Jan Malik (češki: Jan Malík, Pribram, 1904Prag, 1980) je češki glumac-lutkar, reditelj, dramaturg i pisac, teoretičar, istoričar i učitelj.

Jan Malik
Lični podaci
Datum rođenja(1904-02-15)15. februar 1904.
Mesto rođenjaPribram,
Datum smrti24. jul 1980.(1980-07-24) (76 god.)
Mesto smrtiPrag,

Biografija

uredi

Jan Malik je 1930. godine diplomirao studije klasične filozofije na Karlovom univerzitetu u Pragu. Još kao student bio je zainteresovan za lutkarsko pozorište. U početku je bio glumac pri Sokolskom pozorištu lutaka, a koje je pripadalo Društvu Sokola (prvenstveno usmereno na fizičko vaspitanje) i koje se nalazilo u Pragu-Libenu.[1]

Početkom tridesetih godina 20. veka istakao se kao autor, reditelj i ključna ličnost modernog lutkarskog pozorišnog pokreta.[1]

U tom trenutku Malikove karijere, njegova kreativnost bila je prožeta teorijskim i istorijskim poznavanjem sveta lutkarstva, te je mogao da analizira aktuelna pitanja sa kojima se suočava lutkarsko pozorište, čije je buduće tendencije i razvoj mogao da predvidi. Malik je shvatio da je pozorište lutaka posebna vrsta umetnosti sa svojim zakonitostima, ali je takođe insistirao da se ono integriše u pozorišnu umetnost uopšte, a pre svega da se prepozna suštinska uloga reditelja.[1]

Pokušao je da primeni ove principe u produkciji Praške umetničke lutkarske scene koju je osnovao 1939. godine.[1]

Napisao je niz komada za decu od kojih je najuspešnija bila: Loptica skočica (1936) i koji je prevedena na 18 stranih jezika. [1][2][3] Ona je kod nas veoma uspešno izvođena u Malom pozorištu "Duško Radović" 1971. godine[4] i dve godine kasnije na Lutkarskoj sceni Narodnog pozorišta "Toša Jovanović" u Zrenjaninu.[5]

Za vreme nacističke okupacije napisao je tri drame za pozorište lutaka Jozefa Skupe: Mali buket (1940), Živela budućnost! (1941) i Danas i svakodnevna čuda (1942), koji su češkoj publici govorili jezikom alegorija i simbola.[1]

Još pre kraja rata, Janik je planirao novu reorganizaciju češkog lutkarskog pozorišta. Pre svega, težio je stvaranju mreže profesionalnih lutkarskih pozorišta širom zemlje.[1] Godine 1948. povereno mu je osnivanje Centralnog pozorišta lutaka, danas Malo pozorište Divadlo u Pragu i njegovih ogranaka u Brnu, Liberecu, Kladnu i Češkim Budejovicama. Postao je upravnik (1949-1966) i scenski reditelj (1949-1971) Praškog Centralnog lutkarskog pozorišta. 1950-ih i 1960-ih godina, on je prvi reditelj koji je utisnuo pečat svoje ličnosti kako u ovo pozorište, tako i na čitav prostor češkog lutkarstva. Kao dramaturg podržavao je originalna dela i posvetio se dramskim adaptacijama i prevodima lutkarskih pozorišnih komada. Nastojao je da afirmiše model lutkarskog uprizorenja koji bi kroz vizuelnu umetnost i poetski govor mladoj publici preneo osnovne moralne vrednosti.[1]

Jan Malik je bio inspirisan sovjetskim lutkarskim pozorištem i sledio je primer Sergeja Obrascova uvodeći lutke javajke u indonežanskom stilu (lutke sa Jave) u scenske prakse čehoslovačkih lutkarskih pozorišta.[1] Ta promena je nazvana Revolucijom štapova.[3] Njegova predstava Zlatokosa (1952) Jozefa Kajnara bila je deo značajnih rediteljskih uspeha ovog perioda. Godine 1951. bio je jedan od osnivača prvog odseka za lutkarsko pozorište (Katedre lutkarstva) na DAMU (češki: Divadelní fakulta Akademie múzických umění v Praze - Pozorišni fakultet Akademije scenskih umetnosti u Pragu) gde je predavao režiju.[1]

Tokom 1960-ih, Jan Malik se više bavio istorijskim istraživanjima. Godine 1963, objavio je monografiju posvećenu Jozefu Skupi pod naslovom Osmesi drvene Talije. Svoje estetske stavove sažeo je u publikaciji Svet lutaka, 1978. godine.[1]

Malik je započeo veliko istraživanje u svetu: Azijsko lutkarstvo (Indija, Šri Lanka, Indonezija i druge zemlje jugoistočne Azije, u 4 toma, 1983. godine, koje je objavljeno posthumno.[1]

Izdavao je časopis Scena lutaka, (1940-1941. i 1945-1950) i objavljivao pozorišne lutkarske predstave.[1]

Od 1933. do 1972. godine Jan Malik je bio generalni sekretar UNIMA-e, a potom i počasni predsednik organizacije.[1]

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj „Jan Malík”. World Encyclopedia of Puppetry Arts (na jeziku: engleski). 2016-05-03. Pristupljeno 2024-06-10. 
  2. ^ Kravljanac, Branislav (1984). Od igre do mišljenja. Bijenale jugoslovenskog lutkarstva, Bugojno; Jugoslovenski festival djeteta, Šibenik; Malo pozorište, Beograd; Slavija press, Novi Sad. str. 191. 
  3. ^ a b Jurkovski, Henrik (2013). Teorija lutkarstva II. Subotica, Otvoreni univerzitet; Novi Sad, Pozorišni muzej Vojvodine. str. 295. 
  4. ^ „Muzej pozorišne umetnosti Srbije”. teatroslov.mpus.org.rs. Pristupljeno 2024-06-11. 
  5. ^ „Muzej pozorišne umetnosti Srbije”. teatroslov.mpus.org.rs. Pristupljeno 2024-06-11. 

Pogledati još

uredi