Triperiodni sistem

Triperiodni sistem je periodizacija ljudske preistorije (sa nekim preklapanjem istorijskih perioda u nekoliko regija) u tri vremenska perioda:[1] kameno doba, bronzano doba i gvozdeno doba;[2] iako se koncept može odnositi i na druge tripartitne podjele istorijskih vremenskih perioda. U istoriji, arheologiji i fizičkoj antropologiji, triperiodni sistem je metodološki koncept usvojen tokom 19. vijeka prema kojem se artefakti i događaji iz kasne preistorije i rane istorije mogu široko rasporediti u prepoznatljivu hronologiju. Kristijan Jirgen Tomsen, direktor Kraljevskog muzeja nordijskih antikviteta u Kopenhagenu od 1825 do 1865, prvobitno je razvio ovu kategorizaciju u periodu 1816—1825. kao rezultat hronološke klasifikacije zbirki muzeja — rezultiralo je širokim sekvence sa artefaktima napravljenim sukcesivno od kamena, bronze i gvožđa.

Grnčarija iz Đomon perioda, japansko kameno doba.
Sunčeva kola iz Trundholma, iz perioda skandinavskog bronzanog doba.
Ključevi kuće iz Pećine pisama.

Sistem se dopao britanskim istraživačima etnologije — prihvatili su ga da bi uspostavili rasne sekvence za britansku prošlost na osnovu tipova lobanje. Iako kraniološka etnologija koja je formirala njen prvi naučni kontekst nema savremenu naučnu vrijednost, relativna hronologija kamenog, bronzanog i gvozdenog doba ostaje u upotrebi u opštem javnom kontekstu,[3][4] a triperiodni koncept je u osnovi preistorijska hronologija Evrope, Sredozemlja i Bliskog istoka.[5]

Struktura održava kulturni i istorijsku pozadinu sredozemne Evrope i Bliskog istoka. Ubrzo je prošao dalje podjele, uključujući podjelu kamenog doba Džona Laboka iz 1865. na paleolit, mezolit i neolit.[6] Shema, međutim, ima malo ili nimalo koristi za uspostavljanje hronoloških okvira u podsaharskoj Africi, većem dijelu Azije, Amerike i nekim drugim oblastima; i ima mali značaj u savremenoj arheološkoj ili antropološkoj diskusiji za ove regije.[7]

Periodizacija uredi

„Triperiodni sistem” periodizacije praistorije se sastoji iz tri dominantne epohe:

Generalni opis uredi

 
Bronzani mačevi, Zrenjaninski muzej

Zlato i bakar bili su prvi metali otkriveni još u neolitu. Ovi metali nalaze se u rekama, stenama, površini zemlje. Verovatno je praistorijski čovek, sasvim slučajno otkrio kako se topi metal. Naložio je vatru u koju je upala bakarna ruda, a potom kada se vatra ugasila i bakar ohladio, čovek je u ohlađenom pepelu pronašao grumuljice metala. Stanovnici Male Azije su u 6 milenijumu p. n. e. prvi savladali veštinu izdvajanja metala iz rude. Zidali su peći od gline visoke oko dva metra, u kojima su topili rudu i pravili kalupe koji su služili za oblikovanje istopljenog metala. Topljenje rude i dalja obrada metala predstavljaju početak razvoja metalurgije. Međutim, bakar se nije pokazao kao najbolji metal. Sečiva su se lako krivila i tupila jer je bakar mekan metal, tako da se i dalje najviše koristilo oružje od kamena. Ljudi su tražeći način da poboljšaju svojstva bakra, otkrili bronzu, mešavinu bakra i kalaja. Kalaj je u to vreme bio veoma redak i skup metal i samo neki su mogli da ga priušte i možda namerno, možda sasvim slučajno neko je pomešao bakar i kalaj, možda da bi povećao količinu metala i napravio bronzu.

Kad je otkrivena legura bronze oko 3500 god. p. n. e. to je bila svojevrsna revolucija metalurgije, koja je povećala efikasnost oružja jer je bronza tvrđi metal. Bronzano doba počelo je oko 3000 god. p. n. e. To je ujedno i kraj neolita i praistorije uopšte. Od tada počinje istorijsko doba, odnosno stari vek, jer se tada javljaju prvi pisani istorijski izvori. Bronzano doba je završeno oko 1200 god. p. n. e., pošto je preovladala upotreba oruđa i oružja od još tvrđeg metala — gvožđa.

Gvožđe je otkriveno na jednom od mnogobrojnih grčkih ostrva bogatih rudom bakra. Smatra se da je jedan kovač naišao na crveni prah i odlučio da vidi šta će se desiti ako pokuša da ga istopi. Prva obrada gvožđa je verovatno uspela posle mnogo truda jer je gvožđe vrlo tvrdo, a i danas to je jedan od najznačajnijih metala u upotrebi. Tada je počelo gvozdeno doba, doba u kojem i danas živimo. Pošto je gvozdeno oruđe dovelo do smanjenja vremena utrošenog na proizvodnju hrane i predmeta koji su neophodni za život, čovek je počeo da u slobodno vreme usavršava svoje zanate: kopanje rude, obradu metala, izradu posuđa od keramike i slično. U ovo doba nastali su prvi gradovi i države, zajednice ljudi koje imaju uređene zakone i organizovano društveno uređenje. Razvoj društva je doprineo nastanku društvenih slojeva. Aristokrati (plemstvo) su postali konkurenti za vladara države.

Kriticizam modela uredi

Najvažnija sprega šire primene sistema tri perioda leži u činjenici da je izrastao u Evropi iz težnje da se objasne istorijski podaci sa ovog kontinenta i iz zapadne Azije. Međutim, razvoj poznavanja istorije drugih delova sveta, socijalno-tehnološki razvoj paralelan sa evropskim u Americi, Australaziji i Africi traži širi, multikulturalni pristup objašnjenju razvoja ljudske civilizacije.

Reference uredi

  1. ^ Lele, Ajey (2018). Disruptive Technologies for the Militaries and Security (na jeziku: engleski). Springer. str. xvi. ISBN 978-981-13-3384-2. Pristupljeno 10. 2. 2022. „Some [researchers] have related the progression of mankind directly (or indirectly) based on technology-connected parameters like the three-age system (labelling of history into time periods divisible by three), i.e. Stone Age, Bronze Age and Iron Age. At present, the era of Industrial Age, Information Age and Digital Age is in vogue. 
  2. ^ Kipfer, Barbara Ann (2000). Encyclopedic Dictionary of Archaeology (na jeziku: engleski). Springer Science & Business Media. str. 564. ISBN 978-0-306-46158-3. Pristupljeno 10. 2. 2022. „Three-Age system: The division of human prehistory into three successive stages – Stone Age, Bronze Age, and Iron Age – based on the main type of material used in tools of the period. […] The Ages are only developmental stages, and some areas skipped one or more of the stages. At first entirely hypothetical, these divisions were later confirmed by archaeological observations. 
  3. ^ Morse, Michael A. (1999). „Craniology and the Adoption of the Three-Age System in Britain”. Proceedings of the Prehistoric Society (na jeziku: engleski). 65: 1—16. ISSN 2050-2729. doi:10.1017/S0079497X00001924. 
  4. ^ Richards, Julian (24. 1. 2005). „Three-age system”. www.bbc.co.uk (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 2. 2022. 
  5. ^ „Three-age System”. Oxford Reference (na jeziku: engleski). doi:10.1093/oi/authority.20110803104443590. Pristupljeno 10. 2. 2022. 
  6. ^ „John Lubbock's „Pre-Historic Times” is Published : History of Information”. www.historyofinformation.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 2. 2022. 
  7. ^ „About the three Age System of Prehistory Archaeology”. Actforlibraries.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 2. 2022. 

Spoljašnje veze uredi