Pliskavice ili morske svinje (lat. Phocoenidae) su porodica malih kitova zubana sa šest vrsta unutar četiri roda. Srodni su s delfinima, ali se po nizu anatomskih osobina od njih razlikuju.[1] Posebno je karakterističan oblik glave i zuba. U Evropi je najpoznatija perajasta pliskavica (Phocoena phocoena), koja živi u Severnom i Baltičkom moru.

Pliskavice
Vremenski raspon: Miocen do sadašnjosti
Lučka pliskavica (Phocoena phocoena)
Dolova pliskavica (Phocoenoides dalli)
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Artiodactyla
Infrared: Cetacea
Natporodica: Delphinoidea
Porodica: Phocoenidae
Gray, 1825
Rodovi

Pogledajte tekst

Pliskavice se kreću po veličini od vakite, dužine 1,4 metres (4 feet 7 inches) i 54 kilograms (119 pounds) težine, do Dalove pliskavice, sa 2,3 m (7 ft 7 in) i 220 kg (490 lb). Nekoliko vrsta pokazuje polni dimorfizam u tome što su ženke veće od mužjaka. Pliskavice imaju aerodinamična tela i dva uda koji su modifikovani u peraje. Pliskavice koriste eholokaciju kao svoj primarni senzorni sistem. Neke vrste su dobro prilagođene za ronjenje na velike dubine. Kao i svi kitovi, one imaju sloj masti ili loja ispod kože da bi očuvale toplotu u hladnoj vodi.

Anatomija uredi

Dužina tela do 2,5 m pliskavice svrstava među male kitove, a kalifornijska pliskavica je svojom maksimalnom dužinom do 1,5 m jedna od najmanjih.[2][3] Sveukupno gledano, one su uglavnom u male u poređenju sa ostalim kitovima.

Pliskavice imaju zbijeno telo s okruglom glavom i tupom njuškom bez kljuna. U čeljustima imaju do 120 lopatastih zubi. Leđna peraja im je trouglasta i smeštena je iza sredine tela, jedino bezperajasta pliskavica je uopšte nema. Pliskavice imaju loptastu glavu, bez spoljašnjih ušnih zalistaka, nefleksibilni vrat, telo u obliku torpeda, udove modifikovane u peraja, i repno peraje. Njihova lobanja ima male očne orbite, i oči smeštene na stranama glave. Skoro sve vrste imaju polni dimorfizam koji daje prednost ženkama, tako da su ženke veće od mužjaka,[4][5] mada su te fizičke razlike uglavnom male; jedan izuzetak su Dalove pliskavice.[6][7]

Rasprostranjenost uredi

Ova porodica nastanjuje sve okeane zadržavajući se ipak pretežno uz obale. Prednost daju morima severne polutke, samo dve od šest vrsta žive na južnoj hemisferi. Glatka pliskavica se može sresti i u nekim rekama, na primer u Jangceu.

Ponašanje uredi

Pliskavice love najčešće ribe, ali se hrane i glavonošcima i rakovima. Žive u grupama do desetak jedinki, mada se mogu okupiti i u grupe od više stotina. Između sebe se sporazumevaju različitim kliktavim i zviždavim tonovima. Kao i drugi kitovi zubani, i pliskavice se koriste ultrazvukom i eholokacijom. Pliskavice su brzi plivači, tako se Dolova pliskavica s brzinom od 55 km/h ubraja u najbrže kitove. Njihovi su skokovi manje akrobatski nego oni koje izvode okeanski dupini.

Klasifikacija uredi

Pliskavice, zajedno sa kitovima i delfinima, su potekle iz kopnenih ungilata (kopitarskih životinja) koje su ušle u okean pre oko 50 miliona godina. Tokom miocena (pre 23 do 5 miliona godina), su bile u znatnoj meri slične sadašnjim vrstama, te se retko fiziološki menjale tokom vremena. Kitovi su se diversifikovali, a fosilni dokazi ukazuju na to da su se pliskavice i delfini odvojili od poslednjeg zajedničkog pretka pre oko 15 miliona godina. Najstariji fosili poznati su iz plitkih mora oko severnog Pacifika, sa životinjama koje se šire ka evropskim obalama i južnoj hemisferi samo mnogo kasnije, tokom pliocena.[8]

Nedavno otkriveni hibridi između mužjaka lučke pliskavice i ženke Dalove pliskavice ukazuje na to da su te dve vrste članovi istog roda.[12]

Uticaj čoveka uredi

Pliskavice se često love za jelo ili se koristi kao mamac za druge vrste morskih životinja. Dodatno, populacija je desetkovana jalovim ulovom ribarskim mrežama. Jedna od najugroženijih vrsta kitova je kalifornijska pliskavica jer živi na ograničenom području koje je uz to vrlo industrijalizirano. Vrlo slična situacija je i s populacijom pliskavica koje žive u baltičkom moru.

