Jovo Bijelić
Jovo Bijelić (Jasenje, kod Bosanske Dubice, 18. februar 1914 — Beograd, 25. maj 1986), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Bosne i Hercegovine i narodni heroj Jugoslavije.
jovo bijelić | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() Jovo Bijelić | |||||||||||
Lični podaci | |||||||||||
Datum rođenja | 18. februar 1914. | ||||||||||
Mesto rođenja | Jasenje, kod Bosanske Dubice, Austrougarska | ||||||||||
Datum smrti | 25. maj 1986.72 god.) ( | ||||||||||
Mesto smrti | Beograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija | ||||||||||
Profesija | društveno-politički radnik | ||||||||||
Delovanje | |||||||||||
Član KPJ od | 1942. | ||||||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija | ||||||||||
Čin | pukovnik milicije | ||||||||||
Heroj | |||||||||||
Narodni heroj od | 23. jul 1952. | ||||||||||
Odlikovanja |
|
Biografija
urediRođen je 18. februara 1914. u Jasenju. Prije početka Drugog svjetskog rata bio je zemljoradnik. Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) je od 1942.
U Narodnooslobodilačku borbu je stupio 1941. Početkom rata, stupio je u Prvu partizansku četu 2. bataljona 2. krajiškog odreda. Istakao se u borbama kao puškomitraljezac na Kruškovcu, Novoselcu, Verijama, Drakseniću, oko Bosanske Dubice, i dr.
U napadu na Mrakovicu, likvidira neprijateljske predstraže, zarobljava puškomitraljez. Njegova desetina zarobila je 20 ustaša i velike količine oružja. U februaru 1942. godine, kad je neprijatelj napredovao od Dubice prema Prijedoru, svojom desetinom ga je iznenadio i natjerao na povlačenje. Tada je Bijelić bio teže ranjen. Aprila 1942. godine, kao mitraljezac, učestvovao je u udarnoj grupi u napadu na Bosansku Dubicu. Jovo je branio most na Uni i nije dao neprijatelju da mu pristigne pojačanje.
Maja 1942. godine, u napadu na Prijedor, Jovo je bio vodnik. Likvidirao je uporište na željezničkoj stanici, oduzeo bacače od ustaša i omogućio partizanima prodiranje u grad. Potom je postao je zamjenik komandira čete.
Pri formiranju 5. kozarske brigade bio je zamjenik komandira 1. čete 2. bataljona. U svim borbama koje je vodila brigada na Bihaću, Bosanskom Novom, Bosanskoj Krupi istakao se kao jedan od najhrabrijih puškomitraljezaca u jedinici. Maja 1943. godine na narodnom zboru istaknut je kao primer junaštva. Sa 5. kozarskom brigadom učestvovao je u borbama protiv četnika u centralnoj Bosni.
Marta 1944, bio je postavljen za političkog komesara Komande mesta u Skender-Vakufu i istovremeno biran za člana Biroa Sreskog komiteta KPJ za Kotor Varoš. Na toj je funkciji ostao do avgusta 1945, kada je prešao u Narodnu miliciju. Nakon toga je učestvovao u akcijama na likvidaciji četničko-križarskih grupa oko Banjaluke.
Penzionisan je u činu pukovnika Narodne milicije, nakon čega je takođe bio aktivan društveno-politički radnik.
Umro je 25. maja 1986. godine u Beogradu, a sahranjen je u Banjaluci.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem, dva Ordena za hrabrost, Orden partizanske zvezde sa puškama i Orden rada sa srebrnim vencem. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 23. jula 1952. godine.[1]
Reference
uredi- ^ Narodni heroji 1982, str. 75.
Literatura
uredi- Ko je ko u Jugoslaviji. Beograd: Sedma sila. 1957.
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982.