Нацрт:Slobodno zidarstvo u Srbiji


Slobodno zidarstvo u Srbiji ima dugu istoriju.

Istorija

уреди

Srednji vek

уреди

Srednjovekovna Srbija u periodu između 1389. i 1526. godine, prodorom Otomanskog carstva na Balkan, potpada pod tursku vlast. Od 1699. do 1739. i kasnije tokom 18. veka, današnja Srbija je podeljena između Austrougarskog i Otomanskog carstva. Od početka 19. veka započinje borba za samostalnu Srbiju, ali reke Dunav i Sava ostaju južna granica Habsburškog carstva sve do 1918. godine. Zbog ovakve podele, početak i razvoj slobodnog zidarstva tokom 18. i 19. veka na tlu današnje Srbije mora se posmatrati odvojeno – za krajeve severno i južno od reka Dunava i Save.

Ovo dvojstvo postojalo je sve do 1918. kada je došlo do ujedinjenja Vojvodine, severno i Kraljevine Srbije – dela Srbije, južno od ovih dveju reka, a zatim i do stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije.

Već u vreme vladavine Josifa II Habsburškog, 1785. osnovana je prva Loža na tlu današnje Srbije u Petrovaradinu, pod imenom „Probitas“ [1]. Znameniti članovi Lože „Vigilantia“ [2] u Osijeku su u to vreme bili su episkop Josif Jovanović Šakabenta i kasnije mitropolit Stefan Stratimirović.

U drugom, južnom delu današnje Srbije, u vreme vladavine turskog sultana Selima III, u Beogradu je od 1790. delovala tursko-srpska. O njenom imenu i radu ima malo podataka, ali se zna da su njeni eminentni članovi bili mitropolit beogradski Metodije, Petar Ičko, Knez Aleksa Nenadović, Janko Katić. Među članovima je bilo i hrišćana i muslimana i Jevreja.

Tokom ustanka i borbe za nacionalno oslobođenje, od 1804. do 1813. godine, značajnu ulogu igrali su masoni – Petar Ičko [1] i Janko Katić, a u prvoj vladi obrazovanoj 1811. prvi ministar prosvete bio je Dositej Obradović, takođe mason i srpski prosvetitelj.

1842. osnovana je Loža pod imenom „Ali Koč“ [2] u Beogradu i ona je 1851. imala 204 člana.1877. godine došlo je do potpunog oslobođenja Srbije od turske vlasti, a tokom ovih oslobodilačkih ratova, u Srbiji je bilo puno dobrovoljaca iz Italije koji su pomogli osnivanje Lože „Svetlost Balkana – Garibaldi“ 1876. godine [3], pod zaštitom Velikog Orijenta Italije.

Na severu Srbije, već ranije su osnovane sledeće Lože (pod zaštitom Velike Lože Ugarske): u Vršcu – 1872. „Egalitas“, 1873. „Pri steni istine“, u Novom sadu – 1875. „Libertas“ (pod zaštitom Velikog Orijenta Ugarske), u Velikom Bečkereku – 1877. „Thales“ i u Somboru – 1897. slobodnozidarski venčić „Philantropia“ i 1908. Loža „Jövendő (Budućnost)“ (pod zaštitom Simboličke Velike Lože Ugarske). [4]

Srbija je 1882. proglašena kraljevinom i u njoj su osnovane nove Lože „Srbska zadruga“ i „Sloga, rad i postojanstvo“ u Beogradu (pod zaštitom Velikog Orijenta Italije), „Stella Orientalis“, 1890. u Zemunu, a koja se 1897. seli u Pančevo, ali i „Pobratim“, 1891. u Beogradu, „Nemanja“ 1892. u Nišu (pod zaštitom Simboličke velike Lože Ugarske) i 1897. „Filantropija“ u Somboru. [5]

Tada dolazi do vidljivog uspona slobodnog zidarstva u Kraljevini Srbiji. 1893. godine Br. Sreten Stojković objavljuje knjigu „Slobodno zidarstvo – njegov cilj i principi, njegova sadašnjost i prošlost“ [6]. 1894. godine, predsednik Vlade Kraljevine Srbije postaje mason – Br. Svetomir Nikolajević.

