Humke u Subotici i okolini
O humkama na severu Vojvodine i Srbije raspolažemo sa malo podataka, ali je i jedna rečenica iz stare monografije Subotice[1] koja ih samo ovlaš pominje dovoljna za uvod u tematiku: "Ako bi se podrobnije istraživale, neke od starih humki koje se u velikom broju mogu videti i na pustarama našeg grada – a koje se iz neznanja pripisuju Rimljanima - pokazale bi se kao hunski tumuli". Ovu jedinu rečenicu o humkama (kurganima) u svojoj dvotomnoj monografiji grada napisao je 1886. godine hroničar Subotice Ištvan Ivanji (1845-1917), a u istoj se žali na njihovu neistraženost. Nakon više od jednog veka se i nije uznapredovalo u pouzdanim saznanjima vezanim za graditelje i epohu ovih humki, koje su da stvar bude još teža, od vremena Ivanjija polako nestajale.
Opis
urediHumke u opštini Subotica Ivanji pripisuje Hunima, čiji prvi dolazak sa severoistoka stavlja u 4. vek.[2] No tumačeći u duhu savremenika opisuje i grupu starosedelaca koju identifikuje kao jasi (mađ. jászok) ili kuni (jászkunok) to jest kumani, koji su po tadašnjim autorima ovde boravili u rimsko doba, a nakon toga nestali ili se pripojili hunima. Interesantno je da o njima ovaj polihistor, koji je bio pionir arheologije[3] a osnovao je i Društvo Istoričara[4] ne govori ništa, a još manje u kontekstu humki.
O ovom narodu koji danas identifikujemo kao Sarmati (plemena jazigi i dr.) steklo se više znanja otkrivanjem i arheološkim iskopavanjima njihovih nekropola (postavke u Gradskom muzeju[5] i šire). Ali i dalje se ne zna pouzdano ko je gradio humke. Smatra se da ih ima iz najmanje tri epohe: neolit, antičko doba i srednji vek. Nijedna humka u opštini nije planski istraživana, iako su delimično arheološki obrađene, jer su iz njihove okoline pronalaženi predmeti. Nije poznato ni to da li je nekropola najnovije otkrivena na uzvišenju Kaponja[6] prava humka, znači kurgan ili tumul, jer su iskopavani samo gornji slojevi gde je pronađeno groblje iz srednjeg veka sa crkvom, a pretpostavlja se i naselje iz iste epohe u široj okolini arheološkog nalazišta. U celoj opštini, pa i ovde pronalaženi su tragovi prisustva sarmata, ali konkretne lokacije u području Kaponja nisu istraživane. U neposrednoj okolini ima nekoliko humki ili jako izoranih uzvišenja sa karakteristikama istih. Slično je i sa arheološkim nalazištima Hinga i Budžak kod Hajdukova, od kojih je ovo drugo nalazište iz najstarijeg perioda u okolini Subotice (rani neolit).
Stanje i perspektive
urediNa žalost, narušenost humki u severnoj Bačkoj je velika - skoro polovina je potpuno uništena, neke još u starijem periodu, a ostatak je uglavnom u vrlo lošem stanju. Na njihovim dobro opisanim ili tradicionalno poznatim lokacijama čeka nas susret sa preoranom njivom ili divljom deponijom. Prema preliminarnim istraživanjima od identifikovanih oko 65 humki u opštini Subotica, delimično je sačuvano samo 9. Gledajući tabelu vidimo da se radi o zanemarenom, teško oštećenom i delimično uništenom kulturno-istorijskom nasleđu, koje bi zahtevalo hitne intervencije kao na opštinskom tako na državnom nivou – saniranje, obeležavanje i očuvanje malobrojnih preostalih humki.
Tabela prikazuje osnovne podatke o humkama koje se mogu identifikovati, bez onih humkama nalik uzvišenja koja su možda prirodna, ali bi potencijalno mogle da budu i nedokumentovane humke ili uzvišenja tipa tel. Podaci se odnose na istorijske humke, znači sve one za koje postoji podatak, stari i novi. Lista je preliminarna.
Važnije humke u okolini Subotice
uredi- humka Kaponja (arheološko nalazište - XIII. vek)
- humka Bajmok (izorana, ali postoji)
- humka Skenderevo (u raskopanom stanju)
- humka Madaraš (uništena 2016. godine bez ostataka. Orig. naziv mađ. Tormahegy)
- Kalvarija Čantavir (velik breg - izvorno tel?)
- humka Ciganj ("Ciganska humka" se nalazila usred pustare Radanovac-Hajdukovo koja je danas pod šumom - arheološko nalazište, orig. naziv mađ. Cigány-halom)
- humka Fekete (lokacija "Crne humke" nije tačno identifikovana. Orig. naziv mađ. Fekete halom)
- Bošnjačka humka (humka na Paliću koja nije locirana, nema ostataka. Orig. naziv mađ. Bosnyák halom)
- Humka Baba (humka na južnom delu jezera Ludaš, sa jednim od naziva "Debelo brdo" i mađ. Bába halom - arheološko nalazište)
- humka Sekeljhalom (arheološko nalazište neolita i bronzanog doba, orig. naziv mađ. Székely halom)
- Kameniti hat (arheološko nalazište - XIII. vek)
- humka Rasovaš (odaje samo razlika u reljefu, uništena je oranjem)
- peščana humka Kelebija (može se identifikovati na topografskim mapama sa još tri prateća uzvišenja - "humka karanfila" zbog bogatih florističkih ostataka)
- humka Senćanski put (locirana 2016. godine - verovalo se da je izorana bez ostataka)
- humka Perelj (na Ludaškom šoru, orig. naziv je "Perelly Halom" (mađ. Pörös?)
- kurgan "Prokeš" (humka na potezu Prokeš, nazvanom po nekadašnjem vlastelinu ovog atara)
- humka Palić (Palićka humka je bila na mestu kasnijeg salaškog šora)
- Crni hat (nedaleko Bikova, nažalost potpuno zbrisana oranjem, bez ostataka)
- humka Bajin at (visinska tačka na koti 116 m, prvo ciglana, danas deo gradske deponije Subotica - arheološko nalazište)
Galerija
uredi
|
Vidi još
urediIzvori i beleške
uredi- ^ mađ. Iványi István (1886): Szabadka Szabad Királyi Város története I. (Istorija slobodnog kraljevskog grada Subotice), p.29
- ^ mađ. Iványi István (1886): Szabadka Szabad Királyi Város története I. (Istorija slobodnog kraljevskog grada Subotice), ibid.
- ^ (Ivanjijeva arheološka postavka u zgradi subotičke Gimnazije se smatra začećem današnjeg Gradskog muzeja.)
- ^ mađ. Bács-Bodrogh Vármegyei Történelmi Társulat
- ^ Gradski muzej Subotica - Arheološka zbirka Архивирано на сајту Wayback Machine (29. jul 2017) (6. jun 2015)
- ^ Subotica: Duboko oranje “izbacilo” crkvu iz 12. veka (Večernje novosti, 1. decembar 2013)
Spoljašnje veze
uredi- Bilo nekad - Kaponja (Kapunja), Gradsubotica, 08. 07. 2012.