Farman MF.11 je francuski izviđački avion. Projektovao ga je Marsel Farman u toku 1913-1914, a proizvodila ga je firma Morisa Farmana (Farman Freres). To je bila poboljšana verzija aviona Farman MF.7 iz 1913. godine. Avion se komercijalno proizvodio i to u velikom broju primeraka, a korišćen je kao izviđački avion, laki bombarder i avion za obuku pilota, dok ga nije zamenio moderniji Farman F.40. Avion je ušao u istoriju kao prvi noćni bombarder.[1]

Farman MF.11
Avion Farman MF.11
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1914.
Dužina9,50
Razmah krila16,15
Visina3,90
Površina krila57,00
Prazan550
Normalna poletna840
Klipno-elisni motor1 h Renault
Snaga51,5 kW
Maks. brzina na H=0100 km/h
Dolet350 km
Plafon leta3.800 m

Projektovanje i razvoj uredi

 
Avion Farman MF.11 u letu
 
Avion Farman MF.11 u vreme Prvog svetskog rata
 
Avion Farman MF.11 u muzeju Australijskog ratnog vazduhoplovstva
 
Avion Farman MF.11 na Banjičkom aerodromu 1915.

Farman MF.11 je nastao od svog prethodnika aviona Farman MF.7. U odnosu na svog prethodnika dobio je snažniji motor, robusniji i aerodinamičan trup aviona (gondolu), koja je podignuta iznad donjeg krila na podupiračima i time povećana površina krila. Rešetkasta pravougaona konstrukcija trupa koja je karakterisala tip MF.7 je izmenjena tako da je MF.11 dobio trup koji se sastojao od dve trouglaste rešetkaste konstrukcije, koje su spajale krila aviona sa vertikalnim i horinzontalnim repnim stabilizatorima.

U ovom avionu su zamenjena mesta pilota i izviđača tako da je sada izviđač na prvoj poziciji, opremljen sa mitraljezom tko da mu se povećalo polje vatre. Pilot je bio na drugoj poziciji u gondoli aviona. Avion je projektovao Moris Farman a proizvodila ga je njegova firma.

Tehnički opis uredi

Trup aviona čine dve rešetkaste paralelne trouglaste konstrukcije napravljene od drveta, koje spajaju krila sa repom. Kabina u obliku gondole, pravougaonog poprečnog preseka obložena lepenkom, nalazila se između gornjeg i donjeg krila, bila je dovoljno prostrana da ima prostora za smeštaj dve osobe. Ispred prvog člana posade na gondoli se nalazio mali vetrobran napravljen od pleksiglasa.

Pogonska grupa: Motor aviona je postavljen u zadnjem delu kabine (gondole) i bio opremljen sa potisnom, drvenom, dvokrakom elisom fiksnog koraka. U avion Farman MF.11 su ugrađivani Renovi linijski vazduhom hlađeni motori V rasporeda cilindara sa V 4; V 8 i V 12 cilindara, u opsegu snaga od 25 do 100 KS. Najčešće je korišćen motor snage 80KS.

Krila su drvene konstrukcije tankog profila presvučene impregniranim platnom. Krilca za upravljanje su se nalazila samo na gornjim krilima. Oba krila i donje i gornje su bila pravougaonog oblika s tim što je donje krilo bilo kraće od gornjeg. Krila su međusobno bila povezana drvenim upornicama a zategnuta klavirskim žicama. Rep aviona se sastoji od jednog horizontalnog stabilizatora koji spaja donje ivice rešetkaste konstrukcije trupa i dva vertikalan stabilizatora sa kormilima pravca koji su postavljeni u produžetku konstrukcije trupa a iznad su horizontalnog stabilizatora. Stabilizatori su napravljeni od drvene konstrukcije presvučene impregniranim platnom

Stajni trap aviona je bio klasičnog tipa, napred je imao dve fiksne noge napravljene od drveta u obliku sanki (što je smanjivalo rizik od prevrtanje aviona na nos pri sletanju) sa udvojenim biciklističkim točkovima na svakoj od skija, a ispod repa se nalazile dve elastične drvene drljače, kao repne oslone tačka aviona.

Naoružanje Farman MF.11 je bio naoružan jednim mitraljezom kalibra 7,7 mm. Pored toga mogao je da ponese max. 131,4 kg bombi (18 × 7,3kg).

Varijante aviona Farman MF.11 uredi

  • Farman MF.11 - originalna verzija sa pilotom na prvoj poziciji u kabini i motorom 80 KS.
  • Farman MF.11 bis - verzija sa pilotom na drugoj poziciji u kabini i motorom 100 KS.
  • Farman MF.11 hidroavion - verzija sa plovcima i motorom snage 130 do 160 KS

Korisnici uredi

Operativno korišćenje uredi

Avion MF.11 se koristio na Zapadnom frontu u ranim fazama rata 1914 i 1915. godine. Koristili su ga i Francuzi i Englezi. Kao laki bombarder iz sastava Engleske kraljevske mornarice je noću 21. decembra 1914. bombardovao nemačke artiljerijske položaje oko Ostenda, Belgija i tako postao prvi u svetu noćni bombarder[2].

Povučen je sa prve-linije na zapadnom frontu tokom 1915, jer se nije mogao ozbiljnije suprotstaviti nemačkim jednokrilcima Foker, ali je nastavio da se koristi u sastavu Francuske istočne vojske, a kod Britanaca na Bliskom istoku, Dardanelima, Africi i Mesopotamiji[3]. Avion Farman MF.11 se proizvodio u Francuskoj a po licenci još i u Velikoj Britaniji, Rusiji[4] i Italiji SIA 5. U Francuskoj, Velikoj Britaniji i Italiji su pravljeni i hidroavioni ovog tipa.

Korišćenje aviona Farman MF.11 u Srbiji uredi

Pošto je austrougarsko vazduhoplovstvo na početku Prvog svetskog rata imalo veliku brojčanu nadmoć, srpska vlada je zamolila pomoć od saveznika u avijaciji. Ta pomoć nažalost nije stigla do velikih srpskih pobeda u Cerskoj i Kolubarskoj bici vođenih u leto i krajem 1914. godine, u kojima su austrougarske trupe poražene i proterane iz Srbije. Tek tada su saveznici odlučili da pomognu Srbiji, pa je Francuska početkom februara 1915. godine uputila jednu kompletnu aeroplansku eskadrilu sa 12 novih aviona Farman MF.11 naoružanih mitraljezom i opremljenih fotoaparatom i radiostanicom[5].

Eskadrila je počela sa dejstvom 23. aprila.1915. godine sa letilišta na Banjici. U toku juna meseca iste godine ova eskadrila je oborila dva austrougarska aviona i uspela da izbori prevlast u vazduhu. Za to vreme srpskim avionima i pilotima bila je poverena zona od Smedereva do Golupca, a letilište im je bilo u Požarevcu[6].

Tokom velike nemačke i bugarske ofanzive koja je otpočela oktobra 1915. godine, srpski i francuski vazduhoplovci su se postepeno povlačili sa srpskom vojskom obavljajući sve zadatke koje im je poveravala Vrhovna komanda.

U toku tih operacija vazduhoplovni materijal se postepeno trošio i smanjivao, popuna nije bila moguća, tako da je sa Kosova i Metohije u Albaniju krajem novembra preletelo samo 5 francuskih Farman MF.11 i jedan Farman sa srpskom posadom (pilot M. Tomić). Tom prilikom, Farmanima su prevezeni ranjenici i bolesnici, pa se ta operacija smatra prvom sanitetskom evakuacijom vazdušnim putem u istoriji ratovanja. Posle povlačenja francuskih posada, srpski piloti M. Tomić i Ž. Stanković su preuzeli preostale Farmane i sa njima leteli do 23. januara 1916. godine izvršavajući raznovrsne zadatke pri povlačenju srpske vojske preko Albanije.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Maurice Farman MF.11 - Observation - Un siècle d'aviation française
  2. ^ Janić Čedomir, (1988.), Začetnici avijacije - Ilustrovana istorija vazduhoplovstva, Beograd, Vuk Karadžić. ISBN 978-86-307008-7-3.
  3. ^ http://www.militaryfactory.com/aircraft/detail.asp?aircraft_id=847 Farman MF.11
  4. ^ Šavrov, V.B., Istoriя konstrukciй samoletov v SSSR do 1938 g., Moskva 2002., Mašinostroenie. ISBN 5-217-03112-3.
  5. ^ S. Mikić; Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva, Št. D. Gregorić, Beograd,1933.
  6. ^ Vujović, Vojislav (1993). Srpska avijatika 1912-1918. Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva. ISBN 978-86-901403-1-2. 

Literatura uredi

  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • S. Mikić; Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva, Št. D. Gregorić, Beograd,1933.
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Zbornik radova, Srpska avijatika 1912 - 1918, MJV. . Београд. 1993. ISBN 978-86-901403-1-2. 
  • Петровић, Огњан (2015). Аероплани Морис Фарман у Србији и на Солунском фронту. Београд: Вони музеј, Весник бр.42. стр. 83. ISSN 0067-5660. 
  • Marck, Bernard (1997). Historie de L'aviation. Paris: Flammarion. ISBN 2-08-010038-6. 
  • Вујовић, Војислав (1993). Српска авијатика 1912-1918. Београд: Музеј југословенског ваздухопловства. ISBN 978-86-901403-1-2. 
  • Paunović, Marinko (1981). Svetska avijacija 1783-1930 god. Beograd: Sportska knjiga. 
  • Janić Čedomir, (1988.), Začetnici avijacije - Ilustrovana istorija vazduhoplovstva, Beograd, Vuk Karadžić. ISBN 978-86-307008-7-3.
  • Šavrov, V.B., Istoriя konstrukciй samoletov v SSSR do 1938 g., Moskva 2002., Mašinostroenie. ISBN 5-217-03112-3.
  • Istorijski arhiv, Požarevac (2005). Srpska vazduhoplovna komanda u Požarevcu 1915. godine. Požarevac: Istorijski arhiv Požarevac. ISBN 86-84969-08-1. 

Spoljašnje veze uredi