na posletku je nekadašnju crkvu brvnaru zamenila kuća u kojoj je stanovao lokalni luteranski sveštenik, dok je na istom lokalitetu 1887. podignuta kamena luteranska crkva posvećena svetim apostolima Petru i Pavlu.
Na etnografskoj mapi Sanktpeterburške gubernije iz 1849. godine naselje je označeno kao selo Toxowa i bilo je naseljeno uglavnom Ingermanlanđanima (etnološkom grupom koja pripada Fincima).
Odlukom državnih vlasti iz 1930. Toksovo je službeno proglašeno odmaralištem. Od 1930. do 1936. naselje je služilo kao administrativni centar Kujvozovskog finskog nacionalnog rejona, a potom i kao sedište Toksovskog rejona tadašnje Lenjingradske oblasti.
Prema statističkim podacima iz 1940. godine u naselju je postojalo 511 kuća, dok je uoči početka rata na celom području oko sela živelo 5.375 stanovnika koji su se uglavnom bavili poljoprivredom.
Nakon rata naselje se razvilo kao značajan centar zimskih sportova, posebno za biatlon, skijaško trčanje i ski skokove.
Naselje je sadašnji zvanični status varoši dobilo 13. maja 1963. godine.
Demografija
urediPrema podacima sa popisa stanovništva 2010. u varoši je živelo 6.127 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. varošica imala 5.677 stanovnika.[2]
1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2015. |
---|---|---|---|---|---|---|---|
2,703 | 6,950 | 7,616 | 6,260 | 5,699[3] | 5,893[4] | 6,127[5] | 5,677 |
U naselju se nalazi veliki broj vikendica čiji su vlasnici stanovnici Sankt Peterburga, te se leti broj stanovnika u varoši penje i do 40.000 ljudi.
Sve do Drugog svetskog rata dominantnu populaciju u varoši činili su Finci koji su tako prema podacima iz 1920. činili gotovo 90% stanovništva. Broj Finaca je nakon rata postepeno opadao, a prema podacima sa popisa iz 2002. godine činili su tek oko 2% od ukupne populacije.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ «Карта Карелии, составленная после взятия Кексгольма, Понтусом де ла Гарди». 1580 г. Архивирано на сајту Wayback Machine (23. септембар 2015)
- ^ Ленинградская область. Оценка численности постоянного населения на 1 января 2009-2015 гг. Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2016)
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
Spoljašnje veze
uredi