Cerje je naseljeno mesto u gradskoj opštini Pantelej na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Nalazi se u planinskom području Kameničkog visa, Debelog vrha i Labunovske reke, na oko 16 km severno od centra Niša. Prema popisu iz 2002. bilo je 306 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 386 stanovnika).

Cerje
Cerje
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugNišavski
GradNiš
Gradska opštinaPantelej
Stanovništvo
 — 2011.Pad 212
Geografske karakteristike
Koordinate43° 25′ 27″ S; 21° 54′ 23″ I / 43.424166° S; 21.9065° I / 43.424166; 21.9065
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina539 m
Cerje na karti Srbije
Cerje
Cerje
Cerje na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj018
Registarska oznakaNI

Istorija

uredi

U turskim popisima iz 15. veka Cerje se ne spominje. U popisu 1564. godine pominje se pod sadašnjim nazivom sa 26 domaćinstava i 16 neoženjenih i to kao vlaško selo s primićurom Manilom, sinom Boje. Asimilacija seljana u srbo-hrišćansku raju verovatno je obavljena u 16. i 17. veku. Kasnije se gube podaci o Cerju da bi bilo spomenuto 1835. i 1841. godine u vezi sa narodnom bunom. U ovoj drugoj ustaničkoj godini, zajedno sa ostalim pobunjenim selima (121 selo u niškom kraju), i Cerje je bilo spaljeno.

Cerje je oduvek imalo veliki atar, pa su njegova zadružna domaćinstva, pored zajedničke seoske zemlje, i u turskom i u postturskom periodu imala krupne posede, veće od 10 hektara. Ali i pored toga Cerje je u ekonomskom pogledu predstavljalo siromašnije selo, orijentisano predominantno na ekstenzivno planinsko stočarstvo i prodaju šumskog drveta. Cerje je najjače stočarsko selo na sektoru planine Kalafat, s brojnim pojatama. S ovih pojata do 1940. godine nošeno je mleko za kačkavaljadžinicu na potezu zvanom Krst, gde su se u jednoj sezoni proizvodila oko dva vagona kačkavalja. Osim svojih, ovčari Cerja su tokom leta čuvali ovce i domaćinstava iz drugih sela. Posle Drugog svetskog rata, već od 1955/60. godine nastupile su značajnije tendencije iseljavanja radno sposobnog stanovništva, s postepenim zastarevanjem sela (staračka domaćinstva). Istovremeno, većina odseljenih i dalje drži svoje posede na selu razvijajući time mešovitu privredu.

U cerjanskom ataru, godine 1953, kada se posle jedne velike kiše obrušio ulaz, otkrivena je do tada nepoznata Cerjanska pećina. Više kilometara ove pećine istraženo je naredne, 1954. godine, a zatim su je sistematskije ispitivali i naši poznati speleolozi, dr J. Petrović i dr Ž. Martinović.

Prema podacima popisa u Cerju je 1971. godine živelo 99 poljoprivrednih, 50 mešovitih i 4 nepoljoprivredna domaćinstva.

Saobraćaj

uredi

Do Cerja se može doći prigradskom linijom 14A PAS Niš - Vinik - Kamenica - Brenica - Kamenica - Cerje.

Demografija

uredi

Krajem 19. veka (1895. godine) Cerje je selo sa 53 zadružna domaćinstva i 600 stanovnika, a 1930. godine u njemu su živela 103 domaćinstva i 731 stanovnika.

U naselju Cerje živi 187 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 53,3 godina (51,2 kod muškaraca i 55,6 kod žena). U naselju ima 92 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,30.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 935
1953. 982
1961. 917
1971. 652
1981. 512
1991. 386 386
2002. 306 306
2011. 212
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
306 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Saobraćaj

uredi

Do naselja se može doći prigradskom autobuskom linijom PAS Niš—Cerje (linija br. 14A).

Galerija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura

uredi
  • Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995.g. str. 287.

Spoljašnje veze

uredi