Jangce, Jangcekjang, ili Čangđang (kin: 长江 / Cháng Jiāng — „Velika reka”, „Duga(čka) Reka”) je reka u središnjoj Kini. Na kineskom Yangzi Jiang se odnosi samo na donji tok reke, dok se cela reka naziva Chang Jiang. Međutim, pošto su se Evropljani prvobitno susreli samo sa donjim tokom reke, ovaj naziv se ustalio u evropskim jezicima kao ime za celu reku.

Jangce
Brodovi na Jangceu
Opšte informacije
Dužinaoko 6.300 km
Basen1.808.500 km2
Pr. protok30.166 m3s
Vodotok
IzvorTagla planina, severoistočni Tibet
V. izvora5.042 m
UšćeIstočno Kinesko more
Geografske karakteristike
Država/e Kina
PritokeYalong River, Min River, Tuo River, Jialing River, Han River, Wu River, Yuan River, Zi River, Xiang River, Gan River, Huangpu River, Huai River, Qinhuai River, Chishui River, Jinsha Jiang, Qingyi River, Shuiyang River, Fushui River, Qing River, De Qu, Sewu Qu, She Shui, Ruxi River
Reka na Vikimedijinoj ostavi
Zlatno ostrvo(LMS, 1869, pp. 64)[1]

Jangce koja je duga 6380 km, najduža je reka u Aziji i treća po dužni u svetu. Ova je reka je najduža na svetu među rekama koje u celosti teku unutar jedne zemlje. Njen sliv obuhvata jednu petinu kopnenog područja Narodne republike Kine (PRC) i u njenom rečnom slivu živi jedna trećina populacije ove zemlje.[2] Jangce šma šestu po veličini zapreminu vodnog toka u svetu.

Ime Jangce je izvedeno iz kineskog imena Yángzǐ Jiāng (O ovoj zvučnoj datoteci listen), koje se zapravo odnosi na donji deo dug 435 km između Nanking i Šangaja. Cela reka je poznata u Kini kao Cháng Jiāng (O ovoj zvučnoj datoteci listen; doslovno: „Duga reka”).

Jangce je imao važnu ulogu istoriji, kulturi i ekonomiji Kine. Prosperitetna delta reke Jangce stvara oko 20% BDP Kine. Reka Jangce protiče kroz širok niz ekosistema, i ona je stanište za nekoliko endemskih i ugroženih vrsta ukljčujući kineskog aligatora, bezperajastu pliskavicu, kinesku velokljunku, i (eventualno izumrlog) kineskog rečnog delfina ili bajdžija, i Jangcekjanšku jesetru. Hiljadama godina, reka je korištena za vodu, irigaciju, sanitaciju, transport, industriju, formiranje granica i ratovanje. Brana Tri klisure na reci Jangce je najveća hidroelektrana na svetu.[3][4]

Zadnjih godina, reka je ispaštala od industrijskog zagađenja, poljoprivrednog odliva, siltacije, i gubitka močvara i jezera, što pojačava sezonske poplave. Pojedine sekcije reke su sada zaštićene kao prirodni rezervati. Deo uzvodnog Jangcea koji prolazi kroz duboke klisure u zapadnom Junanu je deo Tri paralelne reke Junanske zaštićene oblasti, UNESCO svetske baštine. Godine 2014. kineska vlada je najavila da je pristupila izgradnji višeslojne transportne mreže, koja se sastoji od železnice, puteva i aerodroma, da bi se kreirao novi ekonomski pojas duž reke.[5]

Geografija uredi

Videosnimak sa reke iz 1937.

Jangce je najveća reka u Aziji i treća po veličini na Zemlji (Posle Amazona i Nila). Po kineskim geografima duga je 6.380 km, mada se u raznim izvorima sreću brojke od 5520 km do 6380 km. Površina sliva Jangce je 1.775.000 km² i on se prostire na oko čak 1/5 površine Kine. Jangce izvire na planini Tagla u severoistočom delu Tibeta. U gornjem toku reka protiče kroz ogromne klisure (koje su i najveće na Zemlji) i tu poseduje veoma velik hidroenergetski potencijal. Kod Jičanga prolazi kroz kanjon Sansja duga 400 km. Plovna je za morske brodove do grada Vuhana na dužini od 1.200 km, dok je za rečne plovna do grada Čungkingana u dužini od 2.850 km. Uliva se u Istočno kinesko more, severoistočno od grada Šangaja. Širina njenog ušća iznosi preko 20 km. Najveće pritoke Jangcea su: Jalung, Min, Kjaling i Han. Najveći gradovi koji leže u njenom basenu su: Šangaj, Nanking, Hankou (Vuhan) i Čungking. Reka ima veoma veliki hidroenergetski potencijal, a na njoj se nalaze brojna veštačka jezera, kanali i hidroelektrane. Najpoznatija građevina na reci Jangce je Brana Tri klisure u pokrajini Hubej, koja je građena 17 godina. Ova brana je nakon završnih radova 2009. godine postala najveća brana na svetu. Kod Nankinga i Vuhana reka je premošćena velikim dvospratnim mostovima za železnički i drumski saobraćaj.

