Fabio Aru (ital. Fabio Aru, 3. jul 1990)[1] bivši je italijanski profesionalni biciklista u periodu od 2012. do 2021. godine. Osvojio je Vuelta a Espanju 2015, dok je iste godine završio na drugom mjestu na Điro d’Italiji, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.

Fabio Aru
Fabio Aru na Vuelti 2015.
Lični podaci
Puno imeFabio Aru
NadimakМали анђео
Datum rođenja(1990-07-03)3. jul 1990.(33 god.) .
Mesto rođenjaSan Gavino Monreale, Italija
DržavljanstvoItalija
Visina1,83 m
Masa66 kg
Timske informacije
Trenutni tim
završio karijeru
Disciplinadrumski
Tip vozačabrdaš
Juniorska karijera
2009—2012Palacago
Profesionalna karijera
2012—2017Astana
2018—2020UAE tim Emirejts
2021Kubeka asos
Uspesi
Điro d’Italija
Najbolji mladi vozač1 (2015)
Vuelta a Espanja
Vuelta a Espanja1 (2015)
Prvenstva
Nacionalni šampion
(drumska trka)
1 (2017)
Druge trke
Điro dela Vale 2 (2011, 2012)
Toskana kopa dele nacioni 1 (2012)
Ažurirano: 6. septembar 2021.

Profesionalnu karijeru počeo je 2012. u Astani, a prve sezone je osvojio trku Điro dela vale d’Aosta, dok je 2013. debitovao na grand tur trkama,vozeći Điro. Godine 2014, završio je Điro na trećem mjestu, iza Kolumbijaca — Naira Kintane i Rigoberta Urana, uz jednu etapnu pobjedu, nakon čega je Vuelta a Espanju završio na petom mjestu, uz dvije etapne pobjede. Godine 2015. završio je Điro na drugom mjestu, iza Alberta Kontadora, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača i dvije etapne, nakon čega je osvojio Vueltu, 57 sekundi ispred Hoakima Rodrigeza. Godine 2016, debitovao je na Tur de Fransu, koji je završio na 13 mjestu, dok je 2017. osvojio nacionalno prvenstvo Italije u drumskoj vožnji, nakon čega je Tur de Frans završio na petom mjestu, uz jednu etapnu pobjedu, dok je nosio žutu majicu na dvije etape.

Godine 2018, prešao je u UAE tim Emirejts,gdje je proveo tri godine; nije ostvario nijednu pobjedu, a završio je Tur de Frans 2019. na 14 mjestu. Na Tur de Fransu 2020, napustio je trku tokom devete etape, nakon 40 km. Godine 2021. prešao je u Kubeka asos, a nakon Vuelta a Espanje završio je karijeru.

Karijera uredi

Početak karijere uredi

Karijeru je počeo sa 18 godina, u rangu biciklista do 23 godine, u timu Palacago. Već prve sezone ostvario je pobedu, osvojio je juniorsu trku Trofeo Feliče Bertulu.[2] Prvi značajnici rezultat 2009. bilo mu je treće mesto na trci Basano—Monte Grapa. 2010. je završio četvrti na trci Điro dela Vale, a osvojio je drugo mesto na trci Trofej Đanfranko Bjankin. 2011. osvojio je drugo mesto na nacionalnom prvenstvu za vozače do 23 godine, ostao je iza Matea Trentina.[3] Drugi je završio i na trci Toskana kopa dele nacioni, dok je Bejbi Điro (juniorsku verziju trke Điro d’Italija) završio na četvrtom mestu. Prvu pobedu ostvario je u julu, osvojio je trku Basano—Monte Grapa.[4] Sa pobedama je nastavio na trci Điro dela Vale, koju je osvojio uz dve etapne pobede. U finišu sezone osvojio je trke Trofeo Salvatore Moruči i Memorijal Tomas Kazarato.

