Hemitrygon fluviorum

Hemitrygon fluviorum je vrsta raže iz porodice Dasyatidae. Endemična je za vode istočne Australije, a obično nastanjuje plitke vode južnog Kvinslenda i Novog Južnog Velsa. Ova žuto-smeđa do maslinasta raža raste najmanje do 93 cm. Njen disk je u obliku dijamanta sa prsnim perajem i uglavnom glatkim repom koji ima oblik biča.

Hemitrygon fluviorum
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Chondrichthyes
Red: Myliobatiformes
Porodica: Dasyatidae
Rod: Hemitrygon
Vrsta:
H. fluviorum
Binomno ime
Hemitrygon fluviorum
(Džejms Daglas Ogilbi, 1908)
Rasprostranjenost na mapi sveta[2]

Ova vrsta ima nabor na leđnom delu i ventralno peraje. Prepoznatiljive su po dugim i uskim nosnicama. Uglavnom se hrani rakovima i, a po rođenju histotrofom odnosno materičnim mlekom. Vrsta je ugrožena zbog degradacije staništa, smrtnosti od komercijalnog i rekreativnog ribolova i progona iz vode gde se uzgajaju školjke. Kao rezultat toga, Međunarodna unija za zaštitu prirode kategorisala je ovu vrstu kao „ranjivu”.[3]

Taksonomija i opis

uredi
 
Hemitrygon fluviorum nastanjuje plitke vode sa visokim sedimentom.

Prvo pominjanje ove vrste bilo je u naučnoj literaturi engleskog prirodnjaka Vilijama Sejvila Kenta u 19. veku, koji se susreo sa ovom vrstom tokom skupljanja školjki u ušću Kvinslenda.[2] Ovu vrstu je formalno prvi opisao ihtiolog Džejms Daglas Oglibi u zborniku Proceedings of the Royal Society of Queensland na osnovu uzoraka prikupljenih iz reke Brizbejn. Reč fluviorum na latinskom znači „reku”.[4][5]

Hemitrygon fluviorum ima disk u obliku dijamanta, prstenasta peraja sa širokom i trouglastom njuškom, koja se na kraju sužava i male široko razmaknute oči. Mala usta u obliku luka okružena su brazdama, a zubi su mali.[6] Ispod diska nalazi se pet pari šrkžnih proreza. Karlična peraja su relativno velika u odnosu na telo.[2][7]

Rep je dvostruko duži od diska, a u osnovi je širok i spljošten.[8] Na gornjij površini nalazi se najmanje jedna, često dve bodlje.[9] Hemitrygon fluviorum ima široke mrlje na telu, između očiju i preko sredine leđa. Pored brazda, rep ove vrste je u podnožju gladak.[7] Ova vrsta je od žute do zeleno-smeđe boje, dok je donja strana tela bela. Raste do 93 cm i veruje se da neki primerci dostignu i dužinu od 1,2 m. Maksimalna zabeležena težina za ovu vrstu je 6,1 kg.[2][9][10][11]

Rasprostranjenost i biologija

uredi

Prostor koje nastanjuje Hemitrygon fluviorum proteže se na 1700 km, duž istočne obale Australije od zaliva Repuls u Kvinslendu do reke Haking u Novom Južnom Velsu. Najviše njih nastanjuje vode Kvinslenda uključujući zalive Hervej i Moreton. Za ovu vrstu se ranije sumnjalo da je nestala iz zaliva Botani i Port Džakson, tokom osamdesetih godina 19. veka, ali su tokom 21. veka uočene u tom području. Postoje zapisi da ova vrsta nastanjuje vode Kep Jorka, Severne teritorije, Nove Gvineje i u Južno kinesko more. Značajan broj ove populacije nalazi se na veoma malim područijima. Hemitrygon fluviorum preferira reke i međuprostorne delove ušća i uvala, obložene peskovitim i blatnjavim dnom.[12]

Ova vrsta se retko nalazi izvan ovih zaštićenih područja, na dubinama do 28 m u priobalnim vodama. Može podneti slatku i slanu vodu, a poznato je da pliva uzvodno.[7] Preferira vode temperatura od 24 do 29 °C na severu i od 17 do 23 °C na jugu. Veruje se da se Hemitrygon fluviorum razdavaja u grupacije po veličini i polu.[1]

