Turekovac ili Turkovce (kolokvijalan naziv u selu) je naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1.493 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 1.794 stanovnika).

Turekovac
Crkva Sabor svetih apostola
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
GradLeskovac
Stanovništvo
 — 2011.1.493
Geografske karakteristike
Koordinate42° 59′ 00″ S; 21° 52′ 28″ I / 42.983333° S; 21.8745° I / 42.983333; 21.8745
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina232 m
Turekovac na karti Srbije
Turekovac
Turekovac
Turekovac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj16231
Pozivni broj016
Registarska oznakaLE

Ovde se nalazi Crkva Sabor svetih apostola u Turekovcu.

Istorija uredi

Nije poznato koja su se plemena Južnih Slovena i gde tačno naseljavala i razmeštala na ovim prostorima. U 9. veka ovaj deo Pomoravlja zauzeli su Bugari, pa je taj deo i bio u sastavu bugarske države, pod carem Simeunom. Pod vlašću Bugara stalno su izbijali sukobi između srpskog i bugarskog življa, pa je to uticalo na česta doseljavanja i raseljavanja. U 10. veku ponovo se vratila vizantijska vlast, koja je držala ovo područje do Stefana Nemanje. U drugoj polovini 12. veka vizantijeski car Manojlo posetio je Niš i pozvao Stefana Nemanju, župana srpskog, na viđenje i razgovor. „Nemanja se dopade Manojlu sa pameti i svoje dobre naravi, te mu car u znak prijateljstva pokloni Dubočicu sa širokom okolinom njenom”. Prema nekim podacima, Dubočica je pripala Stefanu Nemanji 1165. godine, kao čisto srpska oblast.[1] Nema podataka o tome od ada je ova oblast bila čisto srpska, ali je sigurno da su Srbi bili ovde mnogo pre ovih događaja, sukoba između Bugara i Grka. Prema nekim autorima, Turekovac je, kao i još dosta mesta u Srbiji, zoonim, jer je u osnovi reči naziv životinje - tur - koji predstavlja rodonačelnika vrste, odnosno pretka domaćeg govečeta. Iako je u doba stvaranja srpske srednjovekovne države ovo divlje goveče već bilo izumrlo, verovatno su, od višegodišnjeg prisustva, ostali tragovi u ovim krajevima, koji su u vreme naseljavanja bili pod pašnjacima i šumom. Moguće je da su ti tragovi ovde bili najizrazitiji, ili je pak ovo selo najranije zaseljeno, pa je i dobilo naziv Turkovce.[2]

Kao drugi mogući period naseljavanja navodi se polovina 15. veka. Iako je Kosovski boj bio 1389. godine, kada su Turci osvojili Kosovo i taj deo Srbije, ove krajeve osvojili su mnogo kasnije. Preko Prokuplja, zauzeli su Niš krajem 14. veka, a Leskovac sa okolinom tek 1455. godine. Navodi se da je srpski živalj posle ovoga masovno iseljavao sa prostora Novog Brda i naseljavao rodne veterničke i jablaničke krajeve. Kao primer takve seobe i bežanja srpskog naroda na sever pominje se seoba stanovništva iz sela Vojlovca u okolinu Jagodine i Pančeva gde je podignut manastir Vojlovica. Početkom 16. veka, tačnije 1516. godine turske vlasti su radile sumarni popis sela nahije Dubočica, u kom se ne nalazi selo Turkovce, ali je moguće da je zabeleženo pod drugim imenom.[2] Međutim, Leskovac je od 1455. godine bio u sastavu Kruševačkog sandžaka, koji je u to vreme imao 10 nahija i 5 kadiluka. Najveća nahija bila je leskovačka, sa 28 sela.[3] Izvestan broj sela bio je uključen i u takozvane timare. To su bila turska feudalna dobra - imanja koja su imala do 20.000 akči. Timarima su upravljale spahije, što znači da je imanje bilo vlasništvo gospodara, a seljaci su radili na njemu i izdržavali svoje porodice, sa obavezom da plaćaju i spahiji i sultanu. U turskom popisu iz 1516. godine navedeno je više sela koja su bila u sastavu timara, a među njima je bilo i selo “Turjakovci”. Selo Turjakovci je prema popisu imalo 92 domaćinstva. Posle ovog popisa, došlo je do smanjenja broja domaćinstava - zatvaranja ili velikog napuštanja i premeštanja sela - uglavnom zbog pojave kuge i drugih razloga. Tada je broj domaćinstava bio smanjen na 59, ali se krajem 16. veka ponovo povećao na 77 domaćinstava. Shodno tome da je 1516. godine u Turekovcu, odnosno Turjakovcu, bilo 92 domaćinstva, sigurno je da je za taj broj trebalo da prođe dosta godina, jer je malo verovatno da odjednom dođe iz drugih krajeva i naseli se toliki broj domaćinstava. Da su se domaćinstva umnožavala - sigurno je, ali i za to je bio potreban malo duži vremenski period. Sve ovo upućuje na zaključak da je selo odavno nastanjeno, verovatno još pre 12. veka.[2]