2012—2013. uredi

2012. godine završio je treći na trci Pikola Sanremo, a prvu pobedu u sezoni ostvario je u aprilu, osvojio je trku Toskana kopa dele nacioni. U julu je osvojio Điro dela Vale po drugi put, a u avgustu je prešao u kazahstanski profesionalni biciklistički tim Astana.[5] Prva trka za novi tim bila mu je USA pro čelendž, gde je pokazao formu na drugoj etapi završivši drugi, 20 sekundi iza Rorija Suterlana. Sezonu je završio 19 mestom na trci Điro del’Emilija trci.

2013. je počeo u Argentini, na trci Tur de San Luis, gde mu je najolji rezultat bilo sedmo mesto na šestoj etapi. Na Điro del Trentinu je završio četvrti i osvojio je klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Nakon toga, vozio je svoj prvi grand tur, Điro d’Italiju, kao podrška Vinčencu Nibaliju. Aru je radio za Nibalija tokom celog Đira, a na etapi 20 je pokazao snagu. Aru je izuzetno tešku brdsku etapu, voženu po snegu, završio na petom mestu.[6] Nibali je osvojio Điro, a Aru je završio na 42 mestu, dok je u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača završio šesti.[7] Nakon Đira, vozio je trku u Austriji, Ronde van Osternijk, gde je završio na osmom mestu.

2014. uredi

 
Aru na Điro d’Italiji 2014.

2014. je završio na 21 mestu trku Volta siklista a Katalunja, dok je Điro del Trentino završio na sedmom mestu. Na Điro d’Italiji došao je opet kao pomoćnik, ovoga puta bivšem šampionu, Mikeleu Skarponiju. Na osmoj etapi situacija se promenila, Aru je završio deveti, 17 sekundi iza pobednika, što mu je donelo peto mesto u generalnom plasmanu, dok je Skarponi izgubio preko devet minuta i od tog trenutka Aru je bio novi lider.[8] Na hronometru na etapi 12, Aru je izgubio skoro tri minuta od Rigoberta Urana i pao je na sedmo mesto u generalnom plasmanu.[9] Na etapi 15, Aru je došao do najveće pobede u karijeri. Na tri kilometra do cilja, Aru je napao iz grupe favorita, lider Đira Rigoberto Uran je jedini uspeo da ga prati. Aru i Uran su na 2,2 km do cilja stigli do vozača koji su bili u begu ceo dan, Aru je opet napao i ovoga puta niko nije mogao da ode sa njim. Nakon pobede, Aru je došao do četvrtog mesta u generalnom plasmanu, dva i po minuta iza Urana.[10] "Veoma sam srećan i jedva da mogu da poverujem u ovo" rekao je Aru nakon pobede "Moram da zahvalim timu, koji je ostao blizu mene ceo dan. Moji suvozači su bili izuzetni. Stvarno sam srećan, ali neću ići ispred sebe. I dalje imam mnogo da naučim i od sutra, sve će biti isti kao što je i bilo".[10] Na kontroverznoj etapi 16, Aru je završio šesti, tri minuta iza Naira Kintane, koji je preuzeo vođstvo, dok je Aru pao na šesto mesto.[11] Na etapi 18, Aru je završio deveti, tri sekunde ispred Kintane i Urana.[12] Na brdskom hronometru na etapi 19, Aru je vozio izvanredno, završio je drugi, 17 sekundi iza Kintane i popeo se na treće mesto u generalnom plasmanu.[13] Na etapi 20, Aru je izgubio još 15 sekundi od Kintane i Urana, ali je zadržao prednost ispred Rafala Majke i mirno je dočekao zadnju etapu u Milanu. Na zadnjoj etapi nije bilo borbe za generalni plasman i Aru je osvojio treće mesto, podijum na svom drugom nastupu.[14]