Hidrologija uredi

Periodične poplave uredi

Desetine miliona ljudi živi u plavnoj dolini Jangcea, područja koje biva prirodno poplavljeno svakog leta i koje je naseljivo samo zato što je zaštićeno rečnim nasipima. Poplave koje su dovoljno velike da preplave nasipe izazvale su ogromnu štetu stanovništvu koje živi i radi u toj oblasti. Značajne poplave su one iz 1931, 1935, 1954. i 1998. godine.

Centralno kineske poplave iz 1931. godine su se odvile u vidu niza poplava u Republici Kini. Ove poplave se generalno smatraju jednim od najsmrtonosnijih prirodnih katastrofa ikada zabeleženih, a gotovo sigurno najsmrtonosnijih u 20. veku (kada su izuzmu pandemije i glad). Procene ukupnog broja smrtnih slučajeva kreću se od 145.000 do između 3,7 i 4 miliona.

Do ponovnih poplava reke Jangce je došlo 1935, uz ogromne ljudske žrtve.

Od juna do septembra 1954, poplave reke Jangce su bile serija katastrovalnih potopa do kojih je prevashodno došlo u provinciji Hubej. Zbog neobično velike količine padavina, kao i izuzetno duge kišne sezone na srednjem delu reke Jangce tokom kasnog proleća 1954. godine, reka je počela da raste iznad svog uobičajenog nivoa krajem juna. Uprkos napora da se otvore tri važna poplavne kapije radi ublažavanja porasta nivoa vode preusmeravanjem toka, plavni nivoi su nastavili da rastu dok nisu dosegli istorijski najviši nivo od 44,67 m u Đingdžou, Hubeju i 29,73 m u Vuhanu. Broj ljudskih žrtava od ove poplave procenjen je na oko 33.000, uključujući i one koji su umirali od kuge nakon katastrofe.

Poplava reke Jangce iz 1998. godine (1998年中国洪水) bila je velika poplava koja je trajala od sredine juna do početka septembra 1998. godine u Narodnoj Republici Kini u dolini reke Jangce.[6] Ovaj događaj se smatra najgorom poplavom u Severnoj Kini u zadnjih 40 godina.[7] U leto 1998, u Kini je došlo do masovnog plavljenja delova doline reke, što je dovelo do 3.704 smrtna slučaja, 15 miliona ljudi je ostalo bez staništa i urokovani su ekonomski gubici od 26 milijardi američkih dolara.[8] Drugi izvore navode da je ukupan broj smrtnih slučajeva bio 4150, i da je 180 miliona ljudi bilo pogođeno psledicama poplave.[7] Zapanjujuće velika površiona od 25×10^6 acres (100.000 km2) je bila evakuisana, 13,3 miliona kuća je bilo oštećeno ili uništeno.[7]

Degradacija reke uredi

 
Barže na reci.

Počevši od 1950-ih brane i hiljade kilometara nasipa su izgrađeni radi kontrole poplava, rekultivacije zemljišta, navodnjavanja i radi kontrole vektorskih bolesti, kao što su krni metilji koji uzrokuju šistomijazu. Više od stotine jezera je u procesu odvojeno od reke.[9] Postojale su kapije između reke i jezera koje su mogle da se otvore tokom poplava. Međutim, farme i naselja su se pojavili na zemljištu pored jezera, iako je bilo zabranjeno naseljavanje u tim područjima. Kad je došlo do poplava, pokazalo se da je nemoguće da se otvore kapije, jer bi se time uzrokovala znatna destrukcija.[10] Stoga su se jezera delimično ili potpuno isušila. Na primer, Bajdang jezero se smanjilo sa 100 km² tokom 1950-ih do 40 km² 2005. godine. Džangdu jezero je splaslo na jednu četvrtinu svoje oređašnje veličine. Proizvodnja prirodnih ribnjaka u dva jezera značajno je opala. Samo je nekoliko velikih jezera, kao što su Bojang i Dungting, ostalo vezano za Jangce. Odvajanje drugih jezera koja su služila kao prirodni baferi za poplave dovelo je do povećanja štete u nizvodnim delovima rečnog toka. Štaviše, prirodni tok migratornih riba je bio ometen i biodiverzitet širom celog sliva dramatično je pao. Proširio se intenzivni uzgoj ribe u jezerima baziran na jednoj vrste šarana, koja je uspevala u uslovima eutrofske vode i koja se hrani algama, uzrokujući široko zagađenje. Zagađenje je pogoršano ispuštanjem otpada sa farmi svinja, kao i neobrađene industrijske i komunalne otpadne vode.[9][11] U septembru 2012, reka Jangce je u blizini Čungkinga postala crvena od zagađenja.[12] Izgradnja brane Tri klanca stvorila je neprohodnu „željeznu barijeru” koja je dovela do velikog smanjenja biodiverziteta reke. Jangcekjanška jesetra koristi sezonske promene u protoku reke kao signal kada je vreme za migraciju. Međutim, ove sezonske promene su u znatnoj meri redukovane branama i drugim preprekama. Druge životinje kojima preti neposredna opasnost od izumiranja su kineski rečni delfin, Neophocaena asiaeorientalis i Jangcekjanški aligator. Zastupljenost ovih životinja je naglo opala usled kombinacije faktora, kao što su slučajni ulov tokom ribolova, rečni saobraćaj, gubitak staništa i zagađenje. Godine 2006. bajdži delfin je izumro; i time je izgubljen celokupni biološki rod.[13]

Doprinos zagađenju okeana uredi

Reka Jangce proizvodi najveći deo zagađenja svetskih okeana,[14] prema podacima zadužbine Čišćenje okeana, holandske fondacije za istraživanje životne sredine koja ima fokus na zagađenju okeana. Zajedno sa 9 drugih reka, Jangce transportuje 90% sve plastike koja dospeva u okeane.[15][16]

Ponovno povezivanje jezera uredi

Godine 2002. je iniciran pilotski program za ponovno povezivanje jezera sa Jangceom sa ciljem povećanja biodiverziteta i snižavanja stope plavljenja. Prva jezera koja su bila ponovo povezana 2004. su bila Džangdu, Hunghu, i Tjen'e-Džou u provinciji Hubej na središnjem delu Jangcea. Godine 2005. jezero Bajdang u provinciji Anhuej je isto tako ponovo povezano.[11]

Ponovnim povezivanjem jezera je poboljšan kvalitet vode i ribama je omogućeno da migriraju iz reke u jezero, obnavljajući svoju zastupljenost i genetske zalihe. Ovaj pokušaj je takođe pokazao da se ponovnim povezivanjem jezera umanjuju poplave. Novi pristup je isto tako ekonomski pomogao poljoprivrednicima. Kompleksi ribnjaka su prešli na prirodnu hranu za ribe, što im je pomoglo u uzgoju kvalitetnije ribe koja se može plasirati na tržištu po višim cenama, te je došlo do povećanja njihovih prihoda za 30%. Na osnovu uspešnog pilot projekta, ostale pokrajinske vlade su emulirale ovo iskustvo i ponovo uspostavile veze sa jezerima koja su prethodno bila odsečena iz reke. U 2005. godini uspostavljen je Jungcekjanški forum koji okuplja 13 obalnih provincijskih vlada radi upravljanja rekom od izvora do mora.[17] Godine 2006 kinesko Ministarstvo za poljoprivredu uvelo je nacionalnu smernicu kojom se nalaže povezivanje reke Jangce sa njenim jezerima. Do 2010. godine provincijske vlade u pet provincija i Šangaju su uspostavili mrežu od 40 efektivno zaštićenih područja, koja pokrivaju 16500 km². Rezultat toga je da su populacije 47 ugroženih vrsta povećane, uključujući kritično ugroženog Jangcekjanškog aligatora. U Šangajskoj oblasti, ponovno uspostavljnjena močvarna područja sada štite izvore vode za piće u gradu. Predviđeno je da se proširi mreža tokom celokupnog Jangcea kako bi se na kraju pokrile 102 oblasti i 185000 km². Gradonačelnik Vuhana je najavio da će šest ogromnih, stagnirajućih urbanih jezera uključujući Istočno jezero biti ponovno povezana uz utrošak 2,3 milijarde američkih dolara, čime će se kreirati najveći kineski urbani močvarni pejzaž.[9][18]

Divlje životinje uredi

Reka Jangce ima veliko bogatstvo vrsta, mnoge od koji su endemske. Veliki deo njih je ozbiljno ugrožen ljudskim aktivnostima.[19]

Ribe uredi

 
Dve vrste jesetre iz reke Jangce (ovde kineska jesetra) su obe ozbiljno ugrožene.

Do 2011. godine, bilo je poznato 416 vrsta ribe u slivu Jangcea, čime je obuhvaćeno 362 onih koje su strogo su slatkovodne vrste. Preostale su isto tako poznate iz slanih ili braktičnih voda, kao što su rečna ušća ili Istočno kinesko more. To čini ovu reku čini jednom od najbogatijih Azijskih reka u pogledu broja vrsta. Ona ima daleko najveći broj vrsta među kineskim rekama (poređenja radi, Biserna reka sadrži oko 300 vrsta ribe, a Žuta reka 150).[19] Grupa od 178 ribljih vrsta su endemske za sliv reke Jangce.[19] Mnoge su prisutne samo u pojedinim sekcijama rečnog sliva, što je posebno slučaj sa gornjim dosegom (iznad Jičanga, ali ispod vodotoka Tibetanskog platoa) gde obitava čak 279 vrsta, uključujući 147 onih koje su endemske za Jangce i 97 strogo endemskih (prisutnih samo u tom delu sliva). U kontrastu s tim, gornji vodeni tokovi, gde je prosečna nadmorska visina iznad 4500 m, dom su za samo 14 visokospecijalizovanih vrsta, među kojima je 8 endemskih za ovu reku.[19] Najveći biološki redovi riba u Jangceu su Cypriniformes (280 vrsta, uključujući 150 endemskih), Siluriformes (40 vrsta, uključujući 20 endemskih), Perciformes (50 vrsta, uključujući 4 endemske), Tetraodontiformes (12 vrsta, uključujući 1 endemsku) i Osmeriformes (8 vrsta, uključujući 1 endemsku). Drugi redovi nemaju više od četiri vrste u ovoj reci i jednu endemsku.[19]