Posle ovoga selo se ne pominje ni u kakvoj literaturi sve do polovine 19. veka. Život pod Turcima bio je težak jer je tada raja moralada podnosi sve veće i teže namete da bi preživela. U to vreme gospodar sela bio je Emin-paša. Kako iz cele tada ugnjetavane Srbije, tako su i iz sela stizala različita pisma žalbi na adresu kneza Mihajla, ruskog poslanstva u Beogradu, ali i samog sultana. Jedna žalba koja se odnosi na Turekovac navela je da je turski gospodar sasekao 5 čoveka i jednu ženu i zapalio svih 150 kuća u selu. Ovim mukama dodatno je doprinela pojava kuge 1838. godine, kada je zabeleženo da se iz Leskovca iselilo čak 10.000 ljudi, a sa sobom su poveli 11.000 grla rupne stoke, 1.000 kola i 46.000 ovaca. Pretpostavlja se da se Turekovac upravo u ovom periodu seoba doselio na sadašnju lokaciju, ali prvobitno mesto sela nije poznato.

U leskovačkom kraju gotovo da nema sela koje u svom ataru nema potez selište, odnosno mesto na kome se prvobitno selo nalazilo. Obično je to na nekom uzvišenom mestu, jer se obraćala pažnja na to da li ima paše za stoku. Pošto i Turekovac ima svoje selište, na kome su početkom prošlog veka prilikom obrade zemljište nalaženi ostaci kamena, cigle, crepa i drugog materijala, nesporna je činjenica da je ono prvo bilo naseljeno na tom potesu - sa leve strane Jablanice, blizu crkve.

Po školskom izveštaju iz 1878. godine tu je postojala škola. Imala je jednu veliku sobu u okviru crkvene kuće, ali bez inventara. Izdržavala se od prihoda crkve, rad je bio "crkvenski" bez razreda. Dolazi 16 učenika iz više sela, a učitelj je iz mesta sa godišnjom platom od 1000 groša. Krenuo ponovo rad u školi 1879. godine.[4]

Demografija uredi

U naselju Turekovac živi 1389 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,9 godina (38,2 kod muškaraca i 39,6 kod žena). U naselju ima 466 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,85.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 1.453
1953. 1.591
1961. 1.730
1971. 1.783
1981. 1.860
1991. 1.804 1.790
2002. 1.794 1.825
2011. 1.493
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[6]
Srbi
  
1.404 78,26%
Romi
  
385 21,46%
Makedonci
  
1 0,05%
Bugari
  
1 0,05%
nepoznato
  
2 0,11%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ Sreten Dinić, Bugarska zvezstva
  2. ^ a b v Jovan V. Jovanović, Donja Jablanica, Leskovački zbornik 22, Leskovac, Narodni muzej
  3. ^ Olga Zirojević, Leskovac i njegova nahija 1455—1683, Leskovački zbornik 18, Leskovac, Narodni muzej
  4. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1880. godine
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura uredi