Na Vuelta a Espanju Aru je došao kao lider tima Astana. Znaci dobre forme videli su se na četvrtoj etapi kada je u grupnom sprintu završio deseti.[15] Na šestoj, prvoj brdskoj etapi, Aru je završio šesti i već je imao 58 sekundi zaostatka iza lidera Alehandra Valverdea.[16] Na etapi 11, Aru je zabeležio prvu pobedu na Vuelti, a drugu na grand tur trkama. Na 1,8 km do cilja, Aru je napao, ali je Alberto Kontador neutralizovao njegov napad. Aru je napao opet, ostali nisu reagovali odmah i pobedio je sa šest sekundi ispred Valverdea.[17] Na etapi 18, Aru je zabeležio drugu pobedu na Vuelti. Na 3,8 km do cilja, Aru je napao, Kris Frum ga je stigao na 2,5 km do cilja, njih dvojica su radili zajedno i Aru je pobedio u sprintu.[18] Na hronometru na zadnjoj etapi, Aru je završio na 104 mestu, ali je imao veliku prednost i sačuvao je poziciju i završio je Vueltu na petom mestu.[19]

Nakon Vuelte, Aru se vratio u Italiju, gde je završio četvrti na klasiku Milano—Torino i deveti na Điro di Lombardiji.[20]

2015. uredi

2015. završio je šesti na Vuelta Kataloniji, u maju je propustio Điro del Trentino zbog stomačnog virusa,[21] a Greg Henderson ga je optužio da se dopinguje.[22] Aru je obećao da će da ga tuži dok se spremao za Điro.[23] Na Điro d’Italiji Aru je bio lider tima. Điro nije počeo dobro po njega jer je već na prvoj etapi, ekipnom hronometru izgubio vreme od Alberta Kontadora. Na petoj etapi je viđena prva borba za generalni plasman. Aru, Kontador i Riči Port su distancirali ostale rivale, ali nisu radili zajedno, napadali su pokušavajući da se distanciraju, ipak sve trojica su završili sa istim vremenom, što je donelo Kontadoru roze majicu, Aru je bio dve sekunde iza.[24] Nova borba viđena je na osmoj etapi, suvozači Mikel Landa i Aru su pokušavali da distanciraju povređenog Kontadora, koji je doživeo pad na šestoj etapi ali nisu uspeli, Aru je završio četvrti, sa istim vremenom kao i Kontador.[25] Na devetoj etapi, Aru je uzeo sekundu Kontadoru i tako je razlika između njih smanjena na samo jednu sekundu pred dan odmora.[26] Na etapi 13, ravnoj etapi, Aru je neočekivano preuzeo roze majicu. Alberto Kontador je pao na nešto više od tri kilometra do cilja i Aru je preuzeo vođstvo 19 sekundi ispred Španca.[27] Ipak, Aru je majicu izgubio već na narednoj etapi, kada je na hronometru izgubio skoro tri minuta od Kontadora.[28] Na etapi 16, Kontador je doživeo defekt na biciklu, timovi Astana i Kaćuša su iskoristili to da se distanciraju. Aru i Landa su zatim uspešno napali, imali su više od minut prednosti, dok je Kontador solo jurio i prestizao vozače na drumu. Kontador je uspeo da se vrati do njih i odmah je napao, Aru nije imao snage i otpao je, izgubio je 2'50" i pao je na treće mesto, iza Lande.[29] Na etapi 18, Aru je opet bio u problemima i izgubio je još minut.[30] Na etapi 19, Aru je zablistao, jakom vožnjom na zadnjem usponu, distancirao je sve, Kontador je imao loš dan i Aru je vratio minut, ostvarivši prvu pobedu u 2015. godini.[31] Na etapi 20, Mikel Landa je bio u napadu tokom većeg dela trke, Kontador je nije imao snage da prati grupu u kojoj je bio Aru i iz tima Astana su naredili Landi da čeka Arua, da bi mu pomogao da uzme što više vremena Kontadoru, ne dozvolivši mu da nastavi i pokuša sam da uzme četiri minuta Kontadoru. Landa je radio za Arua, koji je u finišu napao i osvojio drugu etapu zaredom ispred Rajdera Hesedala. Aru je završio dva i po minuta ispred Kontadora, ali nije uzeo dovoljno za roze majicu.[32] Zadnju etapu u Milanu vozili su bez borbe, Aru je završio drugi, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.[33]

 
Aru u crvenoj majici na Vuelta a Espanji 2015.

Nakon Đira, vozio je Tur Poljske, gde je završio na petom mestu. Tim Astana je na Vuelta a Espanju došla sa tri lidera, pored Arua tu su bili Mikel Landa i Vinčenco Nibali. Prvi oršaj za generalni plasman viđen je već na drugoj etapi, Aru je završio deseti, 37 sekundi iza Estebana Čaveza, dok je Vinčenco Nibali diskvalifikovan jer je koristio pomoć automobila.[34] Na sedmoj etapi, Aru je napadom u finišu zadnjeg uspona uzeo osam sekundi rivalima, dok je Kris Frum zaostao više od pola minuta.[35] Na devetoj etapi, nakon nekoliko napada u finišu, odvojili su se Frum, Hoakim Rodrigez i Tom Dumulan. Aru nije mogao da ih prati i završio je četvrti, 16 sekundi iza.[36] Na etapi 11 još jednom se videla sjajna taktika tima Astana, Landa je bio u begu i ostvario je etapnu pobedu, dok je Aru na zadnjem usponu distancirao sve rivale, završio drugi na etapi i preuzeo crvenu majicu.[37] Nakon etape 15, Aru je imao samo sekundu prednosti ispred Rodrigeza, a na etapi 16, Rodrigez je preuzeo majicu sekundu ispred Arua.[38] Na hronometru na etapi 17, Dumulan je superiorno pobedio i preuzeo je majicu tri sekunde ispred Arua.[39] Na narednim etapama, Dumulan je uvećao svoju prednost, ali je posustao na zadnjem stepeniku, na etapi 20, gde je Astana još jednom vukla jako, Dumulan je ostao bez suvozača i brzo je otpao, do kraja je pokušavao da limitira gubitke, ali je pao na peto mesto, Aru je preuzeo crvenu majicu.[40] Zadnja etapa u Madridu je bila sprinterska, bez borbi za generalni plasman i Aru je došao do najveće pobede, osvojio je Vueltu.[41]

Nakon Vuelte, Aru je završio treći na klasiku Milano—Torino, drugi na memorijalu Kivilev, u Almatiju i drugi na Turu Abu Dabija. Sezonu je završio na petom mestu u UCI vorld tur rangiranju.

2016. uredi

2016. je počeo na trci Vuelta siklista komunidad Valensijana, gde je završio šesti. Na trci Volta a Algarve, u Portugalu, završio je deveti, dok je trku Volta a Katalunja završio na 14 mestu. Na trci Vuelta al Pais Vasko (Trka Baskijske zemlje), doživeo je povredu zbog koje je napustio trku na zadnjoj etapi. Na Amstel gold rejsu osetio je opet bol, zbog kojeg je odlučio da propusti druga dva Ardenska klasika, Lijež—Bastonj—Lijež i Fleš Valon. Nakon uspeha na prethodne sezone, Aru je odlučio da propusti Điro d’Italiju, kako bi se pripremio za Tur de Frans. U sklopu priprema za Tur, vozio je Kriterijum di Dofine, gde nije bio konkurentan u generalnom plasmanu, ali je pobedio na trećoj etapi.[42]

Na Tur de Fransu, Aru je bio daleko od željene forme, nije bio konkurentan za pobedu, ali je pokušavao da se domogne podijuma. Najbolji rezultat mu je bilo treće mesto na hronometru na etapi 18. Na etapi 20, pored toga što je Astana veći deo etape provela na vrhu, Aru je otpao i ispao je iz prvih 10. Tur de Frans je završio na 13 mestu.[43]