Najistaknutije ličnosti iz oblasti obrazovanja, nauke, umetnosti, politike, plemstva, ali i sveštenstva, bili su članovi ovih Loža i u napretku Srbije i njenom razvoju, odigrali su značajnu ulogu. Jedan od najznačajnijih doprinosa koji su dali masoni u Srbiji bio je „Sretenjski ustav“ Kraljevine Srbije, jedan od prvih i najliberalnijih Ustava tog vremena u svetu iz 1835. Na njegovoj naslovnoj stranici istaknuti su jasni masonski simboli.

1905. godine osnovana je Loža „Aurora“ u Vršcu. Kasnije su formirane Lože u Beogradu – 1909. „Ujedinjenje“ (pod zaštitom VO Italije) i 1910. „Šumadija“ (pod zaštitom VL Hamburga), a 1911. Lože – „Stvaranje – Alkotas“ u Subotici. Iste godine osnovan je slobodnozidarski venčić „Élet (Život)“ u Beloj Crkvi, „Világ (Svet)“ u Velikom Bečkereku. [7]

Godine 1913, počeo je rad slobodnozidarskih venčića „Örtűz (Straűarska vatra)“ u Bačkoj Palanci i „Redületlenűl (Nepokolebljivo)” u Novom Sadu.Sticajem istorijskih okolnosti, Kraljevina Srbija nije imala Veliku masonsku Ložu sve do 1919. godine.

Iako neuobičajeno, njenom nastanku 1919. prethodilo je formiranje i razvoj „Starog i prihvaćenog Škotskog reda“, 22. aprila 1909. godine. Uz pomoć Braće iz VL Rumunije i kasnije Grčke, osnovan je Kapitel Ružinog Krsta 18 st. Starog i prihvaćenog Škotskog reda, a u maju 1912, formiran je i Vrhovni Savet SPŠR Srbije. Već u oktobru Vrhovni Savet ŠR dobio je u Vašingtonu priznanje 24 Vrhovna Saveta iz sveta.

Tek 1919. godine po ujedinjenju nekoliko slovenskih naroda u zajedničku državu, Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, 9. juna 1919. došlo je do osnivanja Velike Lože Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca „Jugoslavija“ koju je sačinjavalo šest Loža: „Sloga, rad i postojastvo“, „Pobratim“ i „Šumadija“ iz Beograda i „Maksimilijan Vrbovac“, „Ivan Grof Drašković“ i „Budnost“ iz Hrvatske. Time je ova VL postala jedina i najviša masonska vlast u kraljevini. Te iste godine formiran je i Vrhovni Savet Starog i Prihvaćenog Škotskog Reda Kraljevine SHS. Godine 1924, osniva se u Novom Sadu slobodnozidarski venčić „Stratimirović“ koji 1926. prerasta u ložu. U Subotici, 1928, osniva se loža „Stella Polaris“. U Velikom Bečkereku 1930. se osniva slobodnozidarski venčić „Luks“ koji iste godine prerasta u ložu „Vojvodina“. Tada se grad zove Petrovgrad. U Pančevu, 1937, osniva se loža „Banat“.

1929. godine Kraljevina SHS, dobija ime Jugoslavija, što uslovljava i promene u imenu VL i VS ŠR. Prvi Veliki Majstor VL „Jugoslavija“ i Vrhovni Komander VS bio je Đorđe Vajfert, industrijalac, kasnije guverner nacionalne banke, dobrotvor. U periodu intenzivnog napredovanja i razvoja SZ do 1940. godine, Veliki majstori VL „Jugoslavija“ su bili (posle Đorđa Vajferta) – do 1933, Br. Dušan Milićević, od 1933. do 1940. Br. Andrija Dinić, tačnije do uspavljivanja VL sa početkom II svetskog rata.

