Mirtovke (lat. Myrtaceae) biljna je porodica iz reda mirtolike, kojoj pripada 145 rodova sa 5.970 vrsta.[2] Ime je dobila po rodu mirta (Myrtus) sa svega 3 priznate vrste, to su Myrtus communis, M. nivelii i M. phyllireaefolia. Po vrstama je najbroniji rod Eucalyptus koji raste po Australiji, Novoj Gvineji i susednim ostrvima.

Mirtovke
Vremenski raspon: Rani miocen do sadašnjost, 22–0 Ma
Myrtus communis lišće i cveće
Naučna klasifikacija e
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Rosids
Red: Myrtales
Porodica: Myrtaceae
Juss.[1]
Rodovi

Oko 130; pogledajte listu

Pimenta dioica

Mirtovke su pretežno tropsko i suptropsko drveće i grmlje. Odlikuju se jednostavnim listom baz palistića i zrakasto simetričnim dvopolnim cvetovima.

Mirta je poznata po tome što se njezin list koji ima 0,3 do 0,5% eteričnoga ulja koje se upotrebljava u kozmetičkoj industriji. Od eukaliptusa se u fitofarmaceutici proizvod i tasmanijska plava smola, koja ima antibakterijska i antiseptička svojstva.[3], a otrovni list eukaliptusa gotovo je isključiva hrana koala.

Klasifikacija

уреди

Klasifikacija prema Vilsonu (2011)[4]

Potporodica Psiloxyloideae

Potporodica Myrtoideae

Oprašivanje

уреди

Pripadnike porodice Myrtaceae oporašuju mnoge pčele bez žaoka, a posebno vrsta Melipona bicolor koja prikuplja polen sa biljaka ove porodice.[5]

Reference

уреди
  1. ^ Angiosperm Phylogeny Group (2009). „An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG III”. Botanical Journal of the Linnean Society. 161 (2): 105—121. doi:10.1111/j.1095-8339.2009.00996.x. Архивирано из оригинала (PDF) 25. 5. 2017. г. Приступљено 26. 6. 2013. 
  2. ^ The Plant List
  3. ^ „Eukaliptus globulus - eukaliptus ili eukaliptusi?”. Архивирано из оригинала 13. 03. 2015. г. Приступљено 03. 03. 2019. 
  4. ^ Wilson, P. G. (2011) Myrtaceae. In The Families and Genera of Vascular Plants. Volume X. Sapindales, Cucurbitales, Myrtaceae, edited by K. Kubitzki, X:212–71. Heidelberg: Springer-Verlag, 2011.
  5. ^ Hilário, S. D., and V. L. Imperatriz-Fonseca. "Pollen foraging in colonies of Melipona bicolor (Apidae, Meliponini): effects of season, colony size and queen number." Genetics and Molecular Research 8.2 (2009): 664-671.

Spoljašnje veze

уреди