Aru je uz Vinčenca Nibalija bio lider Italije na Olimpijskim igrama u Rio de Ženeiru. Nibali je bio u napadu sa Montojom i Majkom, dok je Aru bio u grupi pozadi. Nibali je doživeo pad zbog koga nije mogao da završi trku, dok se na čelu izdvojila trojka koja je odlučivala o medaljama, dok su u grupi iza sprintali za ostale pozicije, Aru je završio šesti, dok je zlatnu medalju osvojio Greg van Avermat.[44] Aru je propustio i Vuelta a Espanju, a u nastavku sezone je završio na 19 mestu trku Gran pri sajkliste de Kvebek, četvrti na Điro dela Toskana trci, šesti na Milano—Torinu i 11 na Điro di Lombardiji.

Aru je u novembru odlučio da će 2017. voziti Điro d’Italiju i Vuelta a Espanju, nakon neuspeha na Tur de Fransu 2016.[45] U decembru, Astana je objavila da je Aru njihov prvi vozač, nakon što je Nibali prešao u tim Bahrejn.[46]

Reference uredi

  1. ^ „Fabio Aru”. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  2. ^ „Fabio Aru vince il trofeo allievi e juniores” (na jeziku: italijanskom). 30. 6. 2008. Arhivirano iz originala 02. 02. 2017. g. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  3. ^ „National Championship, Road, U23, Italy 2011”. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  4. ^ „Bassano - Monte Grappa 2011”. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  5. ^ (na jeziku: italijanskom). 24. 9. 2012 https://web.archive.org/web/20170202032203/http://archivio.tuttobiciweb.it/index.php?page=news&tp=n&cod=42941#. Arhivirano iz originala 2. 2. 2017. g. Pristupljeno 23. 1. 2017.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  6. ^ Alasdair Fotheringham (25. 5. 2013). „Giro d'Italia: Nibali wins at Tre Cime di Lavaredo”. Cyclingnews. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  7. ^ Daniel Benson (26. 5. 2013). „Nibali wins 2013 Giro d'Italia”. Cyclingnews. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  8. ^ Susan Westemeyer (17. 5. 2014). „Giro d'Italia: Diego Ulissi wins stage 8”. Cyclingnews. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  9. ^ Sadhbh O'Shea (22. 5. 2014). „Uran wins Giro d'Italia time trial on stage 12”. Cyclingnews. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  10. ^ a b Peter Cossins (25. 5. 2014). „Giro d'Italia stage 15: Aru wins atop Montecampione”. Cyclingnews. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  11. ^ „Quintana victorious on intense mountain stage in Giro d'Italia”. Cyclingnews. Future plc. 27. 5. 2014. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  12. ^ Peter Cossins (29. 5. 2014). „Giro d'Italia: Arredondo wins atop Rifugio Panarotta”. Cyclingnews. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  13. ^ „Giro d'Italia: Quintana wins mountain time trial”. Cyclingnews. Future plc. 30. 5. 2014. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  14. ^ Peter Cossins (1. 6. 2014). „Giro d'Italia: Nairo Quintana seals overall victory in Trieste”. Cyclingnews. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  15. ^ Daniel Benson (26. 8. 2014). „Vuelta a España: Degenkolb wins stage 4 in Córdoba”. Cyclingnews. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  16. ^ Peter Cossins (28. 8. 2014). „Valverde wins stage 6 of the Vuelta a Espana”. Cyclingnews. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  17. ^ Peter Cossins (3. 9. 2014). „Aru wins Vuelta a España stage to San Miguel de Aralar”. Cyclingnews. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  18. ^ Susan Westemeyer (11. 9. 2014). „Vuelta a España: Aru wins stage 18”. Cyclingnews. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  19. ^ Peter Cossins (14. 9. 2014). „Contador seals overall 2014 Vuelta a España victory”. Cyclingnews. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  20. ^ Daniel Benson (5. 10. 2014). „Martin wins Il Lombardia”. Cyclingnews. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  21. ^ Barry Ryan (22. 4. 