Foka ili prava foka (lat. Phoca) je rod perajara koji pripada porodici pravih foka (Phocidae).

Foka
Obična foka (Phoca vitulina)
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Carnivora
Kladus: Pinnipedia
Porodica: Phocidae
Pleme: Phocini
Rod: Phoca
Linnaeus, 1758
Vrste

Phoca largha
Phoca vitulina

Takođe, foka je naziv za nekoliko drugih rodova i vrsta vodenih sisara iz grupe perajara, koji spadaju u porodice:

  1. pravih foka (Phocidae) i
  2. ušatih foka (Otariidae).

Opis uredi

Prave foke, za razliku od morskih lavova i ušatih tuljana koji pripadaju drugoj familiji, nemaju spoljašnje uši i imaju malo dlaka na telu. Njihova zadnja peraja se ne mogu saviti unapred, pa im je kretanje po tlu veoma teško. [1]

Međutimi, u vodi su sjajni plivači. Prednja peraja im služe za manevrisanje, zadnja peraja koriste za davanje pogona, a telo je hidrodinamično da bi smanjilo otpor pri plivanju. Foke zatvaraju svoje nozdrve pri plivanju da im voda ne bi ušla u pluća.[1]

Odrasle foke dostižu do 2 metra, a mužjaci su malo veći od ženki. Njihova kratka dlaka varira od srebrnosive do smeđe, pa čak i crne.[1]

Ishrana uredi

Obične foke se hrane ljuskarima, mekušcima, peščanim jeguljama i dr,

Vrste uredi

Rod obuhvata dve savremene vrste:

Slika Ime Naučno ime Rasprostranjenost
  Pegava foka Phoca largha Boforovo, Čukotsko, Beringovo i Ohotsko more
  Obična foka Phoca vitulina severni Atlantik i Pacifik, Baltičko i Severno more

Donedavno je pegava foka (Phoca largha) smatrana podvrstom obične foke (Phoca vitulina), ali danas je priznata kao posebna vrsta.[3]

Vrste ranije svrstavane u rod uredi

Rod danas sadrži samo dve vrste, međutim još nekoliko vrsta je u prošlosti svrstavano u ovaj rod, te vrste su izdvojene i nalaze se u rodovima Pusa, Pagophilus i Histriophoca. Takođe, ranije su u ovaj rod svrstavani i fosili čiji taksonomski položaj nije bio siguran.[3]

Vrste koje su u prošlosti svrstavane u rod Phoca:

Izvori uredi

  1. ^ a b v Mikeš, Mihalj (2001). Velika enciklopedija životinja. Novi Sad. str. 377, 379. ISBN 86-489-0303-3. 
  2. ^ „Filogenija sisara” (PDF). katedre.vet.bg.ac.rs. str. 129. slajd. Arhivirano iz originala (PDF) 09. 08. 2019. g. Pristupljeno 09. 08. 2019. 
  3. ^ a b Berta, A. & Churchill, M. (2012). „Pinniped Taxonomy: evidence for species and subspecies”. Mammal Review. 42 (3): 207—234. doi:10.1111/j.1365-2907.2011.00193.x. 

Spoljašnje veze uredi