Ljubomir Kokotović je grafičar i slikar. rođen 3. novembra 1936. godine u Banatskom Karađorđevu[1] u Banatu, Vojvodini. Kao grafičar svoje motive je najpre pronalazio u Lici, odakle je poreklom dok vojvođanska ikonografije docnije postaje deo njegove likovnosti. U književnosti se oglasio zbirkom priča iz života ličkih pečalbara u Americi "Gut baj Brodvej, elo Vrans", kao i romanom "Trčanje za svojom senkom". Preminuo 28. maja 2022. godine u Banatskom Karađorđevu.

Ljubomir Kokotović
Datum rođenja1936.
Mesto rođenjaBanatsko Karađorđevo
 Srbija
Datum smrti2022

Biografija уреди

Ljubomir Kokotović pripadao je najmlađoj generaciji grafičara, završivši Akademiju za likovne umetnosti u Beogradu u klasi Zorana Petrovića 1962. godine. Na istom fakultetu je i specijalizirao u klasi profesorke Ljubice Sokić. U toku studija naveću pažnju posvećuje crtežu u čemu mu je pomogao profesor Stojan Čelić. Kasnije, specijalizirao je grafiku i u Briselu, na Visokoj školi arhitekture i vizuelnih umetnosti. Tih godina dok je živeo i radio u Belgiji, Engleskoj, Francuskoj, Holandiji i Italiji Ljubomir Kokotović je izlagao svoje radove na samostalnim i grupnim izložbama grafike i crteža.

Kako je rođen i odrastao u Vojvodini, Ljubomir Kokotović biva okupiran motivima iz Vojvodine koje prikazuje na svojim crtežima i grafikama, recimo bicikl. U katalogu za izložbu koja je bila organizovana u Novom Sadu januara 1967 u okviru Salona tribine mladih, Branislav Vlajkov piše kako Kokotović prilazi materiji sa izvesnom dozom humora dajući grafici novu, osvežavajuću notu. Vlajkov dalje piše: "Nemiran i nepomirljiv on mnogo eksperimentiše te odbacuje drvorez kao i neke ranije tehnike, žrtvujući ih linogravuri. On na taj način omogućuje sebi realizaciju svojih specifičnih ideja. Osnova njegovih napora je odbaciti strukturu sa listova dajući prvenstvo liniji. Rezultat toga je da njegov vibrantni potez dobija sve više u ćistoti."

Izložbe уреди

Ljubomir Kokotović je prvi put izlagao 1962. godine na grupnoj izložbi dok je samostalno prvi put izlagao 1965. godine u Beogradu. Najpre je izlagao na kolektivnim izložbama ULUS-a i Oktobarskog salona 1963., 1964., 1965., 1966. godine. Zatim, izlagao je na Bijenalu jugoslovenske grafike u Zagrebu, "Mir , humanist i prijateljstvo među narodima" 1965. godine u Slovenj-Gradecu, na izložbi Grafike beogradskog kruga, Trijenalu savremenog jugoslovenskog crteža u Somboru. Na II izložbi NOB-a u delima likovnih umetnika Jugoslavije, Umetničkoj koloniji u Ečki, itd. Kokotović je od tada imao preko 60 samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Neki od izvora navode da je izlagao sa: Renatom Gutuzom, Pablom Pikasom, Salvadorom Dalijem, Huan Miroom i Mark Šagalom, kao i da ga je britanska kritika uvrstila među četiri najzapaženija crtača novijeg vremena zajedno sa Geetah Boolkah, Michal Hudak i Mauro Molinari.

Važnije nagrade уреди

  • Sasoferato - Italija, nagrada za grafiku “Premio Europa” 1973,
  • Frečen – Nemačka, nagrada na Međunarodnom bijenalu grafike 1974,
  • San Francisko – SAD, nagrada na svetskoj izložbi grafike 1977,
  • Klivlend – Velika Britanija, nagrada na IV i VI Internacionalnom bijenalu crteža,
  • Seul – Koreja, priznanje na trećoj internacionalnoj izložbi minijatura, 1984. godine.

Objavio je zbirku priča: “Gut baj Brodvej, elo Vrans” 1996. godine i roman “Trčanje za svojom senkom” 2006. godine.

Literatura уреди

  1. ^ Đuro Đukić. „Srbija : Simboli ljubavi i odanosti”. POLITIKA.