Jug
Jug je jedna od glavnih strana sveta.[1] Na kartama jug se nalazi na dnu, ukoliko to nije drugačije označeno i označava se sa 180° ili 6 sati. Jug je takođe vrlo rasprostranjeno slovensko ime tokom ranog srednjeg veka.
Jug je jedan od kardinalnih pravaca ili kompasnih tačaka.[2] Jug je suprotan severu i normalno je od istoka i zapada.
Etimologija uredi
Reč south potiče od staroengleskog sūþ, od ranijeg proto-germanskog *sunþaz („jug”), moguće je da je to povezano sa istim protoindoevropskim korenom odakle je izvedena reč sun. Neki jezici opisuju jug na isti način, od činjenice da je smer sunca u podne (na severnoj hemisferi),[3] poput latinskih meridies „podne, jug“ (od medius ’sredina’ + dies ’dan’), od engleskog meridional), dok drugi opisuju jug kao desnu stranu izlazećeg sunca, poput biblijskog hebrejskog תֵּימָן teiman ’jug’ od יָמִין yamin ’desno’, aramejskog תַּימנַא tajmna od יָמִין jamin ’desno’ i sirijskog ܬܝܡܢܐ tajmna od ܝܡܝܢܐ jamina (otuda i ime Jemena, zemlja na jugu/desno od Levanta[4]).
Navigacija uredi
Prema konvenciji, donja strana karte je južna, iako postoje reverzne mape koje nepoštuju ovu konvenciju.[5] Da bi se kretalo prema jugu pomoću kompasa za navigaciju, postavi se pravac ili azimut od 180°. Alternativno, na severnoj hemisferi izvan tropskih krajeva, Sunce će biti približno na jugu u podne.[6]
Južni pol uredi
Pravi jug je pravac prema sunčevom kraju ose oko koje se okreće Zemlja, nazvan Južni pol.[7][8] Južni pol se nalazi na Antarktiku. Magnetni jug je pravac prema južnom magnetnom polu, na nekoj udaljenosti od južnog geografskog pola.[9]
Roald Amundsen, iz Norveške, bio je prva osoba koja je stigla do Južnog pola, 14. decembra 1911, nakon što je Ernest Šeklton iz Velike Britanije bio primoran da se vrati ne dosegavši do pola.[10]
Geografija uredi
Globalni jug odnosi se na socijalno i ekonomski manje razvijenu južnu polovinu sveta. 95% globalnog severa ima dovoljno hrane i skloništa, i funkcionalan obrazovni sistem.[11][12][13] Na jugu, s druge strane, samo 5% stanovništva ima dovoljno hrane i skloništa. Na jug „nedostaje odgovarajuća tehnologija, nema političke stabilnosti, ekonomije su disarkulisane i njihova devizna zarada zavisi od izvoza primarnih proizvoda“.[11][14][15]
Upotreba izraza „Jug“ takođe može da se odnosi na zemlju, posebno u slučajevima primetne ekonomske ili kulturne podele. Na primer, Južne Sjedinjene Države, odvojene su od Severoistočnih Sjedinjenih Država linijom Mejson–Dikon, ili jug Engleske, koji je politički i ekonomski neuporediv sa celim severom Engleske.
Južna kupa je naziv koji se koristi za najjužnija područja Južne Amerike koja u obliku obrnutog „konusa“, gotovo poput velikog poluostrva, obuhvatajući Argentinu, Čile, Paragvaj, Urugvaj i čitav južni Brazil (brazilske države Rio Grande do Sul, Santa Katarina, Parana i Sao Paulo). Retko se značenje proširuje na Boliviju, a u najograničenijem smislu obuhvata samo Čile, Argentinu i Urugvaj.
Zemlja Južna Afrika je tako nazvana zbog svog položaja na južnom vrhu Afrike. Po formiranju zemlja je na engleskom dobila ime Južnoafrička unija, što odražava njeno poreklo od ujedinjenja četiri ranije odvojene britanske kolonije. Australija je svoje ime dobila po latinskom Terra Australis („Južna zemlja“), imenu koji se od antičkih vremena koristio za hipotetički kontinent na južnoj hemisferi.
Druge upotrebe uredi
U igri karatama bridž, jedan od igrača se naziva Jug. Jug se udružuje sa Severom i igra protiv Istoka i Zapada.[16]
U grčkoj religiji, Notos je bio južni vetar i donosilac oluja krajem leta i tokom jeseni.
Reference uredi
- ^ „Orijentacija”. PD dr Radivoj Simonović Sombor. Pristupljeno 18. 1. 2019.
