Hisar (Leskovac)
Brdo Hisar je arheološki lokalitet i park prirode, površine od 10,6 hektara, iznad Leskovca.[1] na nadmorskoj visini od 341 metra.[2] Hisar predstavlja završne obronke planine Goljak.
Istorija
urediNaziv brda potiče iz perioda Osmanskog carstva i označava utvrđenje u sistemu odbrane, sagrađeno od tvrdog materijala, kamena i cigle, sa jednom kulom ili bez kule. Manje utvrđenje ovakvog tipa nazivano je hisardžik – tvrđavica. Hisari su bili i najznačajniji gradovi Toplice i Dubočice, Prokuplje i Leskovac, o čemu svedoče nazivi brda na kojima su podignuti.[3]
U putopisu „Srbija - zemlja i stanovništvo“ iz 1904. godine, jedan od najboljih poznavaoca jugoistočne Evrope Feliks Kanic[4] je zapisao[5] :
„ | Tri mosta povezuju delove grada kroz koji teče Veternica i u kojem minareta i krovovi konaka nadvisuju tamno drveće i podsećaju na nekadašnju vladavinu Turaka. O njoj bi imao mnogo šta da kaže i Hisar, 350 ga visoko brdo sa zamkom na levoj obali reke. Džordž Braun je još 1677. video tamo kastel, koji je gospodario okolnom barovitom nizijom. | ” |
Na brdu se nalazi predajnik TV Leskovca,[6] spomenik Neznanom junaku, podignut 1922. godine u čast anonimnom kapetanu, koji je 26. oktobra 1915. godine poginuo u borbama za Leskovac-Bitka na Moravi (1915), kao i spomen park na istočnoj padini, izgrađen 1971. godine, po idejnom rešenju arhitekte Bogdana Bogdanovića.[7] Tu se nalazi i spomen ploča, gde je 1897. organizovano prvo okupljanje radnika u leskovačkom kraju.[8]
Arheološki lokalitet
urediNa arheološkom lokalitetu površine 130 hektara, od 1999. godine se vrše neprekidna arheološka istraživanja[9], pod rukovodstvom dr Milorada Stojića iz Arheološkog instituta u Beogradu.
Na Hisaru su se nalazila naselja iz neolita, bakarnog, bronzanog i gvozdenog doba, iz rimskog, vizantijskog i turskog perioda, a tu je otkriven i najstariji centar crne metalurgije u Evropi. Na njemi su pronađeni mnogobrojni predmeti, od kojih su najznačajniji iz doba neolita. Pronađena je ruda gvožđa, mlinovi za njeno sitnjenje, pogače, odnosno amorfno gvožđe teško više kilograma, peći, duvaljci, jame u kojima se proizvodio ćumur, ogromne količine zgure i nekoliko gvozdenih predmeta koji su tu proizvedeni.[9]
- Tu su pronađeni najlepši primerci srednjovekovnog stakla ukrašenog u višebojnoj tehnici, kao i ostat naselja iz oko 1.400. godine, između ostalog i srebrni novac Stefana Lazarevića, pre nego što je postao despot.[9]
- Godine 2001. pronađeno je višeslojno naselje brnjičke kulture,[9] grupe koja se razvija od 1300. do 1050. godine p. n. e., a najrpe je pronađena lokalitetu na Kosovu.
- Amater-arheolog Šćepan Turović otkrio je 2002. godine predmet u obliku igle dugačak 64,5 centimetara, od nerđajućeg čelika, pa je predmet nazvan „Turovićeva igla“.[9][10][11] Nakon mnogobrojnih ispitivanja utvrđeno je da igla iz perioda 1300. godine p. n. e. Današnja metalurgija ne poznaje tehnologiju kojom je igla izrađena. Igla je napravljena od čistog gvožđa i ne sadrži primese drugih elemenata, te zbog toga prevazilazi Američki etalon za gvožđe. Zbog izuzetne vrednosti predmet se čuva u sefu jedne državne ustanove.[10] Posle pronalaska „Turovićeve igle“, arehološka istraživanja na ovom lokalitetu su naročito intenzivirana. Arheolozi su tokom daljeg iskopavanja otkrili još nekoliko sličnih predmeta od gvožđa, iste čistoće i još nekoliko peći za topljenje rude te i pravljenje predmeta. Sve datiraju iz 13. i 14. veka stare ere.[10] Veruje se da su to najstarija nalazišta postrojenja za preradu gvožđa u svetu, čime se pomera period gvozdenog doba za nekoliko vekova unazad.[9]Desetak kilometara južno od Delhija u Indiji , nedaleko od kule Kutab Minar, čuda arhitekture iz 13. veka, stoji džamija iz 12. veka. U predvoriju džamije postoji stub visok 7,30 m, a na njemu je sanskritom ispisan tekst iz koga saznajemo da je stub, u 5. veku, podigao hindu kralj Čandra Varman. Stub je od potpuno čistog gvožđa, bez tragova korozije, dakle, potpuno je istih osnovnih karakteristika kao i Turovićeva igla. Izvesno je da su napravljeni prema istim tehnološkim principima, nepoznatim savremenoj nauci.[12]
- 15. septembar 2005. godine na ovom lokalitetu pronađen je još jedan gvozdeni predmet u obliku igle koji potiče iz 14. veka pre nove ere. Ovakva otkrića svrstala su ovaj arheološki lokalitet u red najeksluzivnijih.[13]
- Redak primerak srebrne praistoriske kopče pronađen je 2005. godine, u nekropoli starobalkanskih naroda Tribala i Dardana.[14]
- Na ovom arheološkom lokalitetu pronađen je i rimski bedem, ukopan u praistorijsku fortifikaciju iz 14. veka pre nove ere, sa zanimljivim fragmentima živopisa, što navodi na zaključak da su ovi zidovi pripadali nekom sakralnom kompleksu.[15]
Galerija
uredi-
Rekonstrukcija kuće iz poznog bronzanog doba sa lokaliteta Hisar.
