Jakov Zavedejev

апостол и хришћански светитељ

Sveti apostol Jakov hrišćanski svetitelj, jedan od dvanaestorice apostola koje je izabrao sam Isus Hrist. Bio je sin Zavedejev i brat Jovana Bogoslova.

apostol Jakov

Jakov je rođen u Betsaidi na Genezaretskom jezeru. Na poziv Isusa Hrista ostavio je ribarski zanat i svoga oca, pa zajedno sa bratom Jovanom pošao za Hristom. U Jevanđelju po Mateju piše: „Idući odatle dalje, Isus opazi drugu dvojicu braće, Jakova Zavedejeva i brata mu Jovana, u lađici, s ocem, gđe krpe mreže. Pozva ih. Oni odmah ostave lađicu i svog oca te pođu za njim“. U Jevanđelju se spominje da se nalazio među trojicom apostola, kojima je Isus Hristos otkrivao najveće tajne, pred kojima se preobrazio na gori Tavoru i pred kojima je tugovao pred Svoje stradanje u Getsimanskom vrtu.[1]

Takođe u hrišćanskoj tradiciji se pominje da je posle prijema Duha Svetoga propovedao Jevanđelje po raznim stranama, i išao je do Španije. Po povratku iz Španije stanu se Jevreji s njim prepirati o Svetom pismu, pa ne mogući mu nikako odoleti najmili su nekoga mađioničara Hermogena. Međutim i Hermogen, i Filip, učenik Hermogenov su se krstili kada su čuli Jakovovu propoved. Tada su ga Jevreji optužili Irodu i nagovorili nekoga Josiju da okleveta apostola. Ovaj Josija se videći muženstveno držanje Jakovljevo i čuvši njegovu jasnu propoved o Istini, pokajao se i poverovao u Hrista. Međutim kada je Jakov osuđen na smrt, tada je i ovaj Josija takođe osuđen na smrt. Hodeći na gubilište Josija je molio Jakova da mu oprosti greh klevete. A Jakov ga je zagrlio i rekao mu: „mir tebi i oproštaj!" obojica su posečeni mačem 45. godine u Jerusalimu. Telo njegovo je odneto u Španiju, gde se prema svedočenjima vernika na njegovom grobu i do danas događaju čudesna isceljenja.[2]

U jevanđelju po Marku zauzima drugo mesto odmah posle Svetog Petra, a u jevanđelju po Mateju zauzima treće mesto nakon Svetog Petra i Svetog Andreja. Na trećem mestu po važnosti je u jevanđelju po Luki, što govori o njegovoj važnosti među apostolima.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 30. aprila po crkvenom, a 13. maja po gregorijanskom kalendaru.

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi