Betulaceae
Porodica breza (lat. Betulaceae) uključuje šest rodova listopadnog drveća i žbunova, čiji je plod orah, uključujući breze, johes, leske, grabove, lešnik-grabove i belograbiće sa ukupno 167 vrsta.[2] Uglavnom su prisutni u umerenom delu Severne hemisfere, uz nekoliko vrsta u Južnoj hemisferi – na Andima u Južnoj Americi. Njihov tipičan cvet je resa, koja se često pojavljuje pre lišća.
| Betulaceae | |
|---|---|
| |
| Alnus glutinosa | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Carstvo: | Plantae |
| Kladus: | Tracheophytes |
| Kladus: | Angiospermae |
| Kladus: | Eudicotidae |
| Kladus: | Rosids |
| Red: | Fagales |
| Porodica: | Betulaceae Gray[1] |
| Tipski rod | |
| Betula | |
| Potporodice i rodovi | |
|
Pogledajte tekst. | |
| |
| Opseg rasprostranjenosti porodice Betulaceae | |
U prošlosti, porodica je često deljena na dve porodice, Betulaceae (rodovi Alnus i Betula) i Corylaceae (ostatak). Nedavni pristupi, uključujući i Grupu za filogeniju angiospermi, ove dve grupe opisuju kao potporodice unutar proširene porodice Betulaceae: Betuloideae i Coryloideae. Dijagnostički gledano, Betulaceae su vrlo slične porodici Rosaceae i drugim porodicama motiva ruža.[3][4]
Evolucijska istorijaУреди
Veruje se da su se Betulaceae pojavile na kraju perioda krede (pre oko 70 miliona godina) u Centralnoj Kini. Ova regija je u to vreme imala mediteransku klimu (zbog blizine Tetiskog mora), koje je u ranom periodu tercijara pokrivalo delove današnjeg Tibeta i Sinkjanga. Ovaj centar porekla podržva i činjenica da su svih šest rodova i 52 vrsta poreklom iz ovog kraja, od kojih su mnoge endemske. Veruje se da su se svih šest modernih rodova u potpunosti odvojili od oligocena, sa svim rodovima u porodici (s izuzetkom Ostryopsis), sa fosilnim ostatacima koji sežu u prošlost od najmanje 20 miliona godina pre sadašnjosti.
Prema molekulskoj filogeniji, najbliži srodnici Betulaceae su Casuarinaceae, jedna grupa hrastova.[5]
UpotrebaУреди
Obična leska (Corylus avellana) i velika leska (Corylus maxima) su značajne voćnjačke biljke, koje se uzgajaju zbog jestivog ploda oraha, poznatog kao lešnik.
Drugi rodovi uključuju brojno popularno ukrasno drveće, široko zasađivano u parkovima i velikim vrtovima; nekoliko breza se posebno vrednuju zbog glatkih i jarkih boja kore.
Drvo je obično tvrdo, žilavo i teško, posebno kod grabova; nekoliko vrsta su bile od velikog značaja u prošlosti, tamo gde je bilo potrebno vrlo tvrdo drvo, koje je u stanju da izdrži teška habanja, kao što je za kostur korpi, vodene točkove, zupčanike, ručke za alat, daske za rezanje i drvene klinove. U većini ovih vidova upotrebe, drvo je sada zamenjeno metalima ili nekim od veštačkih materijala.
Filogenetička sistematikaУреди
Moderna molekularna filogenija sugeriše sledeće relacije:[5][6][7]
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
TaksonomijaУреди
VrsteУреди
- Alnus cordata (Loisel.) Duby
- Alnus glutinosa (L.) Gaertn.
- Alnus incana (L.) Moench
- Alnus japonica (Thunb.) Steud.
- Alnus maritima (Marshall) Muhl. ex Nutt.
- Alnus nepalensis D. Don
- Alnus oblongifolia Torr.
- Alnus pendula Matsum.
- Alnus rhombifolia Nutt.
- Alnus rubra Bong.
- Alnus serrulata (Aiton) Willd.
- Alnus trabeculosa Hand.-Mazz.
