Čuang Ce

Кинески таоистички филозоф (око 369–286 п. н. е)
Za istoimenu knjigu vidi Čuang Ce (knjiga)

Čuang Ce (kin. 莊子) je bio kineski filozof koji je živeo približno u 4. veku p. n. e. Smatra se jednim od velikih učitelja taoizma, a njegovo ima znači „učitelj Čuang“.

Čuang Ce
Lični podaci
Puno imeČuang Ce
Datum rođenjaoko 370. p. n. e.
Mesto rođenjaKina,
Datum smrtioko 301. p. n. e.
Mesto smrtiKina,
Filozofski rad
EpohaStari vek
RegijaKineska filozofija
Škola filozofijetaoizam
Interesovanjametafizika, mistika, epistemologija, etika
Idejetao, te, preobražaj stvari
Uticaji odLao Ce
Uticao naKuo Hsijang

Čuang Ce je govorio da je civilizacija iskvarila ljudska srca i uništila harmoniju čoveka i kosmosa. On je, slično ranim taoistima zagovarao život u skladu sa prirodom. Poput Lao Cea, smatrao je idealan život onaj u jedinstvu sa taom. Ovo se može postići jedino čistog, praznog srca, što je Čuang Ce nazivao „izgladnjivanjem srca“.[1]

Čuang Ce je čvrsto verovao da život i smrt nisu ništa drugo do različiti stupnjevi kosmičke transformacije i da ne treba da se oduševljavamo životom, niti da strahujemo od smrti, već da ih jednostavno prihvatimo kao različite korake velikog Puta.[1]

Biografija uredi

Čuang Ce je živeo u periodu zaraćenih država, kako se naziva razdoblje kineske istorije od 475. do 223. godine p. n. e. Pretpostavlja se da je živeo u 4. veku p. n. e., otprilike između 370. i 300. godine p. n. e. Bio je rodom iz grada Meng (蒙城), u državi Song (današnja provincija Henan).[2] U to vreme na teritoriji Kine je postojalo 7 manjih država, koje su često ratovale jedne s drugima. U tom razdoblju se razvio velik broj filozofskih učenja, pa se to vreme još nazivalo i „razdobljem sto škola“.

Čuang Ce je bio savremenik Mencija i prijatelj Huj Šija.[2] Živeo je povučenim životom, ali je ipak bio čuven po svojim idejama i spisima. Pripoveda se da je kralj Vej iz Č'ua, čuvši za njega, poslao glasnike s darovima da ga pozovu na njegov dvor, obećavajući da će ga postaviti za glavnog ministra. Čuang Ce se, međutim, samo nasmejao i rekao im:

Odlazite, ne prljajte me... Više volim da uživam u svojoj slobodnoj volji.[3]

Kada je umrla Čuang-ceova žena, njegov prijatelj Hui Si je krenuo da mu izrazi saučešće. Nađe ga kako sedi na podu, peva i bubnja po zdeli. Kad ga je upitao zar ne oseća žalost prema pokojnoj ženi, Čuang Ce mu reče:

Kada je umrla, bio sam jako žalostan. Potom sam razmislio polazeći od samog početka, u kome ona nije imala ni život, ni oblik, pa čak ni svojstva. Bila je deo velike bezobličnosti. Zatim se promenila, poprimivši svojstva, pa oblik i onda život. Sada se ponovno menja i prelazi u smrt. Ove promene su jednake sledu četiri godišnja doba, proleća, leta, jeseni i zime. Sada ona počiva u velikoj kući svemira. Da idem naokolo plačući i naričući, ponašao bih se kao čovek koji ne shvata nužnost zbivanja. Zato sam prestao.[4]

Filozofija uredi

Učitelj Čuang je skeptičan prema dometima ljudske spoznaje, argumentujući da je život ograničen, a količina znanja neograničena. Koristiti ograničeno radi sticanja neograničenog, odraz je gluposti.

Priroda uredi

Čuang Ce suprotstvlja pojmove prirodnog i ljudskog. Sleđenje prirode, izvor je vaskolike sreće i dobrote, dok je sleđenje onoga što je čovekovo izvor vaskolike patnje i zla.

