Jerolim Zagurović

Jerolim Zagurović (ital. Girolamo Zagurovich) (Kotor, Mletačka republika 15501580) bio je verski radnik, mletački i srpski štampar koji je štampao Srbulje, knjige na srpskoslovenskom jeziku, na ćiriličnom pismu. Vicko Vuković i Jerolim Zagurović bili su poslednji štampari srbulja.[1]

Jerolim Zagurović
Srednjovekovni psaltir iz štamparije Zagurović, štampan 1569.
Druga imenaĐirolamo Zagurović
Datum rođenja1550
Mesto rođenjaKotorMletačka republika
Datum smrti1580
Zanimanještampar
Radovi
SupružnikAntonija Crnovijević
DecaAnđelo Zagurović
Grb Jerolima Zagurovića

Poreklo uredi

Jerolim Zagurović je bio Srbin katoličke veroispovesti[2] a njegova porodica Zagurović bila je dobro poznata u to vreme u Kotoru. Među znamenitim ljudima iz njegove porodice bio je još i stric njegovog oca, Ilija Zagurović, poznati pesnik.

Familija Zagurović bila je bliska sa srpskom dinastijom Crnojevići. Jerolim je oženio Antoniju Crnojević, ćerku Đurđa Crnojevića,[3] sa kojim je imao sina Anđela Zagurovića, koji je živeo u Veneciji.[4]

Štampanje uredi

Štamparija Crnojevića postajala je sve do 1496. godine, pod upravom jeromonaha Makarija i pod pokroviteljstvom Đurđa Crnojevića, vladara Crne Gore. Nakon zatvaranja štamparije, tipovi koji su se koristili u njegovoj štampariji ostaju u manastiru posvećenom rođenju Bogorodice na Cetinju, sve dok ih Jerolim Zagurović ne pronađe malo pre 1569. godine. Jerolim Zagurović je uzevši tipove koji su se koristili u štampariji Crnojevića, otišao u Veneciju i osnovao svoju štampariju, 1569. godine.[5] Iz nešto kasnijih radova iz štamparije Zagurović, moglo se videti da je Jerolim pored tipova za štampanje iz štamparije Crnojevića koristio i svoje.[6] U štampariji Zagurović knjige su štampane na srpskoslovenskom jeziku.[7]

Jedan od motiva Jerolima Zagurovića da osnuje štampariju bili su veliki gubici porodičnog poslovanja Zagurovića uzrokovanih čestim osmanskim opsadama Kotora.[5] Zagurović nije imao formalno teološko obrazovanje tako da je morao da angažuje Jakova iz Kamene reke, štampara bliskom Srpskoj pravoslavnoj crkvi da uredi i lektira tekstove pre štampanja.[8]

Godine 1569. neposredno nakon osnivanja štamparije, Zagurović počinje sa štampanjem knjige Srednjovekovni psaltir i knjigom Molitvenik 1570. godine,[9][10] koja je bila poslednja knjiga pisana na srpskoslovenskom jeziku sve do druge polovine 18. veka.[11] Jedina srpska knjiga do druge polovine 18. veka štampana je 1638. godine u Veneciji od strane Bartolomea Đianija, ali to je bila kopija knjige Srednjovekovni psaltir.[12] Nakon smrti Jerolima Zagurovića, njegovu štampariju vodio je Jakov iz Kamene reke, a nakon njega 1597. godine preuzima je Bartolomeo Điani, koji je zatvara 1638. godine.[13]

U pogovoru Psaltira koji je štampao 1569. stoji: ...Tjemže molju se i mil se djeju pojuštim ili prepisujuštim, ako ašte budet što pogrješeno, a vi ispravljajte, i nas o sem blagoslovite usrdno trudivša se ot mnogimi vrjemenim, dondeže svršihom sie djelo, iže glagoljet se Psaltir po grčeskomu jeziku, a po srpskomu Pjevac.

Reference uredi

  1. ^ Jakić 1866, str. xxvi.
  2. ^ Zadruga 1993, str. 148.
  3. ^ Milović 1986, str. 174.
  4. ^ Biblioteka 1995, str. 15.
  5. ^ a b Zadruga 1993, str. 435.
  6. ^ Radojičić 1952, str. 18.
  7. ^ sekcija 1970, str. 119.
  8. ^ biblioteka 1985, str. 62.
  9. ^ Đuro Šurmin 1808, str. 243.
  10. ^ Biblioteka 1995, str. 26.
  11. ^ Jurić 1956, str. 44.
  12. ^ Samardžić 1993, str. 409.
  13. ^ (Greece) 2005, str. 66.

Literatura uredi