  • S. Vojinović, Rukopis dnevnika Mite Rakića sa puta po krajevima oslobođenim 1877-1878. godine
  • Sima Dimitrijević, Istorijat Leskovca i okoline (1918—1928), posebno izdanje
  • Sima Dimitrijević, Građa za proučavanje Leskovca i okoline, sveska 1/54, Leskovac
  • Dragutin Đorđević, Crkva turkovačka, crkveno izdanje
  • Dragutin Đorđević, Spomenica proslave 120. godišnjice crkve turekovačke
  • Dragutin Đorđević, Život i običaji narodni u leskovačkom kraju
  • Dragutin Đorđević, Ašani u leskovačkom kraju, Leskovački zbornik 17, Leskovac, Narodni muzej
  • P. Đorđević, Tradicija o ličnostima i događajima pre i oko oslobođenja Leskovca i okoline od Turaka (1877), Leskovački zbornik 7, Leskovac, Narodni muzej
  • Đurđija Đurđević, Kroz naša sela - Turekovac, Narodne novine br. 4/33
  • Ž. Živojinović, Politička istorija Srbije u drugoj polovini 19. veka, posebno izdanje
  • T. Zonjić, Razvoj školstva u Jablanici 1878-1968. godine, Leskovac 1970.
  • Nikola Ilić, Seljačka radna zadruga „Partizan” u Gazdaru, Leskovački zbornik 31, Leskovac, Narodni muzej
  • Đ. Ilić, D. Radulović, Hronika Belanovca, Leskovac, 1984.
  • Jovan V. Jovanović, Leskovačko područje, Leskovački zbornik 12, Leskovac, Narodni muzej
  • Aleksandar Kadijević, O arhitekturi crkve Svetog apostola u Turekovcu, Leskovački zbornik 43, Leskovac, Narodni muzej
  • H. J. Kostić, Oslobođenje grada Leskovca, Vlasotinca i okoline, Leskovac, 1980.
  • M. Kostić, T. Trajković, Pečenjevce, Leskovački zbornik 6, Leskovac, Narodni muzej
  • M. Milićević, Kraljevina Srbija - Novi krajevi, Beograd, 1884.
  • D. Mitrović, Apollinem Medicum, časopis podružnice srpskog lekarskog društva u Leskovcu, vol. 1, br. 2-3
  • Mira Ninošević, Vek lova u leskovačkom kraju 1898—1998, Leskovac, 1998.
  • Vidosava Nikolić-Stojančević, Leskovac i oslobođeni predeli Srbije 1877-1878, Leskovac, 1975.
  • Vidosava Nikolić-Stojančević, Etničke karakteristike leskovačkog kraja u vreme oslobođenja od Turaka 1877-1878, Leskovački zbornik 7, Leskovac, Narodni muzej
  • Bosa Panić-Tasić, Crkva Sv. Ilije u Pečenjevcu
  • T. Petrović, Škola u Bošnjacu - prva škola u Jablaničkom kraju, Leskovački zbornik 31, Leskovac, Narodni muzej
  • Lj. Popović, Administativno teritorijalne promene leskovačkog kraja od 1878. do 1918.
  • S. Popović, Putovanje po novoj Srbiji (1820—1890), Beograd, 1950. godine
  • M. Rakić, Iz Nove Srbije, Leskovac, 1987.
  • Hranislav Rakić, Škola manastirskog tipa u Pečenjevcu, Leskovački zbornik 17, Leskovac, Narodni muzej
  • V. Ranđelović, Sto godina zadrugarstva Srbije, Beograd, 1994.
  • Olga Savić, Osvrt na privredne prilike i probleme naselja u okolini Leskoca 1878. godine, Leskovački zbornik 35, Leskovac, Narodni muzej
  • Radmila Stojanović, Izrada tugli u leskovačkom kraju, Leskovački zbornik 16, Leskovac, Narodni muzej
  • Slobodanka Stojičić, Skupštinski izbori u Leskovcu i leskovačkom srezu za vreme poslednjeg Obrenovića, 1899—1903. godine, Leskovački zbornik 30, Leskovac, Narodni muzej