 
Učitelj Čuang i žaba

Iako su razna stvorenja po svojoj prirodi različita, zajedničko im je da su podjednako srećna kad slobodno ispoljavaju svoje prirodne sposobnosti. Čuang Ce govori o dve ptice, velikoj koja leti hiljadama milja, i maloj koja jedva prelazi sa drveta na drvo, ali ipak su obe srećne čineći ono što mogu da čine. Čuang Ce zaključuje da ne postoji jednoobraznost prirode stvari, a nametanje jednoobraznosti može samo doneti patnju.


Društvo uredi

Ljudi, putem zakona, morala i institucija, pokušavaju da uspostave jednoobraznost i ukinu prirodne razlike. Čuang Ce se žestoko suprotstavlja upravljanju ljudima i smatra da je najbolji način upravljanja neupravljanje.[2] On kaže:


Sreća uredi

Za Čuang Cea, sreća je slobodno ispoljavanje sopstvene prirode, koja se naziva Te i proističe neposredno iz Taoa. Međutim, postoje mnoge nedaće kojima se to ispoljavanje može sprečiti, poput bolesti, starosti, itd. Stoga je sreća, koja zavisi od slobodnog ispoljavanja čovekovih prirodnih sposobnosti, ograničena i stoga relativna. Međutim, zahvaljujući razumevanju prirode stvari, na mudraca ne utiču promene u svetu. Na taj način on ne zavisi od spoljnjih stvari i stoga njegova sreća nije ograničena, već se može reći da je postigao apsolutnu sreću (odnosno blaženstvo).


Stvarnost uredi

Za Čuang Cea, ono što se obično smatra ljudskom stvarnošću predstavlja samo veliki san.


Iza velikog sna postoji istinska zbilja u koju se stupa nakon velikog buđenja.[5]

Preobražaj stvari uredi

 
Čuang Ce sanja da je leptir ili leptir sanja da je Čuang Ce

Preobražaj stvari (wu hua) predstavlja jedan od ključnih termina Čuang Ceove filozofije. On smatra da ništa ne poseduje neki nepromenljiv kvalitet ili suštinu. Sve predstavlja samo pojavni oblik jedne jedinstvene stvarnosti koja se odvija poprimajući različite oblike samo-ispoljavanja. Ko razume preobražaj stvari uviđa da sve stvari jesu večno jedno, izvan vremena i prostora.[5]

Shvatanje smrti uredi

Za Čuang Cea, smrt je jedan od pojavnih oblika večne stvarnosti. Čuang Ceovo shvatanje ljudskog postojanja neki[6] nazivaju „optimističkim“ jer ukida i samu razliku između života i smrti. A upravo je smrt problem koji najviše uznemiruje ljudski um. Međutim, kada čovek prevaziđe egzistencijalni strah od sopstvenog uništenja, to je znak da je dospeo do stupnja „istinskog čoveka“ odnosno mudraca. Budući jedno sa stvarnošću, um mudraca nikada ne biva uznemiren.[5]


Čuang Ce onima koji strahuju od smrti upućuje sledeće utešne reči: „Gde god da odemo, sve će biti u redu. Spokojno ćemo zaspati, i odjednom ćemo se naći budni“.[5]

Delo uredi

Glavni izvor učenja Čuang Cea predstavlja knjiga Čuang Ce, nazvana po njemu, napisana nakon njegove smrti.[2] Knjiga je zbirka taoističkih spisa, iz različitih faza razvoja taoizma. Nije utvrđeno šta je pisao sam Čuang Ce, ali se uglavnom smatra da poglavlja koja predstavljaju misao treće faze taoizma, autentična filozofija samog Čuang Cea.[2]

Reference uredi

  1. ^ a b Kembridžova ilustrovana istorija religije (pp. 116-117), Stylos. . Novi Sad. 2006. ISBN 978-86-7473-281-6. 
  2. ^ а б в г д Fung Ju-Lan, Istorija kineske filozofije, Nolit, Beograd, (1977). стр. 124-138.
  3. ^ Историјски записи, гл. 63.
  4. ^ Чуанг Це (књига), гл. 18
  5. ^ а б в г Tošiko Izucu, San i stvarnost kod Čuang Cea, Zbornik radova „San, java i buđenje“ (priredio Dušan Pajin), Dečje novine, Gornji Milanovac, 1991.
  6. ^ нпр. Душан Пајин

Литература uredi

Spoljašnje veze uredi