Fender stratokaster

Fender stratokaster (engl. Fender Stratocaster), ili još poznat kao Strat, je model električne gitare koju su 1954. dizajnirali Leo Fender, Džordž Fulerton i Fredi Tavares, a koja se bez prestanka proizvodi i danas. To je električna gitara punog tela sa dvostrukim presekom i produženim rogom zbog postizanja boljeg balansa prilikom sviranja u stojećem položaju. Stratokaster koristili su mnogi poznati gitaristi i mogao se čuti u mnogim poznatim snimcima. Zajedno sa modelima električnih gitara Gibson Les Pol, Gibson SG i Fender telekaster, predstalja jedan od najprepoznatljivijih i najuticaja gitara modela električnih gitara. Dizajn stratokastera predstavlja danas se smatra pravim klasikom u industrijskom dizajnu svih vremena, određeni primerci ovih gitara danas su izloženi u mnogim velikim muzejima širom sveta.

Fender stratokaster
ProizvođačFender
Period1954—danas
Konstrukcija
Tip vrataZašrafljen, zalepljen na nekim modelima
Skala25,5" ili 24,75" na nekim modelima
Drvo
TeloJova, Jasen, Topola, Mahagoni, Koa i Javor
VratJavor
PrstohvatJavor, Palisander, Abanos ili Pau Fero
Oprema
KobilicaSa tremolom, Flojd rouz na nekim modelima, Fiksna
Pikapovi3 pikapa sa jednim namotajem, ali postoje varijante sa hambakerima
Boje
Nudi se u različitim bojama

U svojoj originaloj formi do 1957. godine, Stratokaster je nuđen u dvobojnoj sanburst obradi, zajedno sa duboko izrezanim telom od jasena, vratom od javora sa 21. pragom, nalepljenim crnim tačkama i Klason čivijama, ubrzo je Fender počeo da izrađuje tela i od jove. U ponudi su bile druge boje koje nisu bile standardizvoane sve do 1960. godine. Gitare u drugim bojama su bile rađene po posebnom zahtevu naručilaca za šta je naplaćivano sa 5% na ukupnu cene gitara i za to su se koristile Dupontove auto boje. Beli pikgard, pričvršćen sa 8 zavrtnja na telu gitare, bio je jedinstven koncept, jer se ispod njega ugrađivana elektronika, što je omogućilo lak pristup elektronici, izuzev priključku za utičnicu kabla koji je bio odvojen. Dalja konstantna unapređenja dizajna Stratokaster gitara (kako Fenderovih originala tako i kopija) donele su do poboljšanja i svirljivosti i zvuka gitare, ali i dalje postoje pojedinci koji i dalje preferiraju zvuk prvih modela.

Stratokaster gitare su često kopirane, tako da se termin „Strat“, iako zaštitno ime Fendera, koristi kao opšti pojam za opisivanje tipa gitara sličnog oblika i karakteristika.

Dizajn i promene uredi

Dizajn Stratokastera je uglađeniji, zakrivljeni oblik tela je drukčije od ravnog, pločastog dizajna Telekastera. Telo je karakteristično po zakrivljenjima sa zadnje strane i prednje strane radi lakšeg sviranja i manjeg zamaranja ruke. Vrat od jednog komada javora je posebno oblikovan, a glava gitare je znatno šira u odnosu na Telekaster model. Žice se ugrađuju kroz telo gitare i pokretnu kobilicu, zakačenu sa oprugama. Originalni Stratokasteri su bili opremljeni sa 5 opruga koje su zatezale kobilicu u odnosu na telo gitare. Mnogi muzičari su uklanjali dve opruge i zatezali zavrtnje kako bi omogućili plutanje kobilice. U takvom položaju mogla se ugraditi tremolo ručica na kobilici kako bi se povisio ili snizio određeni odsvirani ton. Neki muzičari kao na primer Erik Klepton, nikad nisu voleli ovu mogućnost plutajuće kobilice i često bi blokirali kobilicu uz pomoć komada drveta. Neke Stratokaster gitare imaju fiksiranu kobilicu i one su poznate pod nazivom „hard teils“ (tvrdi repovi).

 
Pikapovi na stratokaster gitarama.

