Natrijum perkarbonat (2 Na2CO3 · 3 H2O2) je jedinjenje koji nastaje dodavanjem vodonik peroksida H2O2 i natrijum karbonata (Na2CO3).

Natrijum perkarbonat
Nazivi
IUPAC naziv
sodium carbonate—hydrogen peroxide (2/3)
Drugi nazivi
PCS, čvrsti vodonik peroksid, natrijum karbonat vodonik peroksid, natrijum karbonat peroksihidrat
Identifikacija
ECHA InfoCard 100.036.082
EC broj 239-707-6
Svojstva
Na2CO3·1.5H2O2
Molarna masa 157,01 g/mol
Agregatno stanje beli prah[3]
150 g/l
Opasnosti
Opasnost u toku rada Iritant, oksidant
Tačka paljenja nezapaljiv
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni
Natrijum karbonat
Natrijum bikarbonat
Srodna jedinjenja
Natrijum perborat
Natrijum persulfat
Natrijum perfosfat
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Osobine уреди

Natrijum perkarbonat formira bezbojne kristale, koji se dobro rastvaraju u vodi. Takav rastvor reaguje veoma bazno. U čvrstom stanju ovaj materijal je nagrizajući. Prilikom njegovog zagrevanja iznad 50 °C, otpušta se vodonik peroksid, koji se dalje raspada na vodu i kiseonik. Ova reakcija se brže odvija na višim temperaturama.[4]

Upotreba уреди

Natrijum perkarbonat se upotrebljava kao sredstvo za izbjeljivanje i kao oksidacijsko sredstvo.[5] U mnogo manjoj meri je štetan za okolinu od ranije upotrebljavanog natrijum perborata, pošto ne sadrži bor. U kontrastu sa natrijum perboratom, natrijum perkarbonat nije otrovan za biljke. Natrijum perkarborat je sastavni dio mnogih deterdženata za pranje. Pri pranju na preko 60 °C, otpušta kiseonik, te njim briše (oksidira) mrlje na odjeći koje su organskog porekla, npr.: mrlje od čaja, vina, trave, voća itd. Biljni obojeni pigmenti se oksidiraju te postaju bezbojni, a neke supstance u mrljama prelaze u jedinjenja rastvorljiva u vodi, te se lako mogu isprati. Natrijum perkarbonat je, pored određenih enzima i dodataka, glavni djelotvorni sastojak većine proizvoda za čišćenje sa oznakom oksi-. Po provedenim istraživanjima, otrovan je za miševe i pacove u količini od 1034 mg/kg tjelesne mase.[6][7]

Reference уреди

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ R. G. Pritchard & E. Islam (2003). „Sodium percarbonate between 293 and 100 K”. Acta Crystallographica Section B. B59: 596—605. doi:10.1107/S0108768103012291. 
  4. ^ A. McKillop, W. R. Sanderson (2000) Sodium perborate and sodium percarbonate: further applications in organic synthesis (survey article). Journal of the Chemical Society, Perkin Transactions 1, pages 471-476. . doi:10.1016/0040-4020(95)00304-Q.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)
  5. ^ Jones, Craig W. (1999). Applications of hydrogen peroxide and its derivatives. Royal Society of Chemistry. ISBN 978-0-85404-536-5. 
  6. ^ „Sodium percarbonate” (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 21. 10. 2011. г. Приступљено 09. 07. 2010. 
  7. ^ Fernández MR, Carvalho RV, Ogliari FA, Beira FA, Etges A, Bueno M (2010). „Cytotoxicity and genotoxicity of sodium percarbonate: a comparison with bleaching agents commonly used in discoloured pulpless teeth”. Int Endod J. 43 ssue=2: 102—8. 

Spoljašnje veze уреди