30. slovenačka divizija NOVJ
Trideseta slovenačka (gorička) divizija NOVJ formirana je 6. oktobra 1943. godine naređenjem Operativnog štaba za zapadnu Sloveniju. Naređenjem Glavnog štaba Slovenije od 17. oktobra 1943. preimenovana je u 27. goričku diviziju, 22. decembra 1943. (kad je ušla u sastav Devetog korpusa) u 32. goričku, a od kraja januara 1944. konačno u Tridesetu. Pri formiranju u njen sastav ušle su „Gorička“, „Simon Gregorčič“ i Prva sočka brigada; naređenjem Operativnog štaba za zapadnu Sloveniju od 17. oktobra 1943, u njen sastav ušla je još Druga sočka brigada, a 21. oktobra i novoformirana Treća sočka brigada. Uskoro su iz njenog sastava izašle Gorička brigada i brigada „Simon Gregorčič“, a preostale tri sočke brigade preimenovane su u Sedamnaestu (decembra 1943. dobila i naziv „Simon Gregorčič“), Osamnaestu (od februara 1944. „Bazovička“) i 20. slovenačku brigadu (koja je 27. novembra 1943. rasformirana, a njenim ljudstvom popunjena 18. brigada). Od 3. novembra 1943. u Goričku diviziju ušla je i Devetnaesta brigada „Srečko Kosovel“.[1]
Trideseta slovenačka divizija | |
---|---|
Postojanje | 6. oktobar 1943 – maj 1945. Mesto formiranja: zapadna Slovenija |
Formacija | 17. slovenačka brigada 18. slovenačka brigada 19. slovenačka brigada |
Deo | Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije |
Angažovanje | |
Komandanti | |
Komandant | . |
Borbeni put divizije uredi
Divizija je dejstvovala na severnom Posočju (Kobarid—Bovec), Brdima, Beneškoj Sloveniji i Reziji (ital. Resia). U drugoj polovini novembra vodila je borbe u Beneškoj Sloveniji i gornjem Posočju, u prvoj polovini decembra rušila je komunikacije u Baškoj grapi i dolini Soče, a 18. decembra porušila je rudnik Kave del Predil (ital. Cave del Predil, sloven. Rabelj). U drugoj polovini januara 1944. vodila je borbe s nemačkim jedinicama koje su prodrle na Banjšku planotu i na područje Trnovskog gozda, a u februaru prodrla u Benešku Sloveniju, odakle se posle dvadesetodnevnih borbi s nemačkim snagama vratila na područje planine Krn i Šentviške visoravni. Sredinom marta, dejstvovala je oko Hotedršice, aprila oko Idrije i na Cerkljanskom, maja napala nemački saobraćaj između Razdrtog i Senožeča, i između Ajdovščine i Gorice. Noću 26/27. maja jedinice divizije likvidirale domobranska uporišta Dornberk, Tabor, Prvačinu i Volčju Dragu, a 5. juna nemačko-domobransko uporište Razdrto. U okviru opšte ofanzive NOV Slovenije, 30. divizija se posebno istakla rušenju mostova kod Avča i Kanala, na pruzi Podbrdo—Gorica 14—16. juna, i na uništenju železničke pruge, uporišta i bunkera u Baškoj grapi 29. juna–3. jula. Posle uspešnog napada na domobransko uporište Hotavlje (Gorenjska), noću 18/19. jula divizija je do sredine avgusta vodila teške borbe s jačim nemačkim i kvislinškim delovima u rejonu Cerkna, Idrije, Čepovana i Trnova. U drugoj polovini avgusta dejstvovala je po komunikacijama u Vipavskoj dolini, 1. septembra učestvovala je u sastavu Devetog korpusa u likvidaciji Črnog Vrha, i zatim dejstvovala na Krasu i u Vipavskoj dolini. Naročito teške borbe vodila je oko Štanjela od 7. do 10. septembra. Delom snaga, divizija je 15–17. septembra po¬novno napala uporišta duž železničke pruge u Baškoj grapi, dok je njena 17. brigada od 10. avgusta do novembra 1944. samostalno dejstvovala u severnom Posočju i Beneškoj Sloveniji. Do kraja 1944. Nemci su preduzeli nekoliko napada na slobodnu teritoriju Slovenačkog primorja radi zaštite svojih komunikacija. Divizija je s tim snagama vodila borbe tokom oktobra oko Predmeje, Otlice, Cola i Črnog Vrha, novembra oko Trnova, decembra na područja Trnovske visoravni i u Čepovanskoj dolini. U januaru 1945, divizija je ponovno vodila odbrambene borbe na liniji Grgar—Trnovo—Otlica, a u protivnapadu 18-21. januara uništila je italijanski fašistički bataljon „Fulmine“ u Trnovu. Borbe protiv Nemaca i kvislinga na području Trnovskog gozda produžene su u februaru i martu. U poslednjoj nemačkoj ofanzivi u Slovenačkom primorju, od 19. marta do 3. aprila, divizija je pretrpela teške gubitke. Za to vreme vodila je naročito teške borbe u rejonu Cerkna, na Kozjoj steni, kod Vojskog i Mrzle Rupe, Gornje Trebuše, Šentviške Gore i drugih mesta. U završnim operacijama za oslobođenje Jugoslavije, 30. divizija je u sastavu Devetog korpusa sa linije Grgar—Trnovo—Otlica—Col prešla u napad na neprijatelja, zauzela 25. aprila Predmeju i Ouicu, prebacila se 28. aprila na Kras, sutradan zauzela Repentabor i Dutovlje, prodrla noću 29/30. aprila u Općinu (ital. Villa Opcina, slov. Opčine) i zajedno s jedinicama Četvrte armije JA učestvovala u oslobođenju Trsta, Monfalkonea (ital. Monfalcone, Tržič), Udina (Videm) i Gorice.[1][2]
Reference uredi
- ^ a b Vojna enciklopedija (knjiga deseta). Beograd 1975. godina, 116. str.
- ^ Vojska.net: 30th Slovenian Division (jezik: engleski)