Ustanak Ovena Glendovera
Ustanak Ovena Glendovera (engl. Glyndŵr Rising), od 1400 do 1415, bio je poslednji veliki ustanak Velšana protiv engleske vlasti.[1][2][3][4][5][6]
Glendoverov ustanak | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo velško-engleskih ratova | |||||||||||
U smeru kazaljke na satu, od gornjeg levog ugla: Bitka kod Šruzberija, Oven Glendover predvodi trupe, Velški ustanički parlament, spomen-obeležje na mestu bitke kod Brin Glasa. | |||||||||||
| |||||||||||
Sukobljene strane | |||||||||||
Vels | Kraljevstvo Engleska | ||||||||||
Komandanti i vođe | |||||||||||
Oven Glendover |
Henri IV Henri V | ||||||||||
Jačina | |||||||||||
120-8.000[1] | 1.500-10.000[1] | ||||||||||
Žrtve i gubici | |||||||||||
teški[1] | teški[1] |
Pozadina uredi
Hrišćanska kneževina Vels (zapravo, tokom većeg dela istorije - kolekcija više manjih kneževina) na zapadu Velike Britanije održala se od osnivanja u 9. veku pod Rodrijem Velikim (844-877) do Luelina Poslednjeg (1246-1282), koji je 1267. priznao vrhovnu vlast engleskog kralja, čime je Vels postao vazalna kneževina Engleske. Uprkos tome, engleski kralj Edvard I je do 1284. pokorio čitav Vels.[1]
Posle engleskog osvajanja, borba Velšana protiv engleske dominacije prerastala je više puta u ustanke (1287, 1294. i 1316). U tim borbama Velšani su se vešto koristili velikim lukom, koji su Englezi od njih prihvatili, usavršili i kasnije veoma uspešno upotrebljavali, naročito u stogodišnjem ratu.[1]
Ustanak uredi
Oven Glendover bio je potomak starih velških kneževa, koji je želeo da povrati nezavisnost Velsa uz pomoć Francuza, koji su u to vreme bili zapleteni u Stogodišnji rat sa Engleskom. Buna je izbila u najnezgodnije vreme po Englesku, u vreme građanskih nemira i buna posle svrgavanja kralja Ričarda II (1399) i uzurpacije vojvode Henrija od Lankastra, koji se proglasio za kralja Henrija IV (1399-1413). Više od deset godina su Henri IV i njegov sin i naslednik, Henri V (1413-1422) vodili rat protiv ustanika, i gonili ih po velškim brdima, ali sve do Ovenove smrti (1416) ustanak nije bio potpuno ugušen.[7]
Mada su se pojedina ustanička uporišta održala sve do 1415, glavni period ustanka, kada su vođene velike bitke i opsade, završen je već 1405.[1]
Reference uredi
- ^ a b v g d đ e ž Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 10), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1976), str.423
- ^ Bradley, A. G. (Arthur Granville) (1901). Owen Glyndwr and the last struggle for Welsh independence, with a brief sketch of Welsh history;. The Library of Congress. New York, Putnam.
- ^ Evans, Howell Thomas (1915). Wales and the wars of the Roses. Cornell University Library. Cambridge [Eng.] University press.
- ^ „PILLETH;PYLLALAI; BATTLE AT BRYN GLAS; BATTLE OF PILLETH | Coflein”. coflein.gov.uk. Pristupljeno 2020-12-30.
- ^ DRM_peter. „Welsh Annals on the Rebllion of Owain Glyn Dwr, 1400-1415 » De Re Militari” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-30.
- ^ DRM_peter. „English Battles and Campaigns from The Chronicle of Adam of Usk » De Re Militari” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-30.
- ^ Čarls Oman, Kratka istorija Engleske (od najstarijih vremena do Svetskoga Rata), London (1920), str. 38
Literatura uredi
- Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 10), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1976), str.423
- Čarls Oman, Kratka istorija Engleske (od najstarijih vremena do Svetskoga Rata), London (1920), str. 38