Crkva Svetog Nikolaja u Lalincu

Crkva Svetog Nikolaja u Lalincu jedan je od hramova Arhijerejskog namesništva Svrljiškog u sastavu Eparhije niške u Opštini Svrljig. Podignuta je 1925. godine u stilu karakterističnom za period između dva svetska rata, kada su u Srbiji crkve morale biti podizane sa osobenim srpskim obeležjima.[1]

Osnovni podaci
Osnivanje1925.
MestoLalinac (Svrljig)
Opština Svrljig

Položaj uredi

 
Selo Lalinac, zbijenog tipa, sa 12 mahala koje opslužuje crkva Svetog Nikolaja

Crkva Svetog Nikolaja se nalazi na kraju sela Lalinac, ranije stočarsko-ratarskom, a danas ratarskom, seoskom naselju zbijenog tipa, u severo-zapadnom delu Svrljiške kotline, na nadmorskoj visini od 420 m, u dodiru krečnjačkih strana i jezerskog poda, s obe strane regionalnog puta koji povezuje Svrljišku, Aleksinačku i Nišku kotlinu, 11 km severo-zapadno od Svrljiga. Pored sela protiče Lalinska reka, leva pritoka Svrljiškog Timoka.[2]

Crkva opslužuje vernike 12 mahala (Drinci, Mladenići, Cenici, Vlasi, Kačketari, Pasuljci, Laminci,Vrdići, Brankovci, Grci, Jonići i Miterci).

Istorija uredi

Selo Lalinac spada u stara sela, a prvi put se pominje u turskom popisu iz 15 veka pod nazivom Lalinče (sa 30 kuća). Stanovništvo je srpsko (slavi Petrovdan, Trnovu Petku i dr.).[2]

Za crkvu posvećenu Uspenju Presvete Bogorodice u selu Lalincu u Šematizmu niške eparhije za 1900. godinu piše da je stara crkva najverovatnije sagrađena u vreme dinstije Nemanjića.[3]

Današnji izgled crkva je dobila 1925. godine. Tom prilikom je staroj oronuloj crkvi gotovo u potpunosti promenjen prvobitni izgled.[4]

Hram je drugi put obnovljen 2003. godine.[1]

Izgled uredi

Crkva Svetog Nikolaja je jednobrodna građevina sa polukružnom oltarskom apsidom i zvonikom nad pripratom. Zidana je od pritesanog kamena i opeke, a prepokrivena je crepom.[2]

Građen je u stilu karakterističnom za period između dva svetska rata...

...kada su u Srbiji Crkve morale biti podizane sa „osobenim srpskim obeležjima“,na čemu je insistirala i Crkva i Država, sagledavajući u tome mogućnost isticanja nacionalnog interesa. Taj srpsko- vizantijski stil u ovom periodu postaje državna umetnost, odnosno zvanični arhitektonski stil. Projekti za Crkve u Srbiji rađeni su u Ministarstvu građevina,tako da je najverovatnije i ovaj hram rađen po jednom od tih projekata.[1]

Crkva nije živopisana, a ikonostas je rađen i oslikan istovremeno sa crkvom.

Iznad ulaznih vrata u hram zapisana su samo godine: „1924–1925. god.“[1]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b v g „Hram Svetog Nikolaja u Lalincu U: Svrljiške parohije. Hramovi u parohijama”. Pravoslavna Eparhija niška (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 05. 02. 2022. g. Pristupljeno 2022-02-05. 
  2. ^ a b v N. Đokić, S. Mitrović Crkve u okolini Svrljiga sagrađene do Prvog svetskog rata. Etno-kulturološki zbornik XXII
  3. ^ Glas – Crkveni kalendar sa Šematizmom niške eparhije za 1900. godinu, Niš, 1899, 56 – 57
  4. ^ Borislav Andrejević, Spomenici kulture, Kulturna istorija Svrljiga II – jezik, kultura i civilizacija,Niš – Svrljig, 1992, 221.

Literatura uredi

  • Miša Rakocija, Manastiri i crkve Južne i istočne Srbije, Zavod za zaštitu spomenika kulture Niš, Studije i monografije, Niš, 2013.

Spoljašnje veze uredi