- Alnus viridis (Chaix) DC.
- Alnus X fallacina Callier
- Betula alleghaniensis Britton
- Betula cordifolia Regel
- Betula glandulosa Michx.
- Betula kenaica W.H. Evans
- Betula lenta L.
- Betula maximowicziana Regel
- Betula michauxii Sarg.
- Betula minor (Tuck.) Fernald
- Betula murrayana B.V. Barnes & Dancik
- Betula nana L.
- Betula neoalaskana Sarg.
- Betula nigra L.
- Betula occidentalis Hook.
- Betula papyrifera Marshall
- Betula pendula Roth
- Betula platyphylla Sukaczev
- Betula populifolia Marshall
- Betula pubescens Ehrh.
- Betula pumila L.
- Betula uber (Ashe) Fernald
- Betula X alpestris Fr.
- Betula X caerulea Blanch. (pro sp.)
- Betula X dugleana Lepage
- Betula X dutillyi Lepage
- Betula X eastwoodiae Sarg. (pro sp.)
- Betula X hornei B.T. Butler (pro sp.)
- Betula X jackii C.K. Schneid.
- Betula X neoborealis Lepage
- Betula X purpusii C.K. Schneid.
- Betula X raymundii Lepage
- Betula X sandbergii Britton
- Betula X sargentii Dugle
- Betula X uliginosa Dugle
- Betula X utahensis Britton (pro sp.)
- Betula X winteri Dugle
- Carpinus betulus L.
- Carpinus caroliniana Walter
- Corylus americana Walter
- Corylus avellana L.
- Corylus chinensis Franch.
- Corylus colurna L.
- Corylus cornuta Marshall
- Corylus ferox Wall.
- Corylus heterophylla Fisch. ex Trautv.
- Ostrya chisosensis Correll
- Ostrya knowltonii Coville
- Ostrya virginiana (Mill.) K. Koch
Vidi jošУреди
ReferenceУреди
- ^ Group, Angiosperm Phylogeny (2009), „An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG III”, Botanical Journal of the Linnean Society, 161 (2): 105—121, doi:10.1111/j.1095-8339.2009.00996.x, Архивирано из оригинала на датум 25. 5. 2017, Приступљено 10. 12. 2010
- ^ Christenhusz, M. J. M. & Byng, J. W. (2016). „The number of known plants species in the world and its annual increase”. Phytotaxa. Magnolia Press. 261 (3): 201—217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1.
- ^ Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 978-0-08-051404-8. Приступљено 12. 2. 2014.
- ^ Sofradžija, A.; Šoljan D.; Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 978-9958-10-686-6.
- ↑ 5,0 5,1 Soltis, D. E. et alii. (28 authors). 2011. "Angiosperm phylogeny: 17 genes, 640 taxa". American Journal of Botany 98(4):704-730. doi:10.3732/ajb.1000404
- ^ Xiang X-G, Wang W, Li R-Q, Lin L, Liu Y, Zhou Z-K, Li Z-Y, Chen Z-D (2014). „Large-scale phylogenetic analyses reveal fagalean diversification promoted by the interplay of diaspores and environments in the Paleogene”. Perspectives in Plant Ecology, Evolution and Systematics. 16 (3): 101—110. doi:10.1016/j.ppees.2014.03.001.
- ^ Chen Z-D, Manchester SR, Sun H-Y (1999). „Phylogeny and evolution of the Betulaceae as inferred from DNA sequences, morphology, and palaeobotany”. Am J Bot. 86 (8): 1168—1181. JSTOR 2656981. doi:10.2307/2656981.
LiteraturaУреди
- Sofradžija, A.; Šoljan D.; Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 978-9958-10-686-6.
- Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 978-0-08-051404-8. Приступљено 12. 2. 2014.
- Chen, Z.D., Manchester, S.R., & Sun, H.Y., 1999. Phylogeny and evolution of the Betulaceae as inferred from DNA sequences, morphology, and palaeobotany. American Journal of Botany, 86: 1168-1181.
Spoljašnje vezeУреди
| Betulaceae na Vikimedijinoj ostavi. |