Sveti Jakov je ruski svetitelj i episkop rostovski. Rodom je bio iz Rostovske oblasti.[1] Rano se zamonašio, i ubrzo je izabran za episkopa Rostovskog od strane mitropolita Pimena i velikog kneza Dimitriju Joanoviču Donskom. Međutim, na tom mestu se zadržao veoma kratko. Jedna žena bi uhvaćena u grehu i Rostovski knez i bojari osudiše je na smrt.[1] U svojoj nevolji ona pribeže k nogama Jakova rostovskog, moleći ga da je spase od smrti. Sveti Jakov se sažali na nju i ne predade ženu osuđenu na smrt da se izvrši smrtna kazna nad njom, nego joj odredi naročito mesto za pokajanje do kraja njenog života. To je razljutilo kneza rostovskog i narod koji zbog toga protera episkopa Jakova.

Jakov Rostovski
Jakov Rostovski
Datum smrti1392.

Odlazeći iz grada, sveti Jakov dođe na obalu Rostovskog jezera, skide sa sebe svoju arhijerejsku mantiju, položi je na vodu, prekrsti se, stade na nju i krenu jezerom. Prešavši tako oko dva kilometra svetitelj izađe na obalu na onom mestu gde se sada nalazi Jakovljevski manastir. Na tom mestu je podigao jednu kolibu i živeo u njoj. Vremenom je tu okupio monaško bratstvo i podigao kelije i crkvu u ime začeća svete Ane.

Mošti svetog Jakova počivaju u manastiru koji je sam osnovao, koji se u čast njega kao osnivača naziva Jakovljevski.

Pravoslavna crkva proslavlja svetog Jakova 27. novembra po julijanskom kalendaru.

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.

Reference uredi

  1. ^ a b „Sveti Jakov Rostovski”. SPC. Arhivirano iz originala 01. 02. 2021. g. Pristupljeno 28. 1. 2021.