Ovo je ujedno, jedan od najpovoljnijih perioda u razvoju SZ u Srbiji. Kralj Aleksandar Karađorđević je prema nekim podacima bio slobodni zidar u Francuskoj, a pripadnost slobodnom zidarstvu Kneza Pavla Karađorđevića, regenta u periodu od 1933. do 1941. godine, dakle, posle atentata na Kralja Aleksandra, bila je nesumnjiva. Mnogi predsednici vlada, ministri, članovi akademije nauka, naučnici, umetnici, muzičari, slikari i pisci, bili su članovi masonskih Loža iz tog vremena. Pod zaštitom VL „Jugoslavija“ radilo je 30 Loža. VLJ je unela je svetlost u „Narodnu Veliku Ložu Čehoslovačke“ 27. oktobra 1923. godine. U Beogradu je od 11. do 16. septembra 1926. održan veliki Masonski kongres na kome je učestvovalo 56 predstavnika iz 20 masonskih obedijencija iz Evrope i Amerike. U rezoluciji koja je objavljena, podržane su ideje slobode i demokratije, kao jedinog mogućeg puta ka pravdi i poštovanju građana, bezuslovno i potpuno razoružanje u svetu i ideja o formiranju masonskih odbora u svakoj zemlji, koji bi pomogli rešavanje ekonomskih problema i nesuglasica među zemljama – mirnim putem.

Ujedinjena Velika Loža Engleske priznala je VL „Jugoslavija“ 1930. godine. Uzajamna priznanja i prijateljski odnosi razmenjeni su sa preko 50 Velikih Loža sveta. U periodu pred II sv. rat, Knez Pavle Karađorđević, kao slobodni zidar, bliski rođak i predstavnik VLJ, prisustvovao je u julu 1939. godine instalaciji Vojvode od Kenta, kao Velikog Majstora UVL Engleske, što je bilo od naročitog značaja, zbog događaja koji su kasnije usledili. Već u tom periodu, započinje preseljenje dela masonske arhive iz Beograda u London, zbog sve nepovoljnijeg razvoja situacije u Evropi. VL „Jugoslavija“ je prvog avgusta 1940. samouspavana.

Drugi svetski rat i socijalistička Jugoslavija

уреди

Okupacija zemlje od strane nacističke Nemačke dovela je do gašenja masonske aktivnosti. Mnogobrojna Braća bila su hapšena i poslata u koncentracione logore, a desetak njih je streljano. Gestapo je prikupljao podatke o slobodnim zidarima i saslušavao ih, a među njima je bio i poslednji predratni VM VLJ, Br. Andrija Dinić. Od oktobra 1941. do januara 1942. u prostorijama Hrama VL, održana je Antimasonska izložba koja je bila praćena neviđenom antimasonskom i antisemitskom propagandom koju je pratilo, kao poseban kuriozitet, izdavanje antimasonskih poštanskih maraka koje su dugo posle toga bile u opticaju.

Vlada Kraljevine Jugoslavije i Kralj Petar II Karađorđević, prelaze u London. Predsednik te vlade i mnogi ministri bili su Braća masoni. Dobar deo Braće koji su ostali u zemlji priključio se oslobodilačkom pokretu i tako doprineo oslobođenju zemlje 1944. godine. U periodu posle rata u uspostavljanju prelazne vlasti, kao ministri, učestvovali su mnogi slobodni zidari, ali kratko posle ovoga, po uspostavljanju proruskog komunističkog režima, oni su nestali iz javnog i političkog života. Tokom komunističke vlasti u Jugoslaviji i Srbiji, slobodno zidarstvo nikada nije potpuno zamrlo. Slobodni zidari su delovali na tri načina…

Preko obnovljene Lože u Beogradu i jednog venčića u okviru Srpske akademije nauka i umetnosti, u periodu od 1945. do 1967. godine, radom u emigraciji gde je obnovljena VL i putem pojedinačnih inicijacija u stranim Ložama, tokom sedamdesetih i osamdesetih godina. Pomoć Braći u pokušajima da se obnovi rad Loža dolazio je iz SAD i Švajcarske. Kontakti su održavani sa Velikim Komanderom Škotskog Reda Br. Širerom i Velikim Komanderom Škotskog Reda Južne jurisdikcije, Luterom Smitom.

