Jermenska revolucionarna federacija

Jermenska revolucionarna federacija (JRF; jerm. Հայ Յեղափոխական Դաշնակցութիւն, ՀՅԴ), poznata i kao Dašnakcutjun (kraći oblik Dašnak), jermenska je nacionalistička i socijalistička politička stranka[19][20][21][22] osnovana 1890. godine u Tiflisu u Ruskoj Imperiji (danas Tbilisi, Gruzija), a osnovali su je Hristofor Mikaeljan, Stepan Zorjan i Simon Zavarjan.[23] Danas stranka djeluje u Jermeniji, Arcahu i zemljama u kojima postoji jermenska dijaspora. Danas ona predstavlja minornu stranku, a od decembra 2018. godine imala je zastupnike u dvije nacionalne skupštine sa 7 mandata u Nacionalnoj skupštini Arcaha i tri mandata u Parlamentu Libana,[24][25] kao dio koalicije Savez 8. marta.

Jermenska revolucionarna federacija
Հայ Յեղափոխական Դաշնակցութիւն
OsnivačHristofor Mikaeljan
Stepan Zorjan
Simon Zavarjan
Predstavnik sindikataHagop Der-Hačadourijan
SloganSloboda ili smrt
(Ազատություն կամ մահ)[1]
Osnovana1890. u Tiflisu u Rusiji (danas Tbilisi, Gruzija)
SedišteJerevan
Jermenija
NovineJerkir
Mladi ogranakJermenska omladinska federacija
Broj članova  (2012.)Jermenija: 6.800[2]
Ideologijajermenski nacionalizam[3][4][5]
Ujedinjena Jermenija[6][7]
socijalna tržišna privreda
rusofilija [8][9]
demokratski socijalizam[10][11][12]
istorijski
revolucionarni socijalizam [13]
antisovjetizam[14][15][16]
Politička pozicijalijevi centar ka ljevici[12]
Međunarodno članstvoSocijalistička internacionala[17]
Evropska strankaPartija evropskih socijalista (posmatrač)[18]
Boje  crvena
  zlatna
HimnaSeljak i radnik
(Մշակ, բանուոր)
Nacionalna skupština Jermenije
11 / 107
Nacionalna skupština Arcaha
3 / 33
Parlament Libana
3 / 128
Zastava stranke
Veb-sajt
arfd.am

JRF je tradicionalno zagovarala demokratski socijalizam[10][26] i punopravna je članica Socijalističke internacionalne od 2003. godine, kojoj je prvobitno pridružila 1907.[17] Ima najbrojnije članstvo među političkim strakama prisutnim u jermenskoj dijaspori, a upostavila je podružnice u više od 20 zemalja. U poređenju sa drugim jermenskim strankama koje su uglavnom fokusirane na obrazovne ili humanitarne projekte, JRF je politički orijentisana organizacija i tradcionalno je bila najuporniji pristalica jermenskog nacionalizma. Stranka vodi kampanju za priznanje genocida nad Jermenima i pravo na reparaciju. Zagovara i uspostavljanje Ujedinjene Jermenije, djelimično zasnovane na Sevrskom sporazumu iz 1920. godine.

JRF je postala aktivna unutar Osmanskog carstva početkom 1890-ih sa ciljem okupljanja različitih manjih skupina koje su se zalagale za reformu i odbranu jermenskih sela od masakara koji su bili često u nekim pretežnom jermsnkim oblastima zemlje. Članovi JRF-a su osnovali fedaji skupine koje su branile jermenske civile putem oružanog otpora. Dašnaci su takođe radili na širem cilju stvaranja „slobodne, nezavisne i ujedinjene” Jermenije, iako su ponekad cilj ostavljali po strani radi realnijeg dostignuća, kao što je zagovaranje autonomije.

Stranka je 1918. godine bila instrument u stvaranju Demokratske Republike Jermenije, koja je pala pod sovjetske komuniste 1920. Nakon što su komunisti protjerali rukovodstvo, JRF je nastavila da postoji u zajednicama jermenske dijaspore, gdje je pomogla Jermenima da očuvaju svoj kulturni identitet. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, vratila se u Jermeniju, gdje sada ima ulogu minorne stranke. Prije izbora Serža Sargsjana za predsjednika Jermenije i nedugo poslije toga, JRF je bila članica vladajuće koalicije, iako je na predsjedničkim izborima imala svog kandidata.

JRF je ponovo ušla u Sargsjanov kabine u februaru 2016. godine, što je definisano kao „dugoročna politička saradnja” sporazumom sa Republikanom strankom Jermenije što je značilo da će JRF dijeliti odgovornost za sve vladine politike. JRF je tada odobrio Sargsjanovu nominaciju za predsjednika Vlade, na koju je podnijeo ostavku šest dana kasnije usljed velikih antivladinih protesta. Do večeri 25. aprila 2018. godine, JRF se povukla iz koalicije.

