Cincari u Srbiji
Aromuni u Srbiji (arumunski: armãnji ili rrãmãnji), poznatiji kao „Cincari“, a ponekad i kao „Vlasi“, nepriznata su etnička manjina u Srbiji. Istorijski gledano, oni su bili izolovana grupa koja se fokusirala na očuvanje svoje kulture, jezika i identiteta i na nomadsko stočarstvo. Međutim, od druge polovine 20. veka, srpski Cincari će početi da napuštaju ovu praksu i sele se u gradove, gde će biti podvrgnuti asimilaciji.
Ukupna populacija | |
---|---|
327 (po popisu iz 2022. godine)[1] | |
Regioni sa značajnom populacijom | |
Beograd, Knjaževac, Niš, Pančevo, Smederevo | |
Jezici | |
cincarski (maternji), srpski | |
Religija | |
Uglavnom hrišćanstvo |
Mnogi Arumuni su došli u Srbiju nakon odlaska iz Moskopolja. Ovaj grad je godinama bio privredni i kulturni centar Aromuna, čak je postao i drugi najveći grad Osmanskog carstva, ali je polovinom 18. veka opljačkan i uništen. Mnogi nekadašnji stanovnici ovog grada otišli su na sever, stigavši do raznih evropskih gradova, uključujući i neke u modernoj Srbiji poput Beograda, Novog Sada i Zemuna. Po dolasku, Arumune su Srbi počeli da se nazivaju cincarima, imenom koje su na kraju usvojili i za kojim insistiraju da se njime danas nazivaju.
Na popisu stanovništva Srbije 2022. izjasnilo se 327 kao etnički „Cincari“ (Aromuni). Zbog toga Cincari još nisu priznati kao nacionalna manjina Srbije. Cincari u Srbiji ne čine kompaktne zajednice nigde u zemlji i žive raštrkano po njoj, živeći uglavnom u gradovima Srbije kao što su Knjaževac, Pančevo, Smederevo i posebno Beograd i Niš.[2]
Danas postoji kulturna organizacija Lunjina srpsko-cincarsko društvo sa ciljem očuvanja cincarske manjine u Srbiji i njenih običaja, kulture, jezika, imena i tradicije.[3]
Izvori
uredi- ^ Stanovništvo prema nacionalnoj pripadnosti sa Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2022.
- ^ Sorescu-Marinković, Annemarie; Mirić, Mirjana; Ćirković, Svetlana (2020). „Assessing linguistic vulnerability and endangerment in Serbia. A critical survey of methodologies and outcomes”. Balcanica (51): 65—104. doi:10.2298/BALC2051065S.
- ^ Živanović, Katarina (22. 2. 2013). „Zrno soli među balkanskim narodima”. Danas (na jeziku: srpski).