Уљашица
Uljašica, ponekad zvana i uljana ptica, uljoptica ili guačaro (lat. Steatornis caripensis), jedini je pripadnik porodice Steatornithidae i podreda Steatornithes. U srodstvu je sa velikom grupom legnjeva, ali je toliko posebna po anatomiji, ekologiji i ponašanju da je svrstana u zasebnu porodicu. Nedavna istraživanja predlažu da se svrsta čak u zaseban red (koji još nema naziva).[2]
| Uljašica | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Klasa: | |
| (nerangirano): | |
| Red: | |
| Porodica: | Steatornithidae Bonaparte, 1842
|
| Rod: | Steatornis Humboldt, 1814
|
| Vrsta: | S. caripensis
|
| Binomno ime | |
| Steatornis caripensis Humboldt, 1817
| |
Opis uredi
Uljašica je ptica dužine oko 50 centimetara, krila dužine oko 91 centimetar, širokog repa, malenih nogu i snažnog kljuna koji izgleda kao jastrebov. Perje je smeđe boje sa belim pegama koje su najveće na pokrovnom i sekundarnom letnom perju. Mužjak je neznatno tamniji od ženke.
Ova noćna vrsta je jedinstvena jer je jedina noćna ptica koja se hrani voćem i jer je to voće uljanih palmi. Prosečna masa joj je 380 do 430 grama, ali ptići mogu biti i upola teži. Gnezdi se na "policama" u pećinama u velikim kolonijama sa više od 50 parova i gradi gnezdo od ispovraćanog semenja voća kojeg jede, pa ono svake godine raste i dobija oblik korneta. Meštani na Trinidadu ih zbog buke koju dižu u pećini nazivaju „diablotin” („maleni vrag”).[3] Drugi način oglašavanja je krckanje koje služi za eholokaciju. Ipak, ona nije tako dobro razvijena kao što je slepih miševa.
Aleksandar fon Humbolt je prvi proučavao ove ptice i dao im naučni naziv. Caripensis znači „sa Karipea”, a Steatornis „debela ptica”, što se odnosi na debljinu ptića.
Razmnožavanje uredi
Polaže 2 do 4 jaja u intervalima od tri ili više dana, ali je jednom zabeležen i interval od devet dana. Ptiće oba roditelja hrane uljanim plodovima palmi. Do sedamdesetog dana ptići dostižu najveću masu. Preostalih 30 dana gube na masi dok ne postanu iste mase kao i odrasli.
Rasprostranjenost uredi
Nastanjuje šumske predele sa špiljama u Južnoj Americi od Gvajane i Venecuele, duž Anda do Bolivije i Trinidada. Ponekad se pojavljuje u Panami, Arubi i na Kosta Rici.[4] Nije ugrožena vrsta.
Galerija uredi
_(14149023982).jpg)
.jpg)
Reference uredi
- ^ BirdLife International (2012). „Steatornis caripensis”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 26. 11. 2013.
- ^ Van Remsen, J. (2016). „Elevate Steatornithidae and Nyctibiidae to rank of Order”. South American Classification Committee. Pristupljeno 26. 2. 2017.
- ^ „Oilbird: Steatornithidae – Physical Characteristics”.
- ^ (jezik: španski) Carreño, R., J. Nolla & J. Astort (December 2002). Cavidades del Wei-Assipu-tepui, Macizo del Roraima, Brasil. Boletín de la Sociedad Venezolana de Espeleología 36: 36–45.
Spoljašnje veze uredi
- Cueva del Guácharo (ShowCaves) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. jul 2012)
- Oilbird videos, photos & sounds on the Internet Bird Collection
- The oilbird's visual acuity
- Caripe.net – La Puerta de Entrada Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. decembar 2018) (jezik: španski)
- Oilbird Caves of Trinidad Accessed 30 March 2011