Hilbertov prostor je matematički koncept koji generalizuje euklidski prostor. U njemu se metode vektorske algebre i analize iz euklidske ravni i euklidskog trodimenzionalnog prostora proširuju na prostor sa konačnim ili beskonačnim brojem dimenzija. Dobio je ime po Davidu Hilbertu.

Hilbertov prostor se često pojavljuje u matematici, fizici i inženjerstvu, tipično kao preslikavanja beskonačnog broja dimenzija.

Geometrijske analogije imaju veliki značaj u razumevanju teorije Hilbertovih prostora. Za njih postoji ekvivalentna Pitagorina teorema i zakon paralelograma.

Definicija uredi

Hilbertov prostor nad poljem F u oznaci H(F) je vektorski prostor (nad poljem F) sa skalarnim proizvodom, potpun u odnosu na metriku d2.[1]

Osobine uredi

Hilbertov prostor H je realan ili kompleksan vektorski prostor koji je istovremeno i Košijev metrički prostor u odnosu na metričku funkciju vektorskog proizvoda. Kakda kažemo da je H kompleksni vektorski prostor, to znači da u H postoji proizvod 〈x,y〉 koji paru elemenata x,y iz H, pridružuje kompleksnu vrednost, pri čemu je:

 
  • x,y〉 je linearna po prvom argumentu. Za sve kompleksne brojeve a i b,
 
 
gde znak jednakosti važi za x = 0.

Realni vektorski prostor se definiše na isti način, osim što vektorski proizvod ima realne vrednosti.

Intenzitet vektora definiše se kao proizvod 〈•,•〉 u obliku realne funkcije:

 

a rastojanje između tačaka x,y u H definiše se pomoću intenziteta na sledeći način:

 

Ovo je funkcija metrike, što znači da (1) da je simetrična po x i y, (2) da je rastojanje između x i x nula, a da su ostala rastojanja između x i y pozitivna, (3) da važi nejednakost trougla, što znači da dužina stranice a u trouglu xyz ne može biti duža od zbira preostale dve stranice:

 

Poslednja osobina je posledica Koši-Švarcove nejednakosti koja tvrdi da:

 

gde znak jednakosti važi kada su x i y linearno zavisni.

Kada se funkcija udaljenosti definiše na ovaj način, kao funkcija metrike, onda vektorski prostor postaje pre-Hilbertov prostor. Svaki kopmpletan pre-Hilbertov prostor je Hilbertov prostor. Kompletnost se definiše uslovom: ako za niz vektora važi   apsolutno konvergira tako da

 

tada niz konvergira u H, u smislu da parcijalne sume teže nekom elementu H.

Kao Košijevi normirani prostori, Hilbertovi prostori su po definiciji i Banahovi prostori. Oni su i topološki vektorski prostori u kojima su definisaani topološki pojmovi otvorenih i zatvorenih podskupova.

Apsolutna konvergencija uredi

Niz   koji se sastoji iz vektora u F3 (gde je F polje), apsolutno konvergira pod uslovom da konvergira  , tj. da je   Takav niz konvergira ka nekom vektoru L u prostoru nad poljem F, i to tako da važi:   kada  

Slaba konvergencija uredi

Niz   slabo konvergira ka vektoru   ako za svako   brojni niz   konvergira ka  .[1]

Euklidski prostor uredi

Euklidski prostor (R3) je Hilbertov prostor koji se sastoji iz trodimenzionalnih vektora u kome je definisan operator proizvoda. Operator proizvoda uzima dva vektora x i y kao argumente i kao rezultat daje realan broj x·y.

Operator proizvoda zadovoljava sledeće uslove:

  1. Simetričan je u odnosu na x i y: x·y = y·x.
  2. Linearan je u odnosu na prvi argument: (ax'1 + bx'2y = ax'1·y + bx'2·y za bilo koje skalare a, b i vektore x1, x2 i y.
  3. To je pozitivna bilinearna forma: za sve vektore x, x·x ≥ 0, gde znak jednakosti važi ako i samo ako je x = 0.

Operacija nad parom vektora koja zadovoljava ova tri uslova se naziva skalarno množenje vektora. Svaki vektorski prostor sa konačnim brojem dimenzija u kome je definisan skalarni proizvod predstavlja Hilbertov prostor. Karakteristika goredefinisanog operatora množenja koja ga povezuje sa euklidskom geometrijom je što zavisi i od dužine (ili intenziteta) vektora, koji se označava sa ||x||, i od ugla θ između vektora x i y. Ta zavisnost se izražava formulom:

 

Specijalno, ako su x i y predstavljeni u Dekartovim koordinatama, onda se operator proizvoda definiše kao:

 

Separabilan Hilbertov prostor uredi

Teorema: Hilbertov prostor je separabilan akko sadrži prebrojivi ortonormirani skup.

Reference uredi

  1. ^ a b Hilbertovi prostori i grupe, Milan Damnjanović Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. октобар 2014), приступљено: 19. октобар 2014.

Литература uredi

Spoljašnje veze uredi