Crna zova ili crna bazga (lat. Sambucus nigra) višegodišnja je drvenasta biljka iz porodice Caprifoliaceae.

Crna zova
žbun u cvetu
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
S. nigra
Binomno ime
Sambucus nigra
Areal vrste.

Opis biljke uredi

Nisko drvo ili žbun sa uzdužno ispucalom, sivosmeđom korom, listopadno raste 3 do 10 m visine. Mlade grane su zelene, prošarane svetlim crticama i sa unutrašnjošću ispunjenom belom srži. Listovi su neparno perasti, naspramni sa listićima čiji je obod testerasto nazubljen. Cvetovi su žućkastobeli, sićušni, prijatnog mirisa i sakupljeni u krupne, štitaste, pljosnate cvasti čija širina dostiže 20 cm, cvetanje je od aprila do juna. Plod je okrugla, u početku zelena, a kasnije crna koštunica sa 3-4 semena. Počinje da dozreva od avgusta. Potrebno je upozoriti da su listovi crne zove i nezrele boboce, zbog sambunigrina otrovni.

Upotreba i sastav uredi

Koristi se cvet, a nešto ređe plod (zreo) i list. Cvetovi sadrže etarsko ulje koje sadrži oko 40 materija: flavonoide, glikozide, hlorogensku kiselinu, sluz, tanine, pektine i dr. U plodu su prisutni glikozidi, tanini, malo etarskog ulja, šećer, voćne kiseline, vitamin C i dr. Sličnog sastava su i listovi. Svi delovi su bogati mineralnim materijama (gvožđe, natrijum, kalijum) i njihovim solima.

Cvet zove se koristi kod groznice, sinuzitisa, stimuliše rad znojnih žlezda (posebno u kombinaciji sa lipom) čime se snižava telesna temperatura. U kombinaciji sa sapunjačom i kantarionom koristi se protiv virusa (herpes simpleks, virusa tipa A i B, virus gripa). Od cvetova zove priprema se čaj i sok.

Plod se upotrebljava kao laksans i sredstvo za pojačano mokrenje i znojenje, zatim kod neuralgije i išijasa. Osim u medicini plod se upotrebljava i u prehrambenoj industriji za popravljanje boje. Sveži plodovi se koriste i za prolećno čišćenje organizma.

Galerija uredi

Literatura uredi

  • Gostuški, R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistočne Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd, IP Svjetlost, 1990
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.

Spoljašnje veze uredi