Stratokaster gitare poseduju tri pikapa sa jednim namotajem, i koji su originalno birani uz pomoć trostepenog kliznog prekidača. Gitaristi su vrlo brzo otkrili da ukoliko bi zaglavili prekidač između prve i druge pozicije, bila bi aktivni pikap iznad kobilice i srednji pikap, isto tako kad bi se zaglavio prekidač između druge treće pozicije bili bi aktivni srednji i vratni pikap. Ovaj trik često korišćen i Fender je odlučio da ponudi gitare sa petostepenim prekidačima (1979. godine to postaje standard). Mnogi poznati muzičari kao Dejvid Gilmor, Rori Galaher, Mark Nopfler, Bob Dilan, Erik Klapton i Robert Krej su često svirali na ovim kombinacijama pikapova zbog vrlo specifičnog zvuka. Originalno vratni i srednji pikap su bili povezani na tonske potenciometre dok pikap iznad kobilice koji je nakošen nije imao kontrolu tona. Ova konfiguracija je značila da kombinacija vratnog i srednjeg potenciometra šalje signal kroz dva potenciometra, što je rezultovalo gubitkom kvaliteta tona, a česta modifikacija je bila povezivanja drugog potenciometra sa pikapom kod kobilice. Kod modernih Stratokastera, sa prvom tonskom kontrolom povezani su vratni i srednji pikap, dok drugi povezuje pikap kod kobilice.

Kontrola jačine zvuka kod sva tri pikapa se reguliše uz pomoć jednog potenciometra. Položaj potenciometara je takav da omogućava lak pristup kontrolama čak i u toku sviranja.

U početku su sva tri pikapa bila identična. Sa popularizacijom korišćenja kombinacije pikapova, Fender je 1977. zajedno sa petostepenim prekidačem predstavio i srednji pikap sa obrnutim polaritetom. Ovo je omogućilo smanjivanje šuma na pozicijama 2 i 4 kod korišćenja kombinacije pikapova. Slična tehnika za redukciju šuma bila je ranije poznata i korišćena je kod Gibsonovih hambaker pikapova i odvojenih pikapova na Fenderovim bas-gitarama. Danas se sve Fenderove gitare vezuju po ovoj šemi kako bi se smanjio šum.

U jednom trenutku, Fender je prešao na korišćenje overvound pikapova kod kobilice koji su se nalazili najdalje u odnosu na maksimalnu amplitudu vibracije žice, kako bi se dobio jači izlazni signal. Ovi pikapovi su postali popularni kod rok gitarista sa juga SAD, i često se nazivaju „vrući“.

Stratokaster gitare se prepoznaju zbog svog svetlog, čistog i „tvangi“ zvuka. Vratni pikap ima mekši, puniji i jači zvuk u odonsu na pikapa kod kobilice koji je oštrijeg i svetlijeg zvuka. Srednji pikap daje zvuk koji je negde između zvuka sa ova dva pikapa.

 
Erik Klepton svira na svom modelu stratokastera na koncertu za žrtve cunamija, 22. januara 2005.

Od 1959. do 1967. Stratokaster gitare su isporučivane sa prostohvatom od palisandra, kao i u više boja, uključujući i razne kombinacije boja u stilu surferske i hot-rod kulture, promovisane od strane bendova kao što su Surfers, Venturs i Bič Bojsi. Jedan od čuvenih predstavnika te kulture je i Dik Dejl koji je svirao na Stratokasteru i zajedno sa Leom Fenderom je sarađivao na razvoju Fender Šouman pojačala.

Godine 1959. prekinuta je proizvodnja vrata od jednog komada javorovog drveta, a iste godine izvršena je promena u dizajnu pikgarda sa 11 rupa za zavrtnje. Po preuzimanju Fendera od strane CBS-a 1965, tržištu se već 1967. nude gitare sa vratom od javora na koji je zalepljen prstohvat takođe od javora, takođe je ostala opcija sa prostohvatom od palisandra. Dve godine kasnije Fender ponovo u ponudu vraća vratove od jednog komada javorovog drveta posle deset godina odsustva sa tržišta. Po uvođenju Fender Stratokaster ultra serije 1989. u standardnoj ponudi prstohvata javljaju se i oni izrađeni od abanosa, iako je i pre toga u periodu od 1983-84. izrađena određena količina Fender stratokaster elit gitara sa prstohvatom od abanosa..

Od samog početka Stratokasteri su bili opremani sa tri pikapa sa jednim namotajem. Ali u periodu od 1970. do 1980. godine, postale su popularne modifikacije Stratokaster gitara, gde je pikap sa jednim namotajem zamenjivan sa hambaker pikapom pogotovo na strani kobilice. Ovakve stratokaster gitare postale su poznate kao debeli stratovi (Fat Strat). Sa ovom promenom zvuk gitare je puniji, prilagođeniji hevi metal i hard rok muzici. Zbog popularnosti ovih promena, Fender ubrzo počinje sa proizvodnjom ovakvih gitara, sa hambakerom iznad kobilice. Ovakav postavka pikapova je poznata kao HSS (Humbucer Single Single). Sem ove postavke pikapova kasnije se javljaju i gitare sa dva hambakera (HH) koje su još poznate kao i dvostruki debeli stratovi (Double Fat Strats). Fender je popularnosti hambakera počeo da izrađuje i pikgardove i za druge kombinacije pikapova kao što su HSH (hambaker singl hambaker) i HHH (tri hambakera)

Od 1998. godine Fender svoje vrhunske modele proizvedene u SAD izrađuje sa šupljinama za HSH kombinaciju, umesto do tada jedne veće šupljine za ugradnju pikapova, koja još poznata pod nazivom „bazen“ ili „kada“. Ovo je urađeno zbog povećanja ukupne količine drveta u telu gitare čime se dobija bolji zvuk, a gitaristima je ostavljena mogućnost lake ugradnje hambaker pikapova.

