Vladislav Kotromanić
Vladislav Kotromanić (1353-1354) bio je sin bana Stefana I (III) Kotromanića, brat bana Stepana II (IV). Imao je titulu kneza. Posle smrti njegovog brata bana Stepana u drugoj polovini 1353. godine sabor bosanske vlastele titulu bana predao je Vladislavovom sinu mladom Tvrtku I, ali knez Vladislav Kotromanić, kao starešina vladarske porodice, je vladao do smrti u 1354.[1]
Vladislav Kotromanić | |
---|---|
Puno ime | Vladislav Kotromanić |
Datum rođenja | 1295. |
Mjesto rođenja | Bosna |
Datum smrti | 1354. |
Mjesto smrti | Bobovac Bosna |
Dinastija | Kotromanići |
Otac | Stefan I Kotromanić |
Majka | Jelisaveta Nemanjić |
Supružnik | Jelena Šubić Kotromanić |
Potomstvo | Stefan Vuk III Kotromanić, Stefan Tvrtko I Kotromanić, Stefan Dabiša |
Ban Bosne | |
Period | 1353 — 1354. |
Prethodnik | Stefan II |
Nasljednik | Stefan Tvrtko I |
Poreklo
уредиBio je sin bana Stefana I (III) Kotromanića i Jelisavete Nemanjić, kćerke kralja Dragutina i ugarske princeze Katarine. Vladislav je imao dvije sestre i petoro braće:
- Miroslav
- Ulirh
- Ninoslav Kotromanić
- Stefan II Kotromanić
- Katarina Zahumska
- Marija
- sin nepoznatrog imena
Biografija
уредиNije poznato kada se rodio Vladislav Kotromanić. Prema Ćoroviću, kada je ban Stepan umro, Jelisaveta “negova udovica sa maloletnom decom Stepanom, Vladislavom i Ninoslavom morala je bežati iz zemlje,” a sklonila se početkom 1314. godine u Dubrovnik.[2]
Posle povratka bana Stepana II (IV) u Bosnu kao njegov najbliži saradnik jаvlja se knez Vladislav. U ćiriličnoj povelji izdatoj oko 1322. piše: Ban Stepan sin gospodina bana Stepana po milosti Božijoj gospodin vsim zemljam bosanskim i Soli i Usori i Dolnim Krajem i Hlemske zemlje gospodin i brat moj knez Vladislav ... dadosmo knezu Vukoslavu za njegovu vernu službu dve župe Banjicu i Vrbanju[3][4][5][а]
Trogirani su u jednom uputstvu zapovedniku njihove vojske u julu 1324. godine dali pismeno uputstvo kako da postupi ako dođe do rata “protiv kneza bosanskog Stepoša i brata Stepoševa i njegova naroda”.[б]
Knez Vladislav je oženio Jelenu Šubić Bribirsku, kćerku kneza Đure Šubića iz plemićke porodice Šubića 1338. godine.[7][в] Iz tog braka rođeni su Tvrtko I Kotromanić, Stefan Vuk III Kotromanić i kćerka Marija Kotromanić Helfenštajn[9] Neki smataraju da je Vladislav s Jelenom imao još jednu moguću kći: Katarinu Kotromanić
Vjenčanje Vladislava i Jelene je opet zbližilo moćne porodice Kotromanića i Šubića,[10] a obavio ga je trogirski biskup Lampridi.[11] Kako su Vladislav i Jelena bili u drugom i trećem koljenu srodstva, bio je potreban otpust od pape kako bi brak bio valjan u očima Rimokatoličke crkve. Za taj otpust se niko nije pobrinuo, iako je papa ranije dao otpust za brak Vladislavova brata i ortenburške grofice Elizabete na zahtjev bana Mladena II Šubića, što je Vladislavov brak s Jelenom činilo neispravnim prema kanonskom zakonu.[10][11] Kao i većina Kotromanića, Vladislav nije bio vjeran svojoj supruzi, te je dobio vanbračnog sina, budućeg kralja Stefana Dabišu, nakon što je njegova supruga rodila sina Tvrtka.[11]
Vladislavov stariji brat ban Stepan II (IV) umro je u drugoj polovini 1353. godine,[12] a sabor bosanske vlastele titulu bana predao je Stepanovom sinovcu mladom Tvrtku I, ali vlast je uzeo Tvrtkov otac knez Vladislav Kotromanić, kao starešina vladarske porodice.[1] Nasuprot tome prema nekim piscima, Zbog pogoršanog zdravlja, Vladislav se 1353. godine odrekao nasljednih prava u korist svoga petnaestogodišnjeg sina Tvrtka, koji je naslijedio Vladislavova brata Stjepana kao ban, a kasnije se okrunio za prvog bosanskog kralja.[13][14]
Knez Vladislav je kratko upravljao Bosnom i iz jedne povelje iz 1354. godine vidimo da je već umro.[1] Pretpostavlja se da je umro u vladarskoj tvrđavi Bobovcu, ili na području Visokog.