2015). „Aru a "wreck" due to intestinal ailment”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  22. ^ Stuart Clarke (24. 4. 2015). „Aru to take legal action over Henderson tweets”. Cycling Weekly. IPC Media Sports & Leisure network. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  23. ^ Stephen Farrand (30. 4. 2015). „Aru training hard for the Giro d’Italia after stomach virus”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  24. ^ Stephen Farrand (13. 5. 2015). „Giro d'Italia: Contador climbs into maglia rosa on summit finish to Abetone”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  25. ^ Peter Cossins (16. 5. 2015). „Giro d'Italia: Intxausti wins stage 8 summit finish at Campitello Matese”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  26. ^ „Giro d'Italia: Tiralongo wins stage 9 in San Giorgio Del Sannio”. Cyclingnews.com. Future plc. 17. 5. 2015. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  27. ^ „Giro d'Italia: Modolo wins bunch sprint in Jesolo, Crash near finish catches Contador out, Aru takes over race lead”. Cyclingnews.com. Future plc. 22. 5. 2015. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  28. ^ Peter Cossins (23. 5. 2015). „Giro d'Italia stage 14: Alberto Contador storms back into race lead”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  29. ^ Sadhbh O'Shea (26. 5. 2015). „Giro d'Italia: Landa wins second stage in Aprica”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  30. ^ „Giro d'Italia: Gilbert wins stage 18 in Verbania”. Cyclingnews.com. Future plc. 28. 5. 2015. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  31. ^ Alasdair Fotheringham (29. 5. 2015). „Giro d'Italia: Aru saves his pride with stage win on the climb to Cervinia”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  32. ^ Alasdair Fotheringham (30. 5. 2015). „Giro d'Italia stage 20: Aru wins in Sestriere”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  33. ^ Sadhbh O'Shea (31. 5. 2015). „Alberto Contador wins Giro d'Italia overall”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  34. ^ „Vuelta a España: Chaves wins on Caminito del Rey”. Cyclingnews.com. Future plc. 23. 8. 2015. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  35. ^ „Vuelta a Espana: Lindeman wins stage 7”. Cyclingnews.com. Future plc. 28. 8. 2015. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  36. ^ Stephen Farrand (30. 8. 2015). „Vuelta a España: Dumoulin wins on Alto de Puig Llorença”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  37. ^ Daniel Benson (2. 9. 2015). „Vuelta a España: Landa wins Andorra epic”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  38. ^ Barry Ryan (7. 9. 2015). „Vuelta a Espana: Schleck wins on Ermita de Alba, Rodriguez overtakes Aru by one second”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  39. ^ Patrick Fletcher (9. 9. 2015). „Vuelta a Espana: Dumoulin smashes Burgos time trial”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  40. ^ „Vuelta a Espana: Aru seizes Vuelta lead with stage 20 attack”. Cyclingnews.com. Future plc. 12. 9. 2015. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  41. ^ Daniel Benson (13. 9. 2015). „Vuelta a Espana: Degenkolb wins final stage in Madrid”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  42. ^ Barry Ryan (8. 6. 2016). „Criterium du Dauphine: Aru wins stage 3 in Tournon-sur-Rhone”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  43. ^ Daniel Benson (24. 7. 2016). „Tour de France: Froome seals third overall victory in Paris”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  44. ^ Daniel Benson (6. 8. 2016). „Van Avermaet wins gold in men's road race at Olympic Games”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  45. ^ Andrew Hood (8. 11. 2016). „Aru to lead Astana at Giro, Vuelta in 2017”. Velonews.com. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  46. ^ Daniel Benson (12. 12. 2016). „Astana names Aru its top rider after Nibali departs”. Velonews.com. Pristupljeno 23. 1. 2017. 

Spoljašnje veze uredi