Nakon revolucije, stranka je izgubila podršku u javnom mnenju Jermenije i sada prema anketama ima podršku 1—2%. Stranka je izgibla političku zastupnjenost poslije parlamentarnih izbora 2018. godine, na kojima je stekla 3,89% glasova, što je niže od minimalnog praga od 5% koji je potreban za ulazak u skupštinu.

Reference uredi

  1. ^ Verluise, Pierre (1995). Armenia in Crisis: The 1988 Earthquake (na jeziku: engleski). Wayne State University Press. str. 38. ISBN 9780814325278. Pristupljeno 9. 11. 2019. 
  2. ^ „Յուրաքանչյուր երկրորդ չափահաս հայաստանցին կուսակցակա՞ն”. www.tert.am (na jeziku: jermenski). 15. 3. 2012. Arhivirano iz originala 06. 10. 2014. g. Pristupljeno 9. 11. 2019. „...իսկ ՀՅԴ գերագույն մարմնի անդամ Սպարտակ Սեյրանյանի խոսքով փետրվարի վերջի տվյալներով կուսակցության անդամների թիվը կազմել է 6800: 
  3. ^ „Armenian Nationalist Party Threatens President Over Turkey Protocols”. Yerevan. Radio Free Europe/Radio Liberty. 14. 1. 2010. Pristupljeno 7. 9. 2014. 
  4. ^ Cornell, Svante E. (2011). Azerbaijan Since Independence. Armonk, New York: M.E. Sharpe. str. 11. ISBN 9780765630049. „Drawn equally to nationalism, the ARF... 
  5. ^ Abbasov, Shahin (15. 10. 2010). „Azerbaijan: Baku Reaches Out to Armenian Hard-liners in Karabakh PR Bid”. EurasiaNet. New York. Open Society Institute. Pristupljeno 7. 9. 2014. „...Armenian Revolutionary Federation-Dashnaktsutiun, a nationalist Armenian party... 
  6. ^ „Armenia: Internal Instability Ahead” (PDF). Yerevan/Brussels: International Crisis Group. 18. 10. 2004. str. 8. Arhivirano iz originala (PDF) 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 11. 6. 2014. „The Dashnaktsutiun Party, which has a major following within the diaspora, states as its goals: "The creation of a Free, Independent, and United Armenia. The borders of United Armenia shall include all territories designated as Armenia by the Treaty of Sevres as well as the regions of Artzakh [the Armenian name for Nagorno-Karabakh], Javakhk, and Nakhichevan". 
  7. ^ Harutyunyan, Arus (2009). Contesting National Identities in an Ethnically Homogeneous State: The Case of Armenian Democratization. Kalamazoo, Michigan: Western Michigan University. str. 89. ISBN 978-1-109-12012-7. „The ARF strives for the solution of the Armenian Cause and formation of the entire motherland with all Armenians. The party made it abundantly clear that historical justice will be achieved once ethnic Armenian repatriate to united Armenia, which in addition to its existing political boundaries would include Western Armenian territories (Eastern Turkey), Mountainous Karabagh and Nakhijevan (in Azerbaijan), and the Samtskhe-Javakheti region of the southern Georgia, bordering Armenia. 
  8. ^ „Arhivirana kopija” Տասնմեկ քաղաքական ուժերի ցուցակների առաջին համարները ներկայացրին կոռուպցիայի դեմ պայքարի ու տնտեսության զարգացման իրենց տեսլականները (na jeziku: jermenski). Armenpress. 5. 12. 2018. Arhivirano iz originala 09. 11. 2019. g. Pristupljeno 09. 11. 2019. „Տնտեսության վերաբերյալ՝ տնտեսական մեր կարգը սոցիալական-շուկայական տնտեսությունն է՝ Սահմանադրությամբ: Սա է պետք կյանքի կոչել»,- ասաց ՀՅԴ ցուցակի առաջին համար Արմեն Ռուստամյանը: 
  9. ^ „Arhivirana kopija” Պետք է ձերբազատվել «չկան միջոցներ, չեն կարող լինել բարեփոխումներ» ձևակերպումից. Արմեն Ռուստամյան. Yerkir (na jeziku: jermenski). 16. 9. 2017. Arhivirano iz originala 09. 11. 2019. g. Pristupljeno 09. 11. 2019. „Իրապես սոցիալական շուկայական տնտեսությունը ենթադրում է շուկայի կարգավորում: 
  10. ^ a b „Դաշնակցության սոցիալիզմի մոդելը [The Socialist Model of Dashnaktsutyun]”. parliamentarf.am (na jeziku: jermenski). Armenian Revolutionary Federation faction in the National Assembly of the Republic of Armenia. 9. 7. 2011. Arhivirano iz originala 31. 1. 2018. g. Pristupljeno 28. 9. 2015. 