Pliskavice se retko drže u delfinarijima, jer su daleko manje popularne od dupina, a i puno je komplikovanije njihovo držanje u zatočeništvu.

Reference uredi

  1. ^ McGowen, M.R.; Tsagkogeorga, G.; Alvarez-Carretero, G.; et al. (2020). „Phylogenomic Resolution of the Cetacean Tree of Life Using Target Sequence Capture”. Syst Biol. 69 (3): 479—501. PMID 31633766. doi:10.1093/sysbio/syz068 . 
  2. ^ World Wildlife Fund. „Vaquita”. WWF Global. Архивирано из оригинала 8. 12. 2015. г. Приступљено 3. 12. 2015. 
  3. ^ Reeves, Randall; Stewart, Brent; Clapham, Phillip; Powell, James (2002). National Audubon Society Guide to Marine Mammals of the World (1st изд.). Knopf. ISBN 978-0-375-41141-0. 
  4. ^ Ralls, Katherine; Sarah Mesnick. Sexual Dimorphism (PDF). стр. 1005—1011. Архивирано из оригинала (PDF) 25. 07. 2019. г. Приступљено 29. 8. 2015. 
  5. ^ Reidenberg, Joy (2007). „Anatomical adaptations of aquatic mammals”. The Anatomical Record. 290 (6): 507—513. PMID 17516440. doi:10.1002/ar.20541. 
  6. ^ Reeves, Randall; Stewart, Brent; Clapham, Phillip; Powell, James (2002). National Audubon Society Guide to Marine Mammals of the World. ISBN 978-0-375-41141-0. 
  7. ^ Frandsen, Marie; Galatius, Anders (2013). „Sexual dimorphism of Dall's porpoise and harbor porpoise skulls”. Mammalian Biology. 78 (2): 153—156. doi:10.1016/j.mambio.2012.04.005. 
  8. ^ Gaskin, David E. (1984). Macdonald, D., ур. The Encyclopedia of Mammals. New York: Facts on File. стр. 196-199. ISBN 978-0-87196-871-5. 
  9. ^ Ichishima, H.; Kimura, M. (2005). „Harborophocoena toyoshimai, a new early Pliocene porpoise (Cetacea, Phocoenidae) from Hokkaido, Japan”. Journal of Vertebrate Paleontology. 25 (3): 655—664. doi:10.1671/0272-4634(2005)025[0655:htanep]2.0.co;2. 
  10. ^ Ichishima, H.; Kimura, M. (2000). „A new fossil porpoise (Cetacea; Delphinoidea; Phocoenidae) from the Early Pliocene Horokaoshirarika Formation, Hokkaido, Japan”. Journal of Vertebrate Paleontology. 20 (3): 561—576. JSTOR 4524127. doi:10.1671/0272-4634(2000)020[0561:ANFPCD]2.0.CO;2. 
  11. ^ Lambert, O. (2008). „A new porpoise (Cetacea, Odontoceti, Phocoenidae) from the Pliocene of the North Sea”. Journal of Vertebrate Paleontology. 28 (3): 863—872. doi:10.1671/0272-4634(2008)28[863:ANPCOP]2.0.CO;2. 
  12. ^ Willis, Pamela; Crespi, Bernard; Dill, Lawrence; Baird, Robin; Hanson, M. (2004). „Natural hybridization between Dall's porpoises (Phocoenoides dalli) and harbour porpoises (Phocoena phocoena)” (PDF). Canadian Journal of Zoology. 82 (5): 828—834. doi:10.1139/Z04-059. Приступљено 22. 11. 2015. 

Литература uredi

Spoljašnje veze uredi