Herbarijum
Herbarijum (lat. herbarium)[1] je, u botanici, zbirka očuvanih primeraka biljaka, pa se još naziva i botaničkom zbirkom. Ovi primerci mogu da budu cele biljke ili neki njihovi delovi. Obično se čuvaju u suvom obliku, prikačene za list papira, ali u zavisnosti od materijala takođe se mogu čuvati i u alkoholu ili drugim prezervativima.
Izrada herbarijuma uredi
Priprema uredi
- Priprema za prikupljanje i herbarizovanje biljaka za zbirku podrazumeva pripremu ličnih stvari za teren, ali i pribor i materijal za rad na terenu, kao i za rad u kabinetu. Priprema podrazumeva i adekvatan nivo znanja iz botanike i ekologije.
- Osim odgovarajuće odeće i obuće, od ličnih stvari je moguće poneti i pribor za prvu pomoć i lekove, kao i baterijsku lampu.
- Pribor za rad na terenu čine: plastične i papirnate kese, nož i lopatica za iskopavanje biljaka, sekira, testera, vrtlarske makaze, kako obične, tako i one sa cevastom drškom, dleto, čekić, kuka, džepni nožić, lupa, pinceta, sveska, olovka, etikete, teglice, epruvete, hartija za presovanje i sušenje biljaka, kompas, topografska karta, herbarske korice, herbarska pres-mreža.
- Pribor za rad u kabinetu čine: stona i binokularna lupa, pribor za disekciju i prepariranje biljaka, herbarska hartija, trajne herbarske etikete, karton, kutije, koverte, bočice, kese i naravno, potrebna literatura. U toku presovanja biljaka, ali i kasnije u cilju čuvanja zbirke, makar jednom godišnje je potrebno koristiti sanduk za dezinfekciju herbara. To je veći, okovani plehani sanduk koji je hermetički zatvoren. Na njegovo dno se postavlja vodonik-disulfid u otvorenoj posudi tako da isparava i pri tome uništava insekte koji nisu poželjni u herbaru. U ovom sanduku biljke se ostave 24 časa.[2]
Sakupljanje biljaka uredi
Izlazak na teren podrazumeva prethodno planiranje maršrute, kako bi se obišlo što veće područje i što raznovrsnija staništa. Sa jednog staništa se prikuplja nekoliko primeraka iste vrste u slučaju da se jedan primerak ne ispresuje dobro. Ovo pravilo ne važi za retke i ugrožene vrste. Potrebno je, gde je to moguće, uzimati biljke sa svim njihovim organima, a ne tek cvet ili list. Takođe, potrebno je paziti da izdanci ne sadrže previše listova, jer tokom presovanja će se lepiti jedan za drugi i teže će se uočavati njihov oblik i detalji. Uzimaju se primerci srednje veličine, koji su reprezentativniji od suviše velikih ili malih. Radi bolje determinacije parazitskih biljaka, potrebno ih je uzimati sa domaćinom. Poželjno je svaku biljku brati u različitim godišnjim dobima jer im se razlikuju faze listanja, cvetanja i plodonošenja. Semena biljaka se sakupljaju u označene koverte. Kod biljaka čija je boja nepostojana, odnosno, gubi se u toku presovanja, potrebno je skicirati biljku ili fiksirati cvet u teglicu. To se radi i kod biljaka koje su teške za determinaciju. Kod mahovina je bitno prikupiti i gametofit i sporofit, a presuju se nekoliko dana tako što se menja hartija svakih nekoliko sati.[2]
Presovanje uredi
Pre presovanja je potrebno odstraniti suvišne delove biljke, ali tako da se ne naruši njihov opšti izgled. Zapravo, smisao presovanja je da se biljka predstavi reprezentativno, pa je potrebno da u što većoj meri ona sačuva svoj oblik i boju pojedinih organa. Zato se koriste mnoge tehnike, pa tako da bi se sačuvala boja listova četinara oni se popare ključalom vodom ili se na kratko vreme potope u rastvor alkohola. Teškoće pri presovanju postoje kod podzemnih organa i najviše kod cvetova, pa se pri tome koriste posebni postupci, kao i pribor, poput higroskopne vate, na primer.[2]
Obrada materijala uredi
Obrada materijala podrazumeva determinaciju biljaka. I za ovaj postupak se koristi odgovarajući pribor, gde značajnije mesto zauzima literatura. To su zapravo tzv. ključevi.[2]
Izrada herbara uredi
Koje će vrste činiti zbirku zavisi prvenstveno od njene namene, odnosno šta njome treba da se prikaže. Obično se prave zbirke vrsta jedne oblasti, ali one mogu sadržavati i samo lekovite ili autohtone vrste na primer. Biljke se najčešće sortiraju po taksonomskim grupama. Ako je u pitanju veći herbarijum, moguće je napraviti katalog radi lakšeg snalaženja.[2]
Pančićev herbarijum uredi
Herbarium Pancicianum je herbarijum koju je 1860. godine Josif Pančić poklonio Beogradskom Liceju i ta godina se uzima kao godina osnivanja prvog Herbarijuma u Srbiji. Danas je inicijalni deo Herbarijuma Instituta za botaniku i Botaničke bašte Jevremovac, Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, jednog od najznačajnijih i najbogatijih herbarijuma u jugoistočnoj Evropi.[3] Postojanje Pančićevog herbarijuma dugo je u svetu bilo pod znakom pitanja, jer se mislilo da je nestao.[4]
Izvori uredi
- ^ „herbarij - Hrvatska enciklopedija”. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2024-01-29.
- ^ a b v g d Petković, B. Marin, P. & Boža, P. 1995. Praktikum iz sistematike viših biljaka. Nauka. Beograd.
- ^ M.Đ. (23. 11. 2020). „HERBARIJUM UNIVERZITETA U BEOGRADU”. Nauka kroz priče. Pristupljeno 14. 8. 2023.
- ^ „Herbarijum Josifa Pančića”. Zvanični veb-sajt. Gradska opština Stari grad. Pristupljeno 14. 8. 2023.