Unđurovci su etnička grupa Bošnjaka uglavnom nastanjena u severnom delu Bosne i Hercegovine, posebno u dolini reke Bosne i na području Majevice.[1][2]

Istorija

uredi
 
Muslimani na području današnje Vojvodine tokom osmanske uprave (16-17. vek)

Unđurovci potiču od muslimanskih izbeglica iz Panonske nizije (Vojvodine, Slavonije, Mađarske), koje su se odselile sa tih prostora tokom habzburških osvajanja krajem 17. i u prvoj polovini 18. veka. Njihovo ime dolazi od naziva Ugarska, koji se tada upotrebljavao za jedan deo Panonske nizije.[1]

U vreme kada su preci Unđurovaca živeli na prostoru Panonske nizije, muslimani su činili većinsko stanovništvo u nekim gradovima na ovom području, kao što su Mitrovica (Sremska Mitrovica), Ilok, Irig, Varadin (Petrovaradin), Vršac, Temišvar, a bilo ih je u znatnom broju i u Bečkereku (Zrenjanin), Vukovaru, Somboru, Titelu, itd.[3][4][5][6][7]

Veći deo osmanske vojske u delovima nekadašnje Ugarske koje su osvojile Osmanlije činili su Južni Sloveni muslimanske i pravoslavne vere. Zabeleženo je da se u Budimu sa budimskim pašom moglo razgovarati na srpskom jer „taj jezik znaju malne svi Turci, a osobito vojnici“.[8][9]

Običaji

uredi

Značajnija naselja Unđurovaca imala su urije (opštinske utrine) kao u Vojvodini, jedan ili dva čordara čuvali su njihovu stoku (čordu - stado), imućnije kuće imale su bike (crne bivole), a bili su dobri voćari. Svoje i junačke pesme pratili su uz šarkiju.[1]

Reference

uredi
  1. ^ a b v Petar N. Gaković, Bosna vilajet, Beograd, 2005. pp. 80.
  2. ^ Jovan Marković, Geografske regije Republike Srpske, Bijeljina, 1998. pp. 12.
  3. ^ Dr. Dušan J. Popović, Srbi u Vojvodini, knjiga 1, Novi Sad, 1990. pp. 248-263.
  4. ^ Dr Dušan Popov, Petrovaradinska tvrđava, Enciklopedija Novog Sada, knjiga 20, Novi Sad, 2002.
  5. ^ Marko Jovanov, Devet vekova od pomena imena Titela, Titelski letopis, Titel, 2001.
  6. ^ Milan Tutorov, Banatska rapsodija - istorika Zrenjanina i Banata, Novi Sad, 2001.
  7. ^ Dušan Belča, Mala istorija Vršca, Vršac, 1997.
  8. ^ Peter Rokai - Zoltan Đere - Tibor Pal - Aleksandar Kasaš, Istorija Mađara, Beograd, 2002. pp. 218.
  9. ^ Dr. Dušan J. Popović, Srbi u Vojvodini, knjiga 1, Novi Sad, 1990. pp. 206-207.

Vidi još

uredi