Napomene
уреди- ^ Od oko 1222. godine knez Vladislav se javlja u poveljama starijeg brata bana Stepana II (IV) u kojim bana sa bratom, skoro kao savladarom, daruje posede feudalcima, ali povelje je izdavao samo vladar ban i samo on je potpisan na kraju povelje
- ^ Trogirani su za Stepoša (Stepana) napisali da je knez, ali on je bio ban, a njegov brat knez u Bosni[6]
- ^ Prema Klaiću brak je sklopljen u avgustu 1338. godine, a iz toga braka budući ban Tvrtko mogao se roditi najranije 1339. godine[8]
Reference
уреди- ^ а б в Logos 2017, стр. 316.
- ^ Ćorović 1940, стр. 238 i napomena 1.
- ^ Solovjev 1926, стр. 105.
- ^ Ćorović 1940, стр. 240–241.
- ^ Logos 2017, стр. 292-293.
- ^ Ćorović 1940, стр. 247.
- ^ Ćorović 1940, стр. 261.
- ^ Klaić 1900, стр. 64.
- ^ Ćorović 1940, стр. 261, 273 i 276.
- ^ а б Krunoslav Draganović, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Hrvatsko kulturno društvo "Napredak", 1942.[непоуздан извор?]
- ^ а б в Dominik Mandić, Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića : Bosna i Hercegovina : Sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, Ziral, 1978.
- ^ Ćirković 1964, стр. 121.
- ^ Fine, John Van Antwerp, The Bosnian Church: Its Place in State and Society from the Thirteenth to the Fifteenth Century, Saqi in association with The Bosnian Institute, 2007.
- ^ Ante Čuvalo, Historical dictionary of Bosnia and Herzegovina, Scarecrow Press, 2007.
Literatura
уреди- Solovjev, Aleksandar V., ур. (1926). Odabrani spomenici srpskog prava: (od XII do kraja XV veka). Beograd.
- Ćirković, Sima (1964). Istorija srednjovekovne bosanske države. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Ćorović, Vladimir (1940). Historija Bosne. Beograd: Srpska kraljevska akademija.
- Fine, John Van Antwerp, The Bosnian Church: Its Place in State and Society from the Thirteenth to the Fifteenth Century, Saqi in association with The Bosnian Institute, 2007.
- Klaić, Vjekoslav (1900). Povjest Hrvata – od najstarijih vremena do svršetka 19. stoljeća, Svezak drugi: Dio prvi. Zagreb.
- Logos, Aleksandar A. (2017). Istorija Srba I (PDF). Beograd. ISBN 978-86-85117-37-4.
Spoljašnje veze
уреди- Vladimir Ćorović, „Istorija srpskoga naroda", Beograd 2001. Internet izdanje (www.rastko.rs)