Iako je često ubijana u staništima gde se uzgajaju školjke, ova vrsta se uglavnom hrani rakovima i ostrigama. Poznati paraziti ove vrste su Shirleyrhynchus aetobatidis, Echinocephalus overstreeti, Heterocotyle chin, Empruthotrema dasyatidis i Neoentobdella cribbi.[5]

Kao i ostale raže, ova vrsta pokazuje živahnost, a njen embrion hrani se žumancem, kasnije materičnim mlekom. Ženke verovatno rađaju svake godine, a neposredno pre parenja mužjak ugrize ženku.[13] Parenje se uglavnom odvija od jula do oktobra, a tek rođeni primerci dužine su 11 cm.[1] Mužjaci sazrevaju kada budu dužine oko 41 cm i u dobi od sedam godina, a ženke sa 63 cm i sa 13 godina. Procenjuje se da je životni vek 16 godina za mužjake i 23 za žene.[1][7]

Kontakt sa ljudima

uredi

Istorijski dokazi govore u činjenici da se vrsta Hemitrygon fluviorum značajno smanjila i da je nekada bila prisutna u značajnom broju širom svog opsega. Iako komercijalno nije popularna u ribolovu, suočava se sa nizom drugih pretnji. Često se Hemitrygon fluviorum ulovi slučajno mrežama, a rekreativni ribolovci je lako hvataju i uglavnom povrede ili ubiju.[1] Istraživanja u zalivu Moreton otkrila su da ova vrsta uglavnom strada od udica i kuka. Degradacija staništa druga je pretnja ovoj vrsti.[1] Hemitrygon fluviorum nastanjivala je neke oblasti Australije koje su sada urbanizovane, takođe ubijana je i proterivana iz voda gde se uzgajaju školjke.[9]

Međunarodna unija za zaštitu prirode ocenila je ovu vrstu kao ranjivu.[14] Postoji nekoliko zaštićenih područja koje nastanjuje ova vrsta, ali im trenutno nedostaje odgovarajuća zaštita od ribolova.[15][1] Hemitrygon fluviorum se u velikom broju okuplja u zalivu Hervej i delovima Moretonskog zaliva koji mogu postati važne oblasti za proučavanje i očuvanje ove vrste. Vlada Kvinslenda navela je ušće reka u ovoj oblasti kao vrlo bitne za razvoj i očuvanje vrste Hemitrygon fluviorum.[1][2]

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d đ e ž Kyne, P.M.; Pollard, D.A.; Bennett, M.B. (2016). Hemitrygon fluviorum. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2016: e.T41797A104116059. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-3.RLTS.T41797A104116059.en . 
  2. ^ a b v g d Last, P.R.; Stevens, J.D. (2009). Sharks and Rays of Australia (second izd.). Harvard University Press. str. 435—436. ISBN 978-0-674-03411-2. 
  3. ^ Ogilby, J.D. (25. 8. 1908). „On new genera and species of fishes”. Proceedings of the Royal Society of Queensland. 21: 1—26. 
  4. ^ Last, P.R. (2002). „Freshwater and Estuarine Elasmobranchs of Australia”. Ur.: Fowler, S.L.; T.M. Reed; F.A. Dipper. Elasmobranch Biodiversity, Conservation and Management. IUCN. str. 185—193. ISBN 978-2-8317-0650-4. 
  5. ^ a b Pierce, S.J.; Scott-Holland, T.B.; Bennett, M.B. (april 2011). „Community Composition of Elasmobranch Fishes Utilizing Intertidal Sand Flats in Moreton Bay, Queensland, Australia”. Pacific Science. 65 (2): 235—247. doi:10.2984/65.2.235. hdl:10125/23222 . 
  6. ^ Froese, Rainer; Pauly, Daniel; ur. (2010). Dasyatis fluviorum na FishBase-u. [verzija na datum: January 2010]
  7. ^ a b v g Pierce, S.J.; Bennett, M.B. (2010). „Destined to decline? Intrinsic susceptibility of the threatened estuary stingray to anthropogenic impacts”. Marine and Freshwater Research. 61 (12): 1468—1481. CiteSeerX 10.1.1.1021.6851 . doi:10.1071/MF10073. 
  8. ^ Chisholm, L.A.; Whittington, I.D. (novembar 1996). „A revision of Heterocotyle (Monogenea: Monocotylidae) with a description of Heterocotyle capricornensis n. sp. from Himantura fai (Dasyatididae) from Heron Island, Great Barrier Reef, Australia”. International Journal for Parasitology. 26 (11): 1169—1190. PMID 9024861. doi:10.1016/S0020-7519(96)00113-0. 
  9. ^ a b v Pierce, S.J.; Bennett, M.B. (15. 3. 2010). „Distribution of the estuary stingray (Dasyatis fluviorum) in Australia”. Memoirs of the Queensland Museum. 55 (1): 89—97. 
  10. ^ Last, P.R.; White, W.T. (2013). „Two new stingrays (Chondrichthyes: Dasyatidae) from the eastern Indonesian Archipelago” (PDF). Zootaxa. 3722 (1): 1—21. doi:10.11646/zootaxa.3722.1.1. 
  11. ^ Beveridge, I.; Campbell, R.A. (januar 1998). „Reexamination of the trypanorhynch cestode collections of A.E. Shipley, J. Hornell and T. Southwell, with the erection of a new genus, Trygonicola, and redescriptions of seven species”. Systematic Parasitology. 39 (1): 1—34. doi:10.1023/A:1005852507995. 
  12. ^ Moravec, F.; Justine, J.L. (2006). „Three nematode species from elasmobranchs off New Caledonia” (PDF). Systematic Parasitology. 64 (2): 131—145. PMID 16773474. doi:10.1007/s11230-006-9034-x. Arhivirano iz originala (PDF) 30. 9. 2011. g. 
  13. ^ Estuary stingray Arhivirano 2011-03-17 na sajtu Wayback Machine (31 August 2007). Queensland Department of Environment and Resource Management. Retrieved 6 November 2011.
  14. ^ Whittington, I.D.; Kearn, G.C. (јул 1992). Empruthotrema dasyatidis n. sp. (Monogenea: Monocotylidae) from the olfactory sacs of Dasyatis fluviorum (Rajiformes: Dasyatidae) from Moreton Bay, Queensland”. Systematic Parasitology. 22 (3): 159—165. doi:10.1007/BF00009663. 
  15. ^ Whittington, I.D.; G.C. Kearn (2009). „Two new species of Neoentobdella (Monogenea: Capsalidae: Entobdellinae) from the skin of Australian stingrays (Dasyatidae)”. Folia Parasitologica. 56 (1): 29—35. PMID 19391329. doi:10.14411/fp.2009.005 .   

Литература

uredi
  • Koli, L. (1990) Suomen kalat. [Fishes of Finland] Werner Söderström Osakeyhtiö. Helsinki. 357 p. (in Finnish).
  • Laffaille, P., E. Feunteun and J.C. Lefeuvre (2000) Composition of fish communities in a European macrotidal salt marsh (the Mont Saint-Michel Bay, France) Estuar. Coast. Shelf Sci. 51(4):429-438.
  • Landbrugs -og Fiskeriministeriet. (1995). Fiskeriårbogen 1996 Årbog for den danske fiskerflåde Fiskeriårbogens Forlag ved Iver C. Weilbach & Co A/S, Toldbodgade 35, Postbox 1560, DK-1253 København K, Denmark. p 333–338, 388, 389 (in Danish).
  • Linnaeus, C. (1758) Systema Naturae per Regna Tria Naturae secundum Classes, Ordinus, Genera, Species cum Characteribus, Differentiis Synonymis, Locis 10th ed., Vol. 1. Holmiae Salvii. 824 p.
  • Munroe, Thomas, A. / Collette, Bruce B., and Grace Klein-MacPhee, eds. 2002 Herrings: Family Clupeidae. Bigelow and Schroeder's Fishes of the Gulf of Maine, Third Edition. Smithsonian Institution Press. Washington, DC, USA. 111–160. ISBN 1-56098-951-3.
  • Murdy, Edward O., Ray S. Birdsong, and John A. Musick 1997 Fishes of Chesapeake Bay Smithsonian Institution Press. Washington, DC, USA. xi + 324. ISBN 1-56098-638-7.
  • Muus, B., F. Salomonsen and C. Vibe (1990) Grønlands fauna (Fisk, Fugle, Pattedyr) Gyldendalske Boghandel, Nordisk Forlag A/S København, 464 p. (in Danish).
  • Muus, B.J. and J.G. Nielsen (1999) Sea fish. Scandinavian Fishing Year Book Hedehusene, Denmark. 340 p.

Spoljašnje veze

uredi