  • Slobodanka Stojičić, Nova Kraljevina Srbije 1878-1883. godine, Leskovac, 1975. godine
  • Slobodanka Stojčić, Pravni i politički aspekt agrarnog pitanja u novooslobođenim krajevima, Leskovački zbornik 17, Leskovac, Narodni muzej
  • Ž. Stojković, Istorija Leskovca, Beograd, 1992. godine
  • V. Stojančević, Leskovac i leskovački kraj u prvim godinama posle oslobođenja od Turaka (1878—1885), Leskovački zbornik, Leskovac, Narodni muzej
  • V. Stojančević, Leskovac i leskovačka nahija u 19. veku (1804—1878), Leskovac, 1987. godine
  • Stojančević, Vladimir (1988). Srbija i srpski narod za vreme rata i okupacije 1914-1918. godine. Leskovac: Narodni muzej. 
  • V. Stojančević, Politika Kneževine Srbije prema leskovačkom kraju u vreme donošenja leskovačkog zakona
  • V. Stojančević, Srpska istoriografija u proučavanjima jugoistočne Srbije od oslobođenja do početka 20. veka
  • V. Stojančević, Iz prošlosti naših krajeva oslobođenih 1877/78. godine, Leskovački zbornik 30, Leskovac, Narodni muzej
  • V. Stojančević, Leskovac i leskovački kraj u prvim godinama posle oslobođenja od Turaka, 1878-1885. godine.
  • V. Stojančević, Prilog poznavanju školskih prilika u leskovačkom kraju pred oslobođenje, 1878. godine, Leskovački zborni 5, Leskovac, Narodni muzej
  • V. Stojančević, Iz istorije leskovačkog kraja u drugoj polovini 19. veka, Leskovački zbornik 6, Leskovac, Narodni muzej
  • V. Stojančević, Jedan geografski opis leskovačkog kraja iz 1871. godine, Leskovački zbornik 26, Leskovac, Narodni muzej
  • D. Todorović, V. Veljković, Brazde - vek zemljoradničkog zadrugarstva u Jablaničkom okrugu i jubilej Poljoprivredne stanice u Leskovcu, Leskovac, 1994. godine
  • R. Trebješanin, Crkveni život Srba u Leskovcu do kraja 20. veka, Leskovački zbornik 31, Leskovac, Narodni muzej
  • R. Trebješanin, Leskovački kadiluk 1830-1842. godine, Leskovački zbornik 12, Leskovac, Narodni muzej
  • V Trajković, Izborne borbe u leskovačkom kraju 1919-1939, Leskovac, 1997. godine
  • Dragoljub Trajković, Iz prošlosti leskovca i okoline - studije i članci, Leskovac, 1977. godine
  • Dragoljub Trajković, Građa za istoriju niške bune 1841. godine, Leskovački zbornik 10, Leskovac, Narodni muzej
  • Dragoljub Trajković, Južno pomoravlje u glasu svojih poslanika, Leskovac, 1981. godine
  • Dragoljub Trajković, Iz našeg Mančestera, Beograd, 1953. godine
  • Dragoljub Trajković, O zemljoradničkom pokretu i drugim naprednim političkim akcijama i strujama u Leskovcu i okolini od 1927. do 1936. godine, Leskovački zbornik 12, Leskovac, Narodni muzej
  • Dragoljub Trajković, Izvorni podaci o Južnim Slovenima, Leskovački zbornik 2, Leskovac, Narodni muzej
  • Dragoljub Trajković, Stanovništvo leskovačkog kraja od naseljavanja do 1941. godine, Leskovački zbornik 2, Leskovac, Narodni muzej
  • D. Turović, Doprinos Jablanice u Topličkom ustanku 1916-1918. godine, Leskovački zbornik 33, Leskovac, Narodni muzej
  • S. Čukanović, Zemljoradničko zadrugarstvo u agrarnoj politici Jugoslavije, Beograd, 1971. godine.

Spoljašnje veze uredi