Jelizavetinskaja
Jelizavetinskaja (rus. Елизаветинская) naseljeno je mesto ruralnog tipa (stanica) na jugozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u centralnom delu Krasnodarske pokrajine i administrativno pripada njenom Krasnodarskom gradskom okrugu.
Jelizavetinskaja Elizavetinskaя | |
---|---|
![]() | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Federalni okrug | Južni FO |
Pokrajina | ![]() |
Rejon | Krasnodarski gradski okrug |
Osnovan | 1821. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2010. | 24.755 |
— gustina | 2.656,12 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 02′ 54″ S; 38° 47′ 49″ I / 45.048371° S; 38.796970° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 15 m |
Površina | 9,32 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 350915, 350916 |
Pozivni broj | +7 861 |
OKATO kod | 03 401 964 001 |
OKTMO kod | 03 701 000 131 |
Prema podacima nacionalne statističke službe RF za 2010, stanica je imala 24.755 stanovnika i jedno je od najvećih seoskih naselja u zemlji.
Geografija
urediStanica Jelizavetinskaja se nalazi u centralnom delu Krasnodarske pokrajine, odnosno na krajnjem jugu Kubanjsko-priazovske stepe. Leži na desnoj i visokoj obali reke Kubanj, na nadmorskoj visini od oko dvadesetak metara. Selo se nalazi na oko 7 kilometara zapadnije od pokrajinskog administrativnog centra, grada Krasnodara.
Istorija
urediNa mestu savremenog naselja se krajem XVIII veka pojavilo vojničko utvrđenje crnomorskih Kozaka. Utvrđenje je dobilo ime Jelizavetinski u čast imperatorke Jelisavete Aleksejevne, supruge imperatora Aleksandra I Pavloviča.[1][2] Uz utvrđenje se ubrzo razvilo i naselje Timašjovsko koje je ubrzo, tokom 1807, preseljeno na sever, na područje današnjeg grada Timašjovska.
Prvobitno utvrđenje je 1821. zamenilo Jelizavetinsko kozačko naselje koje je već 1842. dobilo i zvaničan status kozačke stanice. Novo naselje osnovali su Kozaci sa Dnjepra koji su se na područje Kubanja doselili početkom XVIII veka. Sve do 1978. stanica Jelizavetinskaja se nalazila u sastavu Dinskog rejona.
U okviru stanice se nalazi arhitektonski spomenik od nacionalnog značaja − Jelizavetinska gradina − prostrana nekropola iz IV veka pre nove ere sa 54 velika i još 20 manjih kurgana visine između 1,5 i 3 metra.
Demografija
urediPrema podacima sa popisa stanovništva 2010. u selu je živelo 24.755 stanovnika.
1959. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. |
---|---|---|---|---|
6.599 | 17.240 | [3] | 19.060[4] | 24.755[5] |
Vidi još
urediReference
uredi- ^ „S. V. Samovtor «Imena členov Rossiйskogo Imperatorskogo Doma na karte Kubani»”. Arhivirano iz originala 31. 10. 2011. g. Pristupljeno 3. 1. 2018.
- ^ Азаренкова А.С., Бондарь И.Ю., Вертышева Н.С. Основные административно-территориальные преобразования на Кубани (1793-1985 гг.). — Краснодар: Краснодарское книжное издательство, 1986. — С. 249. — 395 с.
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.