Značajnu aktivnost u tom periodu imali su masoni i u okviru Begradskog univerziteta. Jedan od njih, Br. Ivo Andrić dobio je 1961. Nobelovu nagradu za književnost. U egzilu je obnovljena VLJ i VSŠR u Rimu, 1947. godine. Ipak, ponovo je ugašena 1967. godine. Lože pod zaštitom VLJ u egzilu nalazile su se u Rimu, Kairu, Aleksandriji i Parizu. Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina, mnogobrojna Braća inicirana su u inostranim obedijencijama. Veći broj njih pristupio je SZ pokretu u VL „Alpina“ u Švajcarskoj, ali i širom sveta, a naročito u Americi, Francuskoj, Engleskoj i Nemačkoj. U periodu između 1989. i 1993. u Jugoslaviji vlada atmosfera iščekivanja demokratizacije i uvođenja političkog pluralizma, ali i straha od međunacionalne napetosti i sukoba. U takvim okolnostima dolazi do obnavljanja slobodnog zidarstva u Srbiji.

Spisak velikih loža u Srbiji

уреди

U Srbiji nakon 1990. godine deluju ili su delovale sledeće masonske velike lože.

Velika loža Srbije

уреди

Velika loža Srbije (VLS) je započela sa radom 1990. godine pod imenom Velika loža Jugoslavije (VLJ), kao legitimni naslednik Probuđene velike lože Jugoslavije koja je oformljena 1919. godine. Prvi veliki majstor je bio Zoran Nenezić. Ova loža više ne radi.

Regularna velika loža Srbije

уреди

Regularna velika loža Srbije (RVLS) je nastala je 1993. godine pod imenom Regularna velika loža Jugoslavije (RVLJ). Nastala je raskolom u Velikoj loži Jugoslavije, kada je deo članstva, posle vanredne skupštine u Riminiju, imenovao novog velikog majstora i promenio ime. Legitimnost tom skupu su dali predstavnici Ujedinjenih velikih loža Nemačke. Prvi veliki majstor je bio Dragan Tanasković.[8] RVLS je 2022. godine osnovala Vrhovni savet 33° i počela da praktikuje i Škotski obred. Radove obavlja u svojim hramovima u Beogradu i Nišu.

Velika nacionalna loža Srbije

уреди

Velika nacionalna лoža Srbije (VNLS) je nastala 1997. godine, istupanjem velikog broja članova iz Velike lože Jugoslavije. Prvi veliki majstor je bio Milan Lajhner. VNLS praktikuje i Škotski obred i ima svoj Vrhovni savet 33° koji rukovodi radom na tim stepenovima.

B'nai B'rith loža Srbija 676

уреди

Godine 2004. je obnovljen rad jevrejske masonerije Nezavisnog ordena B'nai B'rith.

Veliki orijent Francuske Srbija

уреди

Veliki orijent Francuske Srbija nastaje 2005. godine iz ložâ Zora (1992), Vernost (2002), Ujedinjenje (2005) i Panonija. Godine 2009. joj se priključuje još pet loža koje se odvajaju iz Velike nacionalne lože Srbije. VOF Srbija praktikuje i Škotski obred i ima svoj Vrhovni savet 33° koji rukovodi radom na tim stepenovima.

Velika ujedinjena loža Srbije

уреди

Nastaje 2006. godine iz nekoliko loža i članova Velike lože Jugoslavije, Regularne velike lože Srbije i Velike nacionalne lože Srbije. Ova loža više ne radi.

