Cesarević
Cesarević (rus. цесаревич, od lat. Caesar) bila je titula prestolonasljednika u Ruskoj Imperiji od 1797. godine.
Puna titula je glasila: Njegovo imperatorsko visočanstvo nasljednik cesarević i veliki knez (rus. Его Императорское Высочество Наследник Цесаревич и Великий Князь).
Naziv uredi
U stranim jezicima često se riječ cesarević (rus. цесаревич) miješa sa riječju carević (rus. царевич) jer ranije titula cesarevića nikada nije korišćena, a do Petra Velikog titula carevića je bila titula svih sinova cara (ne samo prestolonasljednika).
Takođe, titule cesarević i carević potiču od riječi istog porijekla — cezar (cesar, kesar, ćesar) i car — od lat. Caesar.
Istorija uredi
Nakon što je car Petar Veliki uzeo titulu imperatora (1721) nestale su iz upotrebe titule carevića i carevne (posljednje carevne su bile kćerke cara Ivana V). Od tada su se kćerke imperatora Petra Velikog nazivale cesarevnama (tada sinova nije imao). Krajem 1761, pri stupanju na presto, imperator Petar III Fjodorovič je svome sinu jedincu Pavlu Petroviču dao titulu „vladara cesarevića i velikog kneza“ (rus. Государь Цесаревич и Великий Князь).[1]
Nakon što je Pavle stupio na presto, novembra 1796, za cesarevića je proglasio svog najstarijeg sina Aleksandra Pavloviča. Titula „nasljednika cesarevića i velikog kneza“ je po porodičnom pravilniku za članove Imperatorskog doma (rus. Учреждение о Императорской Фамилии) postala zvanična titula za prestolonasljednika.[2] Međutim, 1799, imperator Pavle je titulu cesarevića dao i svom mlađem sinu Konstantinu Pavloviču (ali bez titule nasljednika). On je titulu nosio i za vrijeme vladavine Aleksandra I Pavloviča, ali i nakon 1825. kada se odrekao prestola u korist mlađeg brata Nikolaja I Pavloviča.
Nakon 1825. titula cesarevića dodjeljivala se samo jednoj osobi, prestolonasljedniku.
Kada je krajem 1894. imperator Nikolaj II Aleksandrovič stupio na presto za nasljednika i cesarevića je proglasio svog mlađeg brata velikog kneza Georgija Aleksandroviča (jer tada nije imao sina). Georgij je tek bio potencijalni prestolonasljednik. Nakon što je 1899. preminuo cesarević Georgij za nasljednika je proglašen veliki knez Mihail Aleksandrovič. Međutim, on nije dobio i titulu cesarevića. Smatralo se da je i Georgij pogrešno imao titulu jer je, kao i Mihail, tek bio potencijalni nasljednik do rođenja imperatorovog sina. Ukazom iste godine Mihail Aleksandrovič je dobio titulu „Njegovo imperatorsko visočanstvo vladar nasljednik i veliki knez“ (rus. Его Императорское Высочество Государь Наследник и Великий Князь).[3]
Kada je 1904. rođen veliki knez Aleksej Nikolajevič dobio je titulu „nasljednika cesarevića i velikog kneza“, po porodičnom pravilniku. On je bio posljednji cesarević u Ruskoj Imperiji. Nakon Februarske revolucije (1917) titulu cesarevića je od 1924. do 1938. nosio veliki knez Vladimir Kirilovič, nasljednik Kirila Vladimiroviča koji se proglasio za imperatora sveruskog u izgnanstvu. Od 1992. titulu cesarevića nosi veliki knez Georgij Mihajlovič, sin jedinac velike kneginje Marije Vladimirovne koja je starješina Ruskog imperatorskog doma u izgnanstvu.[4][5]
Cesarevići uredi
Titulu cesarevića su nosili:
- Pavle Petrovič — cesarević (1761—1796), imperator (1796—1801);
- Aleksandar Pavlovič — cesarević (1796—1801), imperator (1801—1825);
- Konstantin Pavlovič — cesarević (1799—1831);
- Aleksandar Nikolajevič — cesarević (1831—1855), imperator (1855—1881);
- Nikolaj Aleksandrovič — cesarević (1855—1865);
- Aleksandar Aleksandrovič — cesarević (1865—1881), imperator (1881—1894);
- Nikolaj Aleksandrovič — cesarević (1881—1894), imperator (1894—1917);
- Georgij Aleksandrovič — cesarević (1894—1899);
- Aleksej Nikolajevič — cesarević (1904—1917).
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Polnoe sobranie zakonov Rossiйskoй Imperii; Tom 15, 1761 — Dekabrя 27. Forma cerkovnыm voznošeniяm
- ^ Učreždenie o Imperatorskoй Familii. Glava tretья. O titulah, gerbah i pročih vnešnih preimuщestvah
- ^ Polnoe sobranie zakonov Rossiйskoй Imperii; Tom 19, 1899 — Iюlя 7. Ob imenovanii Ego Imperatorskogo Vыsočestva, Velikogo Knяzя Mihaila Aleksandroviča Gosudarem Naslednikom i Velikim Knяzem
- ^ Manifest Gosudarя Imperatora Kirilla I o Soveršennoletii Naslednika Cesareviča i Velikogo Knяzя Vladimira Kirilloviča, 17/30 avgusta 1933 g. („www.imperialhouse.ru“), Pristupljeno 29. 10. 2016.
- ^ Obraщenie k Sootečestvennikam Glavы Rossiйskogo Imperatorskogo Doma E.I.V. Gosudarыni Velikoй Knяgini Marii Vladimirovnы po slučaю prineseniя v Ierusalime dinastičeskoй prisяgi E.I.V. Gosudarem Naslednikom Cesarevičem i Velikim Knяzem Georgiem Mihaйlovičem, 27 marta/9 aprelя 1998 g. („www.imperialhouse.ru“), Pristupljeno 29. 10. 2016.