Prisustvo mnogih vrsta riba u Jangceu je drastično opalo i 65 su priznate kao ugrožene na kineskoj crvenoj listi iz 2009. godine.[20] Među njima su dve koje se smatraju potpuno izumirlim (Anabarilius liui liui i Atrilinea macrolepis), dve koje su izumrle u divljini (Anabarilius polylepis i Schizothorax parvus) i pet koje su kritično ugrožene (Psephurus gladius, Euchiloglanis kishinouyei, Megalobrama elongata, Schizothorax longibarbus i Leiocassis longibarbus).[20] Dodatno, dve vrste jangcekjanška jesetra i kineska jesetra se smatraju kritično ugroženim prema podacima IUCN. Opstanak ove dve vrste jesetre je zavisan od kontinuiranog oslobađanja dela populacije uzgojene u zatočeništvu.[21][22] Kineska jesetra i kineska veslokljunka su najveće ribe u reci i one su među najvećim slatkovodnim ribama na svetu. One mogu da dosegnu dužinu od 5 m i 7 m respektivno.[23][24] Mada ima status kritično ugrožene vrste pre nego izumrle na Kineskoj crvenoj listi i spisku Međunarodne unije za zaštitu prirode, dalji opstanak kineke veslokljunke je upitan. Istraživanja koja su sproveli ihtiolozi između 2006 i 2008 nisu uspela da uhvate ni jedan primerak, mada su zabeležena dva moguća primerka putem hidroakustičkih signala.[25] Poslednji definitni zapis je bio uzorak dug 3,6 m uhvaćen tokom ilegalnog ribolova 2007. godine; uprkos pokušaja da se održi u životu, uginuo je ubrzo nakon toga.[26]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ London Missionary Society, ur. (1869). Fruits of Toil in the London Missionary Society. London: John Snow & Co. str. 64. Pristupljeno 12. 9. 2016. 
  2. ^ Demographics of the People's Republic of China. Pristupljeno 29. 10. 2017.
  3. ^ „Three Gorges Dam, China : Image of the Day”. earthobservatory.nasa.gov. Pristupljeno 3. 11. 2009. 
  4. ^ International Rivers, Three Gorges Dam profile Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. april 2009), Accessed August 3, 2009
  5. ^ „New stimulus measures by China to boost economic growth”. Beijing Bulletin. Arhivirano iz originala 14. 7. 2014. g. Pristupljeno 12. 6. 2014. 
  6. ^ Chinanews.com.cn. "Chinanews.com.cn." 98年特大洪水. Pristupljeno 2009-08-01.
  7. ^ a b v Spignesi, Stephen J. (2004). Catastrophe!: the 100 greatest disasters of all time. . Citadel Press. str. 37. ISBN 978-0-8065-2558-7.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  8. ^ Pbs.org. "Pbs.org." Great wall across the Yangtze. Pristupljeno 2009-08-01.
  9. ^ a b v WWF UK Case Study 2011 / HSBC:Safeguarding the Jangce. Celebrating 10 years of conservation success.
  10. ^ Ma 2004, str. 55–56.
  11. ^ a b China Daily (12. 7. 2005). „Isolated Yangtze lakes reunited with mother river”. Pristupljeno 25. 10. 2011. 
  12. ^ ABC News (7. 9. 2012). „Yangtze River Turns Red and Turns Up a Mystery”. Pristupljeno 28. 10. 2012. 
  13. ^ Ellen Wohl. A World of Rivers, pp. 287.
  14. ^ „Most Ocean Pollution Comes From Asian Rivers, Study Says”. International Business Times. 9. 6. 2017. Pristupljeno 10. 6. 2017. 
  15. ^ „Almost all plastic in the ocean comes from just 10 rivers - 30.11.2017”. DW.COM. Pristupljeno 22. 8. 2018. „about 90 percent of all the plastic that reaches the world's oceans gets flushed through just 10 rivers: The Yangtze, the Indus, Yellow River, Hai River, the Nile, the Ganges, Pearl River, Amur River, the Niger, and the Mekong (in that order). 
  16. ^ Schmidt, Christian; Krauth, Tobias; Wagner, Stephan (11. 10. 2017). „Export of Plastic Debris by Rivers into the Sea”. Environmental Science & Technology. American Chemical Society (ACS). 51 (21): 12246—12253. ISSN 0013-936X. doi:10.1021/acs.est.7b02368. 
  17. ^ WWF China. „The Yangtze Forum” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 25. 4. 2012. g. Pristupljeno 25. 10. 2011. 
  18. ^ WWF UK. „Where we work:China - the Yangtze”. Arhivirano iz originala 12. 1. 2012. g. Pristupljeno 25. 10. 2011. 
  19. ^ a b v g d Ye, S.; Li, Z.; Liu, J;, Zhang, T.; and Xie, S.: Distribution, Endemism and Conservation Status of Fishes in the Yangtze River Basin, China. pp. 41-66 in: Ecosystems Biodiversity, InTech. . 2011. ISBN 978-953-307-417-7.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  20. ^ a b Wang, S.; and Xie, Y. (2009). China species red list. Vol. II Vertebrates - Part 1. High Education Press, Beijing, China.
  21. ^ Qiwei, W. (2010). Acipenser dabryanus. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2015.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 12. 11. 2015. 
  22. ^ Qiwei, W. (2010). Acipenser sinensis. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2015.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 12. 11. 2015. 
  23. ^ Meadows, D.; and Coll, H. (2013). Status Review Report of Five Foreign Sturgeon. National Marine Fisheries Service, Report to Office of Protected Resources.
  24. ^ Qiwei, W. (2010). Psephurus gladius. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2015.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 12. 11. 2015. 
  25. ^ Zhang,; Wei1, Q.W.; Du, H.; Shen, L.; Li, Y.H.; and Zhao, Y. (2009). Is there evidence that the Chinese paddlefish (Psephurus gladius) still survives in the upper Yangtze River? Concerns inferred from hydroacoustic and capture surveys, 2006–2008. Journal of Applied Ichthyology 25(s2): 95-99. . doi:10.1111/j.1439-0426.2009.01268.x.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  26. ^ Xinhua (12 January 2007). Chinese Paddlefish Dies in Illegal Fishing. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016) CRIENGLISH.com (China Radio International). Pristupljeno 12 November 2015.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi