Herojsko-komični ep

Herojsko-komični ep je narativna pesnička vrsta u kojoj se obične ličnosti i događaji prikazuju uzvišenim i dostojanstvenim epskim stilom u cilju postizanja komičnog ili satiričnog efekta.

Postupak karakterističan za ovu vrstu, prvi put je primenjen u homerskoj poemi Boj žaba i miševa, i to je delo poslužilo kao uzor mnogim kasnijim piscima. Ovaj žanr je cenjen u 17. i 18. veku, i neki pisci ga smatraju najsavršenijom vrstom satire.

U njemu se koristi veliki broj konvencionalnih epskih elemenata kao što su ekspozicija, invokacija, razvijena poređenja, opisi odeće ili opreme, komentari, uzvišene besede, detaljni prikazi bitaka, dostojanstveni opisi mesta i vremena, dok je sama radnja trivijalna, a njeni nosioci su beznačajni ili prosečni ljudi koji deluju smešno u epskom kontekstu. Odatle humor u herojsko-komičnom epu potiče iz nesklada formalnih i suštinskih elemenata dela.

Namenjeni su pre svega obrazovanim čitaocima, kadrim da prepoznaju i cene ironične paralele s odeljcima u velikim klasičnim epovima. Prenošenje ovakvog stilskog tretmana u prozu, dovodi do pojave herojsko-komičnog romana - epilija.

Literatura

uredi
  • Škreb i grupa autora Rečnik književnih termina, Beograd: Bigz, 1986.
  • Jack, I. Augustan satire 1660-1750., 1952.
  • Schmidt, K. Vorstudien zu einer Geschichte der Komischen Epos, 1953.
  • Broich, U. Studien zum komischen Epos, 1968.