30. slovenačka divizija NOVJ

Trideseta slovenačka (gorička) divizija NOVJ formirana je 6. oktobra 1943. godine naređenjem Operativnog štaba za zapadnu Sloveniju. Naređenjem Glavnog štaba Slovenije od 17. oktobra 1943. preimenovana je u 27. goričku diviziju, 22. decembra 1943. (kad je ušla u sastav Devetog korpusa) u 32. goričku, a od kraja januara 1944. konačno u Tridesetu. Pri formiranju u njen sastav ušle su „Gorička“, „Simon Gregorčič“ i Prva sočka brigada; naređenjem Operativnog štaba za zapadnu Sloveniju od 17. oktobra 1943, u njen sastav ušla je još Druga sočka brigada, a 21. oktobra i novoformirana Treća sočka brigada. Uskoro su iz njenog sastava izašle Gorička brigada i brigada „Simon Gregorčič“, a preostale tri sočke brigade preimenovane su u Sedamnaestu (decembra 1943. dobila i naziv „Simon Gregorčič“), Osamnaestu (od februara 1944. „Bazovička“) i 20. slovenačku brigadu (koja je 27. novembra 1943. rasformirana, a njenim ljudstvom popunjena 18. brigada). Od 3. novembra 1943. u Goričku diviziju ušla je i Devetnaesta brigada „Srečko Kosovel“.[1]

Trideseta slovenačka divizija
Artiljerija 30. divizije kod Predmeje, jul 1944.
Postojanje6. oktobar 1943maj 1945.
Mesto formiranja:
zapadna Slovenija
Formacija17. slovenačka brigada
18. slovenačka brigada
19. slovenačka brigada
DeoNarodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Angažovanje
Komandanti
Komandant.

Borbeni put divizije uredi

Divizija je dejstvovala na severnom Posočju (KobaridBovec), Brdima, Beneškoj Sloveniji i Reziji (ital. Resia). U drugoj polovini novembra vodila je borbe u Beneškoj Sloveniji i gornjem Posočju, u prvoj polovini decembra rušila je komunikacije u Baškoj grapi i dolini Soče, a 18. decembra porušila je rudnik Kave del Predil (ital. Cave del Predil, sloven. Rabelj). U drugoj polovini januara 1944. vodila je borbe s nemačkim jedinicama koje su prodrle na Banjšku planotu i na područje Trnovskog gozda, a u februaru prodrla u Benešku Sloveniju, odakle se posle dvadesetodnevnih borbi s nemačkim snagama vratila na područje planine Krn i Šentviške visoravni. Sredinom marta, dejstvovala je oko Hotedršice, aprila oko Idrije i na Cerkljanskom, maja napala nemački saobraćaj između Razdrtog i Senožeča, i između Ajdovščine i Gorice. Noću 26/27. maja jedinice divizije likvidirale domobranska uporišta Dornberk, Tabor, Prvačinu i Volčju Dragu, a 5. juna nemačko-domobransko uporište Razdrto. U okviru opšte ofanzive NOV Slovenije, 30. divizija se posebno istakla rušenju mostova kod Avča i Kanala, na pruzi Podbrdo—Gorica 14—16. juna, i na uništenju železničke pruge, uporišta i bunkera u Baškoj grapi 29. juna–3. jula. Posle uspešnog napada na domobransko uporište Hotavlje (Gorenjska), noću 18/19. jula divizija je do sredine avgusta vodila teške borbe s jačim nemačkim i kvislinškim delovima u rejonu Cerkna, Idrije, Čepovana i Trnova. U drugoj polovini avgusta dejstvovala je po komunikacijama u Vipavskoj dolini, 1. septembra učestvovala je u sastavu Devetog korpusa u likvidaciji Črnog Vrha, i zatim dejstvovala na Krasu i u Vipavskoj dolini. Naročito teške borbe vodila je oko Štanjela od 7. do 10. septembra. Delom snaga, divizija je 15–17. septembra po¬novno napala uporišta duž železničke pruge u Baškoj grapi, dok je njena 17. brigada od 10. avgusta do novembra 1944. samostalno dejstvovala u severnom Posočju i Beneškoj Sloveniji. Do kraja 1944. Nemci su preduzeli nekoliko napada na slobodnu teritoriju Slovenačkog primorja radi zaštite svojih komunikacija. Divizija je s tim snagama vodila borbe tokom oktobra oko Predmeje, Otlice, Cola i Črnog Vrha, novembra oko Trnova, decembra na područja Trnovske visoravni i u Čepovanskoj dolini. U januaru 1945, divizija je ponovno vodila odbrambene borbe na liniji GrgarTrnovoOtlica, a u protivnapadu 18-21. januara uništila je italijanski fašistički bataljon „Fulmine“ u Trnovu. Borbe protiv Nemaca i kvislinga na području Trnovskog gozda produžene su u februaru i martu. U poslednjoj nemačkoj ofanzivi u Slovenačkom primorju, od 19. marta do 3. aprila, divizija je pretrpela teške gubitke. Za to vreme vodila je naročito teške borbe u rejonu Cerkna, na Kozjoj steni, kod Vojskog i Mrzle Rupe, Gornje Trebuše, Šentviške Gore i drugih mesta. U završnim operacijama za oslobođenje Jugoslavije, 30. divizija je u sastavu Devetog korpusa sa linije Grgar—Trnovo—Otlica—Col prešla u napad na neprijatelja, zauzela 25. aprila Predmeju i Ouicu, prebacila se 28. aprila na Kras, sutradan zauzela Repentabor i Dutovlje, prodrla noću 29/30. aprila u Općinu (ital. Villa Opcina, slov. Opčine) i zajedno s jedinicama Četvrte armije JA učestvovala u oslobođenju Trsta, Monfalkonea (ital. Monfalcone, Tržič), Udina (Videm) i Gorice.[1][2]

Reference uredi

  1. ^ a b Vojna enciklopedija (knjiga deseta). Beograd 1975. godina, 116. str.
  2. ^ Vojska.net: 30th Slovenian Division (jezik: engleski)