CBS era uredi

Godine 1965. kompaniju Fender kupuje CBS korporacija. Kupovinom Fendera od strane CBS korporacije izvršene su određene izmene na gitari radi smanjivanja troškova proizvodnje, što je uticalo na sam kvalitet gitara. Sam opadanjem kvaliteta gitara opala je i popularnost ovih Fenderovih gitara iz tog perioda i povećana je tražnja polovni i starijih modela koji su se proizvodili pre 1965. Čak i danas ti modeli od pre CBS ere i u periodu od 1954. do 1958. godine dostižu astronomske cene, a neki su prodavani i po ceni od 175.000 USD, uglavnom kolekcionarima iz Japana.

Japanski modeli i Skvajer uredi

 
Glava skvajer stratokastera. Oblik koji je bio karakterističan u CBS eri.

Krajem 1981, Greko je odusta od svog Stratokaster odeljenja u korist Fender Japana. Od 1982. ta kompanija je počela proizvodnju Stratokastera u Japanu. Fender Japan je proizvodio jeftinije Skvajer stratokastere za evropsko i američko tržište. Skvajer bila kompanija za proizvodnju žica koju je kasnih 60-ih kupio CBS. Modeli iz perioda oda 1982. do 1984. imali su oznaku u serijskom broj JV i oni su danas poznati kao Fender JV stratokasteri. Top-modeli ovih JV modela bili su ST-85 i ST-115 koji su imali fenderovu opremu, pikapove i korišćen je nitrocelulozni lak. 1985. zbog promene vlasništva nad kompanijom i traženja novog pogona za proizvodnju gitara, od februara do oktobra nije bilo proizvodnje Fender gitara u SAD, tako da su sve gitare iz Fenderovog kataloga bile pravljene u Japanu. Smatra se da je u periodu od 1984. do 1986. 80% Fenderovih gitara proizvedeno u Japanu. Danas postoji proizvodnja Fenderovih gitara u Japanu, ali uglavnom za japansko tržište izuzimajući par modela koji su dostupni ostatku sveta.

Skvajer modeli su izrađivali u određenim periodima i Meksiku, SAD, Južnoj Koreji, dok se danas Skvajer modeli proizvode u Kini. Skvajer modeli su znatno jeftiniji i prvenstveno su namenjeni početnicima i amaterima.

Fender 1985 – 1998. uredi

Godine 1985. vlasništvo nad Fender kompanijom preuzeo je Bil Šulc, posle čega je počinje nova era izrade Fender gitara, koje svojim kvalitetom vraćaju stari sjaj imenu Fender. Kupovinom Fendera nije bio obuhvaćen pogoni za proizvodnju gitara u Fulertonu, pa je proizvodnja novih gitara započeta u novoj fabrici u Koroni koji se nalazila 20 mi (32 km) od Fulertona. U toku ovog perioda nije se prekidalo sa proizvodnjom u ostalim fabrikama van SAD. U novoj fabrici je u početku radilo 10 zaposlenih i proizvodili su 5 gitara na dan, dok je u fabrici u Fulertonu radilo 135 ljudi i dnevno su proizvodili više od 200 gitara. U tom trenutku čelnici kompanije odlučili su da proizvode reizdanja Stratokastera iz 1952. sa javorovim vratom i reizdanje gitare iz 1962. sa prstohvatom od palisandra. Proizvodnja ovih gitara bila je od najvećeg značaja kako bi kompanija mogla opstati. Ove prve gitare iz post CBS ere danas su vrlo tražene i dostižu izuzetno visoke cene.

Trenutni modeli uredi

 
Meksički Fender stratokaster.

Od 2007. Fender nudi širok izbor Stratokaster gitara zajedno sa reizdanjima čuvenih serija, a preko odeljenja Kustom šop moguće je naručiti gitare po posebnom zahtevu. Onaj ko želi može naručiti i originalne replike starih modela gitara, čak postoji mogućnost opremanja originalnom elektronikom i nanošenja veštačke rđe i patine kako bi se dobio poseban stariji izgled, korišćenjem posebne tehnologije razvijene od strane kompanije Fender. Fender danas svoje modele proizvodi u fabrikama u Americi (Korona Kalifornija), Meksiku (Esenada), Japanu i Južnoj Koreji. Modeli koji se proizvode u SAD, u svom nazivu imaju reč američki i muzičari ih smatraju kvalitetnijim u odnosu na ostale modele.

Deluks serija uredi

 
Američka serija stratokastera

Deluks serija (Deluxe Series) stratokastera dolazi sa raznolikim savremenim opcijama kao što su Fender DH-1 hambaker na poziciji kobilice i američkim 2-point vibrato kobilicom (Fender/Flojd Rose) i sa LSR roler nutom, zaključavakićim čivijama i na nekim modelima Samarijum kobal bešumnim pikapovima sa S-1 prekidačima. Gitare proizvedene pre 2004. opremane su sa Vintidž bešumnim pikapovima.

Američka stratokaster serija uredi

Američka stratokaster (American Series) serija proizvodi se telima od jasena i jove, tri posebna moderna pikapa sa jednim namotajem i Delta Ton sistemom (koji uključuje pikap na kobilici sa visokim izlazom i srednjim pikapom sa obrnutim polaritetom ). Proizvodnja hardtejl verzija je prekinuta 2007. Od 2003. proizvodi se HSS verzija sa Dimonbek hambakerom i dva Teks-Meks pikapa sa jednim namotajem i S-1 prekidačem.

Hajvej 1 serija uredi

Hajvej 1 (Highway-1) serija je prvi put predstavljena 2002. i redizajnirana je 2007. je konceputalno bazirna u cenovnom rangu između Standard i Američke serije instramenata. Ona predstavlja reizdanje gitara iz CBS ere iz 60-ih i 70-ih godina. Ovi instrumenti se prave u SAD i izrađuju se satenskom finišu i koristi se nitrocelulozni lak. Oprema je slična Američkoj seriji. U redizajnu iz 2007. izmenjena je glava gitare, koja sada veća u odnosu na ostale modeli i više podseća na modele iz CBS ere.

Vintejdž hot rod serija uredi

Vintejdž hot rod serija (Vintage Hot-Rod Series) ima izgled starih gitara ali sa modernim detaljima i opremom kako bi se dobio kvalitetniji zvuk. Izgledom podseća na gitare iz 50-ih i 60-ih godina ali sa ravnijim prstohvatom, većim pragovima kako bi bolje zvučala sa modernom elektronikom.

Američka specijalna serija uredi

Američka specijalna serija (American Special Series) je serija stratokastera koja se proizvodi isključivo u SAD, i ova serija predstavlja kombinaciju modernih i klasičnih tehnologija u izradi stratokaster gitara. U ovim serijama koriste se atipični materijali za proizvodnju stratokastera, kao na primer mahagoni za izradu tela, flojd rouz mehanizmi, hambaker Atomik 2 pikaovi, P-90 pikapovi i sl.

VG stratokaster uredi

VG stratokaster (VG Stratocaster), Fender je dizajnirao zajedno sa japanskom kompanijom Roland. Predstavljena je 2007. i ima dva donatna potenciometra, kojim se omugućava automatska promena štima u neki od ponuđenih, kao i mogućnost promene zvuka gitare. Gitara ima mogućnost emulacije zvuka od standardnog stratokastera do zvuka telekastera, hambakera i akustične gitare. 1. aprila 2009. prestala je proizvodnja ovog modela.

Pohabane serije uredi

Pohabane serije (Road Worn) su reizdanja Stratokastera iz 60-ih (sa prstohvatom od palisandra) i 50-ih (sa prstohvatom od javora), Teks-Meks pikapovima, telom od javora i nitroceluloznim lakom. Ove gitare su obrađene posebnom tehnikom, tako da gitare deluju pohabano čime se stvara utisak starih instrumenata.

Artist modeli uredi

 
Stiv Rej Von potpisani stratokaster

Fender tržištu nudi i veliki izbor artist modela, koje specifikacijama odgovaraju gitarama koje sviraju potisani umetnici. Postoje posebna artist gitare koje se proizvode u Kustom šopu, koje se razlikuju od istih produkcionih modela, po boljoj konstrukciji i materijalima što ih čini znatno skupljim.

Čast da Stratokaster gitare nose njihove ime dobili su: Džef Bek (Jeff Beck), Riči Blekmor (Ritchie Blackmore), Erik Klepton (Eric Clapton), Bili Kogan (Billy Corgan), Dik Dejl (Dick Dale), Tom Delong (Tom Delonge), Dejvid Gilmor (David Gilmour), Badi Gaj (Buddy Guy), Erik Džonson (Eric Johnson), Dejvid Murej (Dave Murray), Džon Majer (John Mayer), Mark Nopfler (Mark Knopfler), Ingvi Malmsten (Yngwie Malmsteen), Stivi Rej Von (Stevie Ray Vaughan), Keni Vejn Šepard (Kenny Wayne Shepherd), Džimi Von (Jimmie Vaughan).

Spoljašnje veze uredi