Ujedinjene velike lože Srbije

уреди

Nastaju 2007. godine raskolom u Velikoj ujedinjenoj loži Srbije. Loža Sloboda izdvaja i počinje da radi samostalno, a najveći broj članova VULS se izdvaja i osniva Ujedinjene velike lože Srbije (UVLS). UVLS praktikuje i Škotski obred i ima svoj Vrhovni savet 33° koji rukovodi radom na tim stepenovima.

Regularna velika loža Srbije - Beograd

уреди

Nastaje 2007.god. od dela članstva Velike ujedinjene lože Srbije - (2006) i članova Regularne velike lože Srbije ( 1993 ) koji su se predhodne godine iz iz te matične lože odvojili. Prvi veliki majstor Čedomir Vukić. RVLS - Beograd [3] praktikuje i Škotski obred i ima svoj Vrhovni savet 33° koji rukovodi radom na tim stepenovima. Radove obavlja u Hramu Velikog Orijenta Srbije.

Velika masonska loža Srbije

уреди

Nastaje 2007. godine od preostalog dela Velike ujedinjene lože Srbije (2006.) kao i još članova iz već postojećih drugih Velikih loža.[9] VMLS praktikuje i Škotski obred i ima svoj Vrhovni savet 33° koji rukovodi radom na tim stepenovima.

Savez ujedinjenih loža Srbije

уреди

Nastao 2007. godine je savezom dela članova UVLS i još nekih Loža koje su u to vreme radile pod vedrim nebom. U kasnijim godinama je veliki deo članova prešlao u RVLS, ali ostatak pistoji i dalje i rade u starom prostoru UVLS u ul. Bože Janković.

Tradicionalna velika masonska loža Srbije

уреди

Nastala je 2007. godine izdvajanjem dela članstva iz Velike masonske lože Srbije. Sastoji se od tri lože koje rade pod njenom zaštitom: loža 1 "Pobratim", loža 2 "Đorđe Vajfert" i loža 3 "Neimar". TVLS praktikuje i Škotski obred i ima svoj Vrhovni savet 33° koji rukovodi radom na tim stepenovima.

Velika duhovna loža slobodnih zidara Srbije Sub rosa

уреди

Nastala je 2015.god.odvajanjem članstva iz Regularne velike lože Srbije , Beograd.

Velika loža Srbije

уреди

Nastala je 2015. godine. VLS praktikuje i Škotski obred i ima svoj Vrhovni savet 33° koji rukovodi radom na tim stepenovima.

Veliki orijent Srbije

уреди

Nastao je 2016. godine izvajanjem članstva iz Regularne velike lože Srbije - Beograd. VOS praktikuje i Škotski obred i ima svoj Vrhovni savet 33° koji rukovodi radom na tim stepenovima. Radi u svojom Hramu u Beogradu na Obilićevom Vencu.

Velika loža Tajni suvereni red Nikole Tesle

уреди

Velika loža Tajni suveredni red Nikole Tesle[10] je nastala 2019. godine, raskolom iz VOS.[тражи се извор] Članstvo u organizaciji i napredovanje u stepenima članstva je uslovljeno srazmerno velikim finansijskim doprinosima članova.[11]

Suverena velika masonska loža Srbije

уреди

Nastala je 2021. godine od 6 loža iz Novog Sada. Nastala odvajanjem od Velike lože tajni Suveredni red Nikole Tesle.[12]

Regularna Velika loža Srbije radi pod patronatom Ujedinjene Velike Lože Engleske , Velika loža koju je osnovao Veliki orijent Francuske radi pod njihovim nadzorom, a ostale srpske Velike lože rade suvereno i imaju međunarodno međusobno priznanje sa drugim Velikim ložama i masonskim organizacijama svoje orijentacije preko nezavisnih masonskih međunarodnih tela kao što su CLIPSAS [4], CIMAS, COMAM, CATENA, GLUDE ili nekih drugih međunarodnih organizacija kontinentalnog masonerije. [2].

Ženske masonske lože u Srbiji

уреди

Iako se tradicionalne masonske lože u Srbiji protive osnivanju ženskih Loža, neke su ipak osnovane pod uticajem Francuske liberalne masonerije.

