Jovan I Kosača
Jovan I Kosača (r. 1485. - u. 1537) je bio titularni herceg od svetog Save (lat. Dux Sancti Sabbae) iz srpske velikaške porodice Kosača, a takođe i mletački plemić. Kao sin hercega Vlatka Hercegovića Kosače (u. 1489), poslednjeg vladara u Vojvodstvu Svetog Save, Jovan je nasledio razna prava koje su pripadala njegovom ocu, uključujući i pravo na herceški naslov i izvesne prihode. Dubrovačka republika je pripadnicima porodice Kosača nastavila da isplaćuje Konavoski dohodak, tako da je Jovan tim povodom nekoliko puta boravio u Dubrovniku, dok je Mletačka republika uvrstila Jovana u red mletačkog plemstva, potvrdivši mu 1505. godine članstvo u mletačkom Velikom veću. Tokom narednih godina, Jovan je obavljao niz javnih i vojnih službi na mletačkim posedima u severnoj Italiji, a 1510. godine je izabran i za člana Veća desetorice (ital. Consiglio dei Dieci), jednog od najznačajnijih organa u sklopu mletačke državne uprave. U to vreme se oženio Ipolitom Neofitom Loski, pripadnicom ugledne plemićke porodice iz Vićence, sa kojom je imao nekoliko sinova i kćeri. Nasledili su ga sinovi Vlatko III Kosača, Ferante i Stefan, koji su kao mletački plemići nastavili da ostvaruju prava i počasti koje su pripadale porodici Kosača.[1][2][3][4][5][6][7][8]
| Jovan I Kosača | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | 1485. |
| Datum smrti | 1537. |
| Mesto smrti | Mletačka republika |
| Porodica | |
| Supružnik | Ipolita Neofita Loski |
| Potomstvo | Vlatko III Kosača, Ferante, Stefan |
| Roditelji | Vlatko Hercegović Kosača Margareta Marcano |
| Dinastija | Kosače |
| titularni herceg od svetog Save | |
 | |
Prvi štampani rodoslov porodice Kosača, koji je objavljen 1621. godine u radu "Genealogia diversarum principum familiarum mundi incipiendo ab Adamo", sadržao je i osnovne podatke o venecijanskom ogranku, uključujući i pomen Jovana I Kosače, a isti rodoslov je kasnije preuzeo i francuski istoričar Šarl Difren (u. 1688).[9][10]
Reference uredi
- ^ Ivić 1928, str. IX.
- ^ Dinić 1935, str. 245-246.
- ^ Tadić 1939, str. 136.
- ^ Dinić 1940, str. 113.
- ^ Atanasovski 1979, str. 168-173, 175-176, 183, 186, 210.
- ^ Čoralić 1993, str. 53—55.
- ^ Tošić 2008, str. 156.
- ^ Čoralić 2017, str. 148—150.
- ^ Du Fresne 1680, str. 342.
- ^ Du Fresne 1746, str. 129.
Literatura uredi
- Atanasovski, Veljan (1979). Pad Hercegovine. Beograd: Istorijski institut.
- Dinić, Mihailo (1935). „Dubrovački tributi: Mogoriš, Svetodmitarski i Konavoski dohodak, Provižiun braće Vlatkovića”. Glas Srpske kraljevske akademije. 168: 203—257.
- Dinić, Mihailo (1940). „Tri francuska putopisca XVI veka o našim zemljama”. Godišnjica Nikole Čupića. 49: 85—118.
- Du Fresne, Carolus (1680). Historia Byzantina duplici commentario illustrata. Lutetiae Parisiorum: Apud Ludovicum Billaine.
- Du Fresne, Carolus (1746). Illyricum vetus & novum, siue, Historia regnorum Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae, Bosniae, Serviae, atque Bulgariae. Posonii: Typis Hæredum Royerianorum.
- Ivić, Aleksa (1928) [1919]. Rodoslovne tablice srpskih dinastija i vlastele (3. dop. izd.). Novi Sad: Matica srpskay.
- Tadić, Jorjo (1939). Promet putnika u starom Dubrovniku. Dubrovnik: Turistički savez.
- Tošić, Đuro (2008). „Fragmenti iz života Hercega Vlatka Kosače” (PDF). Istorijski časopis. 56: 153—172.
- Čoralić, Lovorka (1993). „Prilozi poznavanju prisutnosti i djelovanja doseljenika iz Bosne u Veneciji od XIV. do XVII. stoljeća”. Historijski zbornik. 46: 31—60.
- Čoralić, Lovorka (2017). „Ogranak humske velikaške obitelji Kosača u Mlecima: Tragom oporučnih spisa (16.-17. stoljeće)”. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU. 35: 145—155.