-
Rekonstrukcija kuće iz poznog bronzanog doba sa lokaliteta Hisar.
-
Brdo Hisar kod Leskovca
Izvori
uredi- ^ Ivanović, Milica (24. 6. 2010). „Hisar, zaboravljen biser prirode”. blic.rs. Blic onlajn. Pristupljeno 19. 10. 2013.
- ^ „Geografija”. usluznicentar.com. Uslužni centar grada Leskovca. Arhivirano iz originala 19. 10. 2013. g. Pristupljeno 19. 10. 2013. „Najznačajnije uzvišenje je brdo Hisar (341m)”
- ^ Brkić, Nikola (2013). „Doktorska disertacija: Naselja i stanovništvo Topolice i Dubočice od XIV do XVI veka” (pdf). filfak.ni.ac.rs. Niš: Filozofski fakultet Univerziteta u Nišu. Pristupljeno 19. 10. 2013.
- ^ „Iz putopisa Feliksa Kanica”. zajednicavlahasrbije.com. Zajednica Vlaha Srbije. Arhivirano iz originala 20. 10. 2013. g. Pristupljeno 19. 10. 2013.
- ^ Kanic 1904, str. 238.
- ^ Kocić, Danilo (29. 7. 2011). „Drvo u dvorištu vrtića Cvrčak pogodio grom, TV repetitor ostao bez struje”. juznasrbija.info. Aleksinac: Agencija Info-G. Pristupljeno 19. 10. 2013.
- ^ „Spomenici kulture”. usluznicentar.com. Uslužni centar grada Leskovca. Arhivirano iz originala 26. 10. 2014. g. Pristupljeno 19. 10. 2013.
- ^ S. S. (1. 5. 2013). „Seljaci ne slave: Na uranak u plastenike!”. juznasrbija.info. Aleksinac: Agencija Info-G. Pristupljeno 19. 10. 2013. „spomen ploče u parku Hisar, gde je 1897. organizovano prvo okupljanje radnika u leskovačkom kraju” Kocić, Dušan (3. 5. 2011). „Televizija Leskovac najuticajnija”. juznasrbija.info. Aleksinac: Agencija Info-G. Pristupljeno 19. 10. 2013.
- ^ a b v g d đ Tamindžić, Rada (5. 7. 2009). „Blago u nedrima Hisara”. www.politika.rs/. Politika onlajn. Pristupljeno 02. 12. 2019.
- ^ a b v Ivanović, Milica (5. 2. 2008). „Biseri sa juga Srbije”. blic.rs. Blic onlajn. Pristupljeno 19. 10. 2013.
- ^ Stevanović, T. (13. 10. 2012). „Gradske nagrade partijskim poslušnicima”. pravda.rs. Pravda. Arhivirano iz originala 20. 10. 2013. g. Pristupljeno 19. 10. 2013.
- ^ http://dzonson.files.wordpress.com/2012/12/turoviceva-igla.pdf
- ^ Na Hisaru pronađena još jedna gvozdena igla iz 14. veka pre nove ere
- ^ M. Z. (27. 7. 2005). „Otkrivena srebrna kopča iz praistorije”. glas-javnosti.rs. Glas javnosti. Pristupljeno 19. 10. 2013.
- ^ Kocić, Dušan (10. 3. 2011). „Tajne brda Hisar, nedaleko od centra Leskovca”. juznasrbija.info. Agencija Info-G Aleksinac. Pristupljeno 19. 10. 2013.
Literatura
uredi- Kanic, Feliks (1904). „IX Od Leskovca uz Veternicu KA Vranju. Preko Masuračkog polja u oblast Vlasine}”. Srbija: zemlja i stanovništvo (PDF). str. 238. Arhivirano iz originala (pdf) 20. 10. 2013. g. Pristupljeno 19. 10. 2013.