1992. godine je pod Okriljem VOF osnovana prva ženska Loža od sedam članica, sastavljena uglavnom od supruga i prijateljica masona iz Lože “Zora” koja je tada osnovana pod okriljem Francuskog VOF-a.

Vera Fides

уреди

2007. godine je takođe osnovana je ženska loža Vera Fides.

Singidunum istok

уреди

2009. godine je osnovana mešovita srpska masonska loža Singidunum istok u okviru Francuske federacije Le Droit Humaneu za prava čoveka u Beogradu.

Ostali bočni redovi slobodnog zidarstva u Srbiji

уреди

Drevni i izvorni red Memfisa i Mizraima

уреди

1999. godine se osniva i počinje je sa radom Loža "Misir" [13]koja praktikuje Drevni i izvorni red Memfisa i Mizraima koji radi do 99” koji se bavi istraživanjem drevnih ezoteričnih egiptskih misterija.[14]

Veliki Kapitel Zidara kraljevskog svoda Srbije

уреди

Oktobra 2013. godine, pod pokroviteljstvom Velikog kapitela Princ Hol Zidara Kraljevskog Svoda Južne Karoline, u Beogradu su osnovani Kapiteli:  Kralj Solomon 64, Ključni Kamen 65, i Harmonija 66 koji godinu dana kasnije postaju Veliki Kapitel Zidara kraljevskog svoda Srbije (Royal Arch).b

Regularnost srpskih velikih loža

уреди

U skladu sa istorijom i poreklom nastanka srpskih velikih loža, može se sa sigurnošću tvrditi da sve one vode poreklo od Velike lože Jugoslavije, koja je probuđena 1990. godine kao naslednica Velike lože Jugoslavije iz 1919. godine. U tom smislu, sve srpske velike lože imaju regularan masonski identitet porekla.

Osnovni principi za priznanje velike lože, razvijani i usavršavani od sredine 19. veka, koje su Ujedinjena velika loža Engleske (UGLE), Velika loža Škotske (GLoS) i Velika loža Irske (GLoI)) zajedno kodifikovali i objavili 4. septembra 1929. godine:

  1. Pravilnost porekla — svaka velika loža će biti zakonito osnovana od strane propisno priznate velike lože ili od tri ili više redovno konstituisanih loža.
  2. Da će vera u GAOTU[појаснити] i Njegovu otkrivenu volju biti suštinska kvalifikacija za članstvo.
  3. Da će svi inicirani preuzeti svoju obavezu na ili u punom vidu otvorene kljige svetog zakona, pod kojom se podrazumeva otkrivenje odozgo koje obavezuje savest određenog pojedinca koji se inicira.
  4. Da će članstvo velike lože i pojedinačnih loža biti sastavljeno isključivo od muškaraca; i da svaka velika loža neće imati bilo kakve masonske odnose sa mešovitim ložama ili telima koja primaju žene u članstvo.
  5. Da će velika loža imati suverenu jurisdikciju nad ložama pod njenom kontrolom: da će biti odgovorna, nezavisna, samoupravna organizacija, sa jedinim i neospornim autoritetom nad zanatskim ili simboličkim diplomama (učenik, pomoćnik i majstor mason) u okviru svoje nadležnosti, i neće ni na koji način biti podvrgnuti ili podeliti takvu vlast sa vrhovnim savetom ili drugom silom koja bi zahtevala bilo kakvu kontrolu ili nadzor nad tim stepenima.
  6. Da će tri velika svetla masonerije (knjiga svetog zakona, uglomer i šestar) uvek biti izloženi kada velika loža ili njoj podređene lože rade, a glavno od njih je knjiga svetog zakona.
  7. Da će diskusija o veri i politici unutar lože biti strogo zabranjena.
  8. Da će se striktno poštovati principi drevnih međaša, običaji i opravila[појаснити] zanata.

Референце

уреди

Спољашње везе

уреди