Joševik
Joševik (alb. Jasheviku) je naselje u opštini Zvečan, Kosovo i Metohija, Republika Srbija. Selo je nakon 1999. poznato kao Ješevik (alb. Jeshevik)
Joševik | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Kosovo i Metohija |
Upravni okrug | Kosovskomitrovački |
Opština | Zvečan |
Stanovništvo | |
— 2011. | ![]() |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 58′ 02″ S; 20° 48′ 35″ I / 42.96722° S; 20.80972° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 566 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 38227 |
Pozivni broj | +381 (0)28 |
Registarska oznaka | KM |
Geografija
urediJoševik je između Ibra i ušća njegovih pritoka Bresnice i Banjske Reke. Kuće su u dolini Banjske Reke i po stranama kose na desnoj strani reke, skupno čine naselje manje razbijenog tipa. Voda se zahvata s dva izvora, jedan je u Starom Selu a drugi kod kafane; u potesu izvori su kod Mečkine Rupe, u Drenovim Njivama i Vruća Voda, sumporovita, u koritu Bresničke Reke. Pored puta, koji vodi iz Joševika za Valač, ima ozidana česma s kamenim koritom, na kojoj se poji stoka, a leti se sa nje uzima voda za domaće potrebe. Stoka se poji i na Banjskoj Reci, koja protiče kroz selo i nedaleko utiče u Ibar, i na Velikoj Reci, koja izvire u Dubokom Dolu u potesu Jankova Potoka. Rečice plave njive, ali im ne nanose štete. Kroz selo vode putevi Valač–Žitkovac i državna Džada od Mitrovice za Banjsku. Njive su u Ravni između Banjske Reke i Ibra i na mestima koja se nazivaju: Kleče, Polje, Drenove Njive, Karaul–Njiva, Stara Kuća, Bela Njiva; livade su kod Vruće Vode a ispaše u planini Kamenici na mestima Miloškom Potoku, Pravom Potoku, Mečkinoj Rupi, Osoju, Čukari i Rovinama; šume su u Petkovu Potoku, Kleču i po Velikoj Šumi.
Istorija
urediGroblje je u Dublju niže kuća. Godine 1948. u selu je bilo 47 stanovnika. Naziv sela zabeležen je oko 1316. i 1711. godine, kao selo Joševa. Ono je bilo na mestu Starom Selu, pa se s tog mesta pomestilo oko 1870. godine.
Poreklo stanovništva po rodovima
urediIz Starog Sela preselili su se:[1]
- Čitlučani, Gvozdenović, 1 kuća, Petrovići, 2 kuće, Spasojević, 1 kuća, slava Sv, Luka, mala slava Nedelja po Krstovdanu, su Rovčani došli iz okoline Nikšića, a neposredno iz kolašinskog Čitluka.
- Antonijević, 1 kuća, slava Sv. Aleksandrije (30. VIII), je Vasojević, nema muških potomaka.
- Minić, 1 kuća, je od Lopaćana iz Bojinovića u ibarskom Kolašinu, iz Lopata u Vasojevićima, bez muških potomaka.
- Vulović, 1 kuća, Sv. Jovan, mala slava Nedelja po Petrovdanu, je doseljen iz Kola, kraja Valača, starinom odnekud sa Kosova; isti rod sa Vulovićima u Vilištu.
- Miljkovići, 2 kuće, Sv. Petka, su Bjelopavlići, ovamo prešli iz Banjske Reke.
Demografija
urediPrema procenama iz 2009. godine koje su korišćene za popis na Kosovu 2011. godine, ovo mesto je imalo 25 stanovnika, naselje ima srpsku etničku većinu.[2][3]
Godina | 1948 | 1953 | 1961 | 1971 | 1981 | 1991 | 2011 |
---|---|---|---|---|---|---|---|
Stanovništvo | 47 | 62 | 70 | 82 | 89 | 113 | 25 |
![]() |
Reference
uredi- ^ (Petar Ž. Petrović: Raška– izdanje 2010. godine.)
- ^ „Composition ethnique 2009”. Pristupljeno 10. april 2018.
- ^ Na osnovu predstavljenih podataka (ažuriranje 2009) koji su stvarni i koji su vrlo približni sa podacima koji su proizišli iz popisa stanovništva 2011. kao i sa podacima iz ostalih izvora, ASK je upotrebila podatke iz ažuriranja 2009. godine kao zvanične podatke o proceni stanovništva opština: Leposavić,Zubin Potok, Zvečan i severni deo Mitrovice.