  11. ^ „Evaluation Report on Armenia on Transparency of party funding” (PDF). Strasbourg: Council of Europe. 3. 12. 2010. str. 5. „Armenian Revolutionary Federation Party (ARF, socialist) 
  12. ^ a b „Where is the Armenian LEFT, the true alternative?”. Yerevan: Institute for Democracy and Human Rights (IDHR). 10. 12. 2007. Arhivirano iz originala 7. 9. 2014. g. „Armenian Revolutionary Federation, ARF: An Armenian left-wing and socialist political power with its roots and background. 
  13. ^ Hovannisian, Richard G. (1971). „Russian Armenia. A Century of Tsarist Rule”. Jahrbücher für Geschichte Osteuropas. Franz Steiner Verlag. 19 (1): 40. JSTOR 41044266. 
  14. ^ Verluise, Pierre (1995). Armenia in Crisis: The 1988 Earthquake. Wayne State University Press. str. 38. ISBN 9780814325278. „Although socialism played an important part in party ideology in its early years, the ARF after 1920 became an outspoken nationalist critic of Soviet Armenia. 
  15. ^ Goltz, Thomas (2015) [1998]. Azerbaijan Diary: A Rogue Reporter's Adventures in an Oil-rich, War-torn, Post-Soviet Republic. Routledge. str. 314. ISBN 9780765602442. „Suppressed or expelled from Soviet Armenia, the Dashnaks became the most visible and resonant anti-Communist opposition group in the Armenian diaspora for the next seventy years. 
  16. ^ Panossian, Razmik (2006). The Armenians: From Kings and Priests to Merchants and Commissars. New York: Columbia University Press. str. 365. ISBN 9780231139267. „The ARF thus came to associate its nationalism with anti-communism... 
  17. ^ a b „ARF news 'Yerkir', Hrant Markarian Speech”. Arhivirano iz originala 10. 6. 2007. g. Pristupljeno 25. 12. 2006. 
  18. ^ „ARF Joins Party of European Socialists as Observer Member”. The Armenian Weekly (na jeziku: engleski). 16. 6. 2015. Pristupljeno 9. 11. 2019. 
  19. ^ „Report on Armenia's Parliamentary Election” (PDF). www.csce.gov (na jeziku: engleski). Washington, DC: 7. 30. 5. 1999. Arhivirano iz originala (PDF) 09. 08. 2020. g. Pristupljeno 6. 11. 2019. „Armenian Revolutionary Federation: Founded in 1890, the ARF is a nationalist, socialist party... 
  20. ^ Evans, John (16. 6. 2005). „Dashnaks Maneuvering for Position” (na jeziku: engleski). Yerevan, Armenia. Pristupljeno 6. 11. 2019. „The Dashnak Party is a socialist-nationalist party 
  21. ^ Geukjian, Ohannes (12. 12. 2006). „The policy of positive neutrality of the Armenian political parties in Lebanon during the civil war, 1975–90: A critical analysis”. Middle Eastern Studies (na jeziku: engleski). 43 (1): 65—73. doi:10.1080/00263200601079633. „the Armenian Revolutionary. Federation or the Dashnak Party, socialist in doctrine, but which remained more of a nationalist party throughout history 
  22. ^ „Armenian Revolutionary Federation”. www.pecob.net (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 11. 2019. „The Armenian Revolutionary Federation is a nationalist-socialist party. 
  23. ^ „Armenian Revolutionary Federation Founded (1890AD) - Armenian History Timeline - Little Armenia”. www.littlearmenia.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 09. 07. 2018. g. Pristupljeno 6. 11. 2019. 
  24. ^ „Country of Origin Information Report - Lebanon”. Refworld (na jeziku: engleski). United Nations High Commissioner for Refugees. 2006. Pristupljeno 6. 11. 2019. 
  25. ^ „ARF among parties running in NKR elections”. Arhivirano iz originala 3. 10. 2006. g. Pristupljeno 3. 1. 2007. 
  26. ^ „PROGRAM” (PDF). www.cvarmeniancenter.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala (PDF) 20. 10. 2017. g. Pristupljeno 7. 11. 2019. „The Armenian Revolutionary Federation in its world outlook and traditions is essentially a socialist, democratic, and revolutionary party.