Tupoljev (rus. Туполев) je glavni i najstariji ruski proizvođač civilnih i vojnih aviona. Osnovao ga je Andrej Tupoljev 1922. godine.

TUPOLjEV (rus. ОАО „Туполев")
Projektovanje i proizvodnja
DelatnostAeronautika, vojna industrija, vazduhoplovstvo
Osnovano22. oktobar 1922. godine
Moskva, Rusija
OsnivačiAndrej Nikolajevič Tupoljev
SedišteMoskva
Rukovodioci
Bobrišev Aleksandar Petrovič
ProizvodiVojne i civilne avione
Uslugeprojektuje vojne i civilne avione
Veb-sajtwww.tupolev.ru

Po odluci ruske vlade OAO Tupoljev je 2006. godine integrisan u novu "Ujedinjenu avio-proizvodnu korporaciju".

Istorijat uredi

U okviru Instituta CAGI (rus. Центральный аэро гидродинамический институт) 22. oktobra 1922. godine, formiran je „Opitni Konstrukcioni Biro“ - (skraćeno OKB) za projektovanje i proizvodnju aviona. Ovaj biro je dobio šifrovanu oznaku OKB No 156. Prema osnivaču biroa i dugogodišnjem rukovodiocu biro je dobio prvo nezvanično naziv: OKB 156 Tupoljev, a kasnije i zvaničan naziv: OKB 156 „Tupoljev“ - Opitni Konstrukcioni Biro „Tupoljev". Na prelasku iz 20-og u 21. vek sistem se transformisao u otvoreno akcionarsko društvo OAO „Tupoljev“ rus. Открытое Акционерное Общество „Туполев" ujedinivši se sa fabrikama aviona „Aviastar“ iz Uljanovska i Fabrikom aviona iz Kazanja. Po odluci ruske vlade OAO Tupoljev je 2006. godine integrisan u novu "Ujedinjenu avio-proizvodnu korporaciju".

Iste godine kad je osnovan 1922. godine, u ovom birou počinje rad na konstrukciji lakog eksperimentalnog aviona mešovite konstrukcije ANT-1 koji je bio revolucionaran za svoje vreme, bio je jednomotorni niskokrilni jednokrilac sa konzolnim krilom. Odmah zatim pristupilo se projektovanju takođe lakog eksperimentalnog aviona potpuno metalne konstrukcije ANT-2, i on je bio jednomotorni jednokrili visokokrilac i mogao je da preveze 2 do 3 putnika. Verovatno u nemogućnosti da nadvlada konzervativnu struju u vazduhoplovstvu, treći avion iz biroa Tupoljev je bio dvokrilac, metalne konstrukcije koji se serijski proizvodio, bio je to ANT-3. Ovaj avion je pokazao svetu da su sovjetski konstruktori u stanju da projektuju valjan avion, da je sovjetska avio-industrija u stanju da izradi dobar avion metalne konstrukcije, a da su sovjetski piloti obučeni da izvode i nekonvencionalne letove. ANT-3 avionom je 1926. godine napravljen kružni let po prestonicama Evrope u dužini od 7.150 km, a sledeće godine let Moskva-Tokio-Moskva u dužini 22.140 km. Iza ovog aviona sledi projektovanje i izrada čitave serije uspešnih teških bombardera TB-1; TB-3; TB-4 kao i putničkih aviona ANT-9; ANT-14 i ANT-20 Maksim Gorki. Period između dva svetska rata poznavaoci nazivaju „zlatnim dobom avijacije“, avijacija je u tom periodu napredovala džinovskim koracima a to se slobodno može reći i za OKB 156 „Tupoljev“. Bilo bi nepravedno ne pomenuti još dva aviona napravljena u tom periodu ANT-25 i ANT-40, prvi je bio eksperimentalni avion kojim su obarani svetski rekordi u dužini neprekidnog leta a drugi veoma uspešan bombarder iz Španskog građanskog rata. U ovom periodu avioni su se obeležavali inicijalima glavnog konstruktora i rukovodioca biroa A. N. Tupoljeva znači svi avioni iz ovog perioda počinjali su slovnim oznakama ANT. Početkom rata avioni su označavani oznakom Tu početnim slovima prezimena Tupoljev[1].

Period od 1941. do 1945. godine, period velikog Otadžbinskog rata bila je obeležena naporima da se projektuju i proizvede brojčano što više što boljih bombardera. Taj period su obeležili avioni Tu-2-taktički bombarder, TB-7-teški bombarder i Tu-4-strateški bombarder. Na osnovu strateškog bombardera u tom periodu su rađeni i projekti velikih transportnih (putničkih) aviona.

Nakon Drugog svetskog rata nastaje era mlaznih aviona. Istovremeno nastaje doba "Hladnog rata" i trke u naoružavanju što OKB 156 „Tupoljev“ ponovo dovodi u stanje neprekidne trke sa vremenom i svetskom konkurencijom u projektovanju aviona. U ovom periodu iz ovog biroa izlazi nekoliko uspešnih kako putničkih tako i borbenih aviona. Ovde se pominju samo najznačajniji Tu-104- prvi sovjetski putnički avion na mlazni pogon, Tu-114-prvi sovjetski interkontinentalni putnički avion na turbo elisni pogon, dva uspešna srednjolinijska putnička aviona Tu-134 i Tu-154, i Tu-144 prvi putnički supersonični avion. Od borbenih aviona iz tog perioda ne može se nepomenuti Tu-16 prvi sovjetski bombarder (raketonosac) na mlazni pogon, Tu-95-strateški bombarder koji je u upotrebi preko 50 godina, supersonični bombarderi Tu-22M i Tu-160[2].

U toku svog poslovanja, ova firma je pored toga što je razvila preko 300 različitih tipova aviona i proizvela skoro 90 tipova veoma uspešnih aviona, od kojih se 40 radilo u masovnoj proizvodnji, bavila se projektovanjem čamaca i sanki. Više od 18.000 aviona je proizvedeno sa zaštitnim znakom Tu. Širom sveta lete teški Tupoljevi interkontinentalni nosači raketa čija je funkcija odvraćanja potencijalnog neprijatelja od upotrebe nuklearnog oružja[3].

Galerija slika uredi

Popis Tupoljevljevih aviona uredi

Mada je veoma teško navesti sve tipove aviona koji su projektovani i izrađeni u OKB 156 „Tupoljev“ - Opitni Konstrukcioni Biro „Tupoljev“ ovde se navode oni najznačajniji prema literaturnim izvorima:

Osnivač OKB Tupoljeva uredi

Andrej Nikolajevič Tupoljev (rus. Andreй Nikolaevič Tupolev)[4] (rođen u Pustomazovu, 10. novembar 1888. – umro u Moskvi, 23. decembar 1972) je bio sovjetski general i konstruktor aviona koji je tokom svog radnog veka konstruisao više od 100 tipova aviona. Posebno poznat po bombarderima i putničkim avionima. Uspešan projektant aviona, u svetskim razmerama. Osnovao je 1922. godine OKB 156 Tupoljev (Opitni Konstrukcioni Biro - Tupoljev) prvu firmu za projektovanje i proizvodnju aviona u Sovjetskom Savezu.

Biografija uredi

A. N. Tupoljev je rođen 10. novembra 1888. godine u selu Pustomazovo Tverska gubernija u porodici notara. Završio je srednju školu u mestu Tveru, a 1908 upisao se u Viši tehničku školu u Moskvi u kojoj je predavao čuveni ruski naučnik N. E. Žukovski. U školi je Tupoljev intenzivno radio u kružoku za vazduhoplovstvo i vrlo brzo postao jedan od najboljih učenika Žukovskog. Kada je 1918. godine diplomirao Tupoljev je zajedno sa Žukovskim osnovao Centralni aero hidrodinamički institut CAGI (rus. Центральный аэро гидродинамический институт) koji je postao najveći centar za razvoj vazduhoplovne nauke u svetu.

Projektantskim radom u oblasti avio konstrukcija počinje da se bavi 1922. godine kada konstruiše avion ANT-1 i osniva OKB(Opitni Konstrukcioni Biro) koji kasnije prema njemu dobija i ime. Ovim radom se bavi preko 50 godina spajajući pritom naučna dostignuća sa praktično izvedenim rešenjima. Prvi je shvatio značaj i prednost aviona potpuno napravljenih od metala, da bi to napravio morao je u Sovjetskom Savezu da na tom projektu okupi stručnjake raznih struka, metalurge, hemičare, fizičare, tehnologe itd., tako da je time povukao razvoj mnogih naučnih i privrednih oblasti.

Državne nagrade uredi

  • trostruki heroj socijalističkog rada 1945, 1957 i 1972. godine,
  • četvorostruki dobitnik Staljinove nagrade 1943, 1948, 1949, i 1952. godine,
  • dobitnik Lenjinove nagrade 1957. godine,
  • dobitnik Državne nagrade Sovjetskog Saveza 1972. godine,
  • dobitnik nagrade Žukovski Sovjetskog Saveza 1958. godine,
  • dobitnik nagrade Leonardo da Vinči 1971. godine,

Odlikovanja uredi

  • osmostruki nosilac ordena Lenjina 1933, 1945, 1947, 2x 1949, 1953, 1958, i 1968. godine,
  • orden Oktobarske revolucije 1971. godine,
  • dvostruki nosilac ordena Crvene zastave za rad 1927 i 1933. godine,
  • orden Crvene zvezde 1933. godine,
  • orden Suvorova II stepena 1944. godine,
  • orden Otadžbinskog rata prvog stepena,
  • orden Georgi Dimitrova (Bugarska 1964).

Medalje uredi

  • Značka časti (1936),
  • Zlatna medalja FAI za Avijaciju,
  • Zlatna medalja Osnivača Avijacije Francuska (1971),

Priznanja uredi

  • akademik Akademije nauka Sovjetskog Saveza,
  • deputat Vrhovnog Sovjeta Sovjetskog Saveza,
  • general-pukovnik Tehničke službe-inženjerstvo,
  • počasni građanin Pariza (1964), Njujorka (1968) i grada Žukovski Moskovska oblast (1968),
  • počasni član Kraljevskog vazduhoplovnog društva V. Britanije (1970),
  • počasni član Američkog instituta za aero-nautiku i astronautiku (1971),
  • Fakultet za vazduhoplovstvo u Kazanju od 1973. godine nosi ime Tupoljeva,
  • podignut mu je spomenik (bista) u gradu Krimu,
  • po njemu su dobile naziv ulice u gradovima Donjecku, Kijevu, Pragu i Omsku,
  • godine 1988. izdata je poštanska marka Sovjetskog Saveza posvećena A. N. Tupoljevu.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Tupolev Aircraft”. Pristupljeno 14. 4. 2013. 
  2. ^ „OAO «Tupolev» - Samoletы”. Pristupljeno 14. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. januar 2011)
  3. ^ „OAO «Tupolev» - O kompanii”. Pristupljeno 14. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. januar 2011)
  4. ^ „Kto estь kto”. Pristupljeno 14. 4. 2013. 

Literatura uredi

  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • M., B. (jun/jul 2006). „Andrej Nikolajevič Tupoljev”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). 72: 33—37. 
  • Šavrov, V. B. (2002). Istoriя konstrukciiй samoletov v SSSR do 1938 gg. (na jeziku: ruski). Moskva: Mašinostroenie. ISBN 5-217-03112-3.
  • Gordon, Yefim; Rigament, Vladimir (2005). OKB Tupolev: History of the Design Bureau and its Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Hinckley, England: Midland Publishing. ISBN 978-1-85780-214-6. 
  • Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. ISBN 978-18-9410-224-7. 
  • Donald, David (1999). The Encyclopedia of Civil Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). San Diego: Thunder Bay Press. ISBN 978-15-7145-183-5. 
  • Aboulafia, Richard (1996). Jane's Civil Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Glasgow: Harper Collins Publishers. ISBN 978-00-0711-024-7. 
  • Gunston, Bill (1995). The Osprey Encyclopaedia of Russian Aircraft 1875 - 1995 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey. ISBN 978-1-85532-405-3. 
  • Duffy, Paul; Kandalov, Andrei (1996). Tupolev: The Man and His Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Shrewsbury UK: Airlife Publishing. ISBN 978-1-85310-728-3. 
  • Stroud, John (1968). Soviet Transport Aircraft since 1945. (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Putnam. ISBN 978-0-370-00126-5. 

Spoljašnje veze uredi