Carigrad (stsl. Цѣсарьградъ, crsl. Царьгра̀дъ, rus. Царьград, ukr. Царгород, slč. Carihrad) je slovensko ime za Konstantinopolj, glavni grad Vizantijskog carstva, grad koji se danas nalazi u Turskoj i zove se Istanbul.

Drugi slovenski naziv je Konstantinov grad (stsl. i crsl. Константинь градъ, crsl. Константиноградъ) i on je neposredni prevod grčkog naziva grada (Κωνσταντινούπολη).

Carigrad je staroslovenski prevod grčke riječi Βασιλὶς Πόλις. Spajanjem slovenske riječe car (za cezara/imperatora) i grad nastao je Carev grad.

Bugari su prilagodili reč za Trnovgrad (Търновград — Tarnovgrad), jedne od prijestonica bugarskog cara, ali nakon pada Balkana pod osmansku vlast, bugarska riječ je korištena samo kao još jedan naziv za Konstantinopolj.[1][2][3]

Carigrad ima dugu istoriju u sklopu Vizantijskog carstva koji se konstantno gradio, ali je i stalno bio napadan od strane raznih neprijatelja. Grad je nosio to ime od 330. godine do 1453. godine. Prema nekim istorijskim procenama Carigrad je imao promenljiv broj stanovnika tokom godina, ali se kretao od 500 hiljada do 600 hiljada stanovnika.

»Knjiga “Notitia urbis Constantinopolitanae” iz 5. veka predstavila je spisak građevina sastavljen otprilike sto godina posle osnivanja Carigrada. Prestonica je bila podeljena na 14 četvrti i imala je 322 ulice, 8 javnih i 153 privatnih kupatila, 5 žitnica, 8 akvadukta i cisterni, 14 crkava, 14 palata i 4,388 kuća veličine vredne pomena. Ako se uzme da je svaka kuća imala 25 stanovnika, dobija se broj od 109.700 stanovnika. To je beznačajan broj u odnosu na broj slugu i robova koji su živeli u tim kućama. Obično se procenjuje da je tada Carigrad imao između 500 i 600 hiljada stanovnika.«

Carigrad je, kao i samo vizantijsko carstvo bio sastavljen od mnogih naroda i bio je višenacionalna sredina, ali su skoro svi stanovnici bili isključivo pravoslavne veroispovesti. Zbog toga su kultura i umetnost bili vrlo razvijeni.


Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Sofroniй Vračanski. Žitie i stradaniя na grešniя Sofroniй. Sofiя (1987). str. 55 (An explanatory endnote to Sophronius of Vratsa's autobiography)
  2. ^ Naйden Gerov. 1895-1904. Rečnik na blъgarskiй яzik. (the entry on carь in Naiden Gerov's Dictionary of the Bulgarian Language)
  3. ^ Simeonova, Margarita. Rečnik na ezika na Vasil Levski. Sofiя, IK "BAN", 2004 (the entry on carь in Margarita Simeonova's Dictionary of the Language of Vasil Levski)