Hutor

тип сеоског насеља у источној Европи

Hutor (rus. хутор, ukr. хутір, blr. хутар, kaz. қыстақ) tip je ruralnog naseljenog mesta koji obično čini jedno ili manji broj seoskih domaćinstava, karakterističan uglavnom za područje istočne Evrope.[1][2][3] Termin se u srpski jezik može prevesti kao salaš, ranč ili farma.

Hutor u Malorusiji; ulje na platnu, Konstantin Križicki (1884)
Hutor iznad jezera Kagul u Ukrajini

Istorijski gledano hutori su bili najrasprostranjeniji u ruralnim područjima savremene Ukrajine, a tokom XVIII veka pojavili su se i na području Kubanja (današnja jugozapadna Rusija) gde su ih osnivali Kozački doseljenici. U zavisnosti od podneblja svaki hutor se sastojao od jedne ili nekoliko izbi (seoskih drvenih kuća) ili hata-mazanki (kuće od pruća oblepljene blatom i prekrivene slamom), imao je magaze za ostavljanje poljoprivrednih proizvoda, bunar, jednu ili više štala, baštu, voćnjak i u osnovi predstavljao je jedno kompletno seosko imanje. Osnovna privredna delatnost stanovnika hutora (hutorjana) je poljoprivreda. Hutorom može da se naziva i veleposedničko plemićko imanje.

Sa rastom broja stanovnika hutori se dalje preobražavaju u zaseoke, sela i tako dalje. Međutim u nekim slučajevima u prvobitnom hutoru broj domaćinstava može dostići i nekoliko stotina, ali neretko samo naselje zadržava prvobitni administrativni status ili reč hutor ostaje deo naziva (ovo je naročito karakteristično za područje Kubanja). Tako hutor Trudobelikovski u Krasnodarskom kraju ima skoro deset hljiljada stanovnika.

Kod donskih i kubanjskih Kozaka na području Ruske Imperije hutori su bila zasebna naseljena mesta na području kozačkih stanica ali bez zasebne administracije.

Vidi još

uredi

Reference

uredi

Spoljašnje veze

uredi