- ^ „"Ordinal directions refer to the direction found at the point equally between each cardinal direction," Cardinal Directions and Ordinal Directions, geolounge.com”. Arhivirano iz originala 23. 2. 2019. g. Pristupljeno 22. 2. 2019.
- ^ „How to use a Compass – Compass alone”. www.learn-orienteering.org. Pristupljeno 2020-07-16.
- ^ „yemen | Origin and meaning of the name yemen by Online Etymology Dictionary”. www.etymonline.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-07-16.
- ^ „The Upsidedown Map Page”. flourish.org. Pristupljeno 2. 12. 2013.
- ^ „How to use a compass”. Learn Orienteering. Pristupljeno 2. 12. 2013.
- ^ „Sign at the (ever moving) actual geographical South Pole (a few feet away from the Ceremonial Pole)”. Pierre R. Schwob Physics/Astronomy. Pristupljeno 25. 5. 2013.
- ^ Kiefer, Alex (januar 1994). „South Pole Marker”. Pristupljeno 24. 3. 2008.
- ^ „Geomagnetism Frequently Asked Questions”. National Geophysical Data Center. Pristupljeno 2. 12. 2013.
- ^ „Roald Amundsen”. Public Broadcasting Service. Arhivirano iz originala 15. 01. 2010. g. Pristupljeno 2. 12. 2013.
- ^ a b Mimiko, Oluwafemi (2012). Globalization: The Politics of Global Economic Relations and International Business. Carolina Academic. str. 47.
- ^ „Handbook of Statistics 2022” (PDF). unctad.org (na jeziku: engleski). str. 21. „Note: North refers to developed economies, South to developing economies; trade is measured from the export side; deliveries to ship stores and bunkers as well as minor and special-category exports with unspecified destination are not included.”
- ^ „Introduction: Concepts of the Global South”. gssc.uni-koeln.de. Arhivirano iz originala 2016-09-04. g. Pristupljeno 2016-10-18.
- ^ Nora, Mareï; Michel, Savy (januar 2021). „Global South countries: The dark side of city logistics. Dualisation vs Bipolarisation.”. Transport Policy. 100: 150—160. S2CID 228984747. doi:10.1016/j.tranpol.2020.11.001. „This article aims to appraise the unevenness of logistics development throughout the world, by comparing city logistics (notion that we define) between developing countries (or Global South countries) (where "modern" and "traditional" models often coexist) and developed countries (or Global North countries)”
- ^ Arbab, Parsa (17. 5. 2019). „Global and Globalizing Cities from the Global South: Multiple Realities and Pathways to Form a New Order”. Perspectives on Global Development and Technology. 18 (3): 327—337. S2CID 191718311. doi:10.1163/15691497-12341518. „cities in developing or South countries, which are traditionally known as places with powerful informal sectors, poor economic growth, rapid population growth, and infrastructure being destroyed and differentiated from the regular and transparent spaces of cities in developed or North countries.”
- ^ Francis, Henry G.; Truscott, Alan F.; Francis, ur. (2001). The Official Encyclopedia of Bridge (6th izd.). Memphis, TN: American Contract Bridge League. str. 81. ISBN 0-943855-44-6. OCLC 49606900.
Literatura uredi
- Rigge, W. F. „Partial eclipse of the moon, 1918, June 24”. Popular Astronomy. 26: 373. Bibcode:1918PA.....26..373R. „rigge1918”
- Meadows, Peter; meadows. „Solar Observing: Parallactic Angle”. Arhivirano iz originala 7. 2. 2009. g. Pristupljeno 2013-11-15.
- „Two Studies of Color”. JSTOR 1264798. „In Ainu... siwnin means both 'yellow' and 'blue' and hu means 'green' and 'red'”
- „Chinese Cosmogony”. Arhivirano iz originala 18. 12. 2010. g. Pristupljeno 2007-02-17.
- Anderson, Kasper Wrem; Helmke, Christophe (2013), „The Personifications of Celestial Water: The Many Guises of the Storm God in the Pantheon and Cosmology of Teotihuacan”, Contributions in New World Archaeology, 5: 165—196, at pp. 177–179.
- McCluskey, Stephen C. (2014), „Hopi and Puebloan Ethnoastronomy and Ethnoscience”, Ur.: Ruggles, Clive L. N., Handbook of Archaeoastronomy and Ethnoastronomy, New York: Springer Science+Business Media, str. 649—658, ISBN 978-1-4614-6140-1, doi:10.1007/978-1-4614-6141-8_48
- Curtis, Edward S. (1922), Hodge, Frederick Webb, ur., The Hopi, The North American Indian, 12, Norwood, Mass.: The Plimpton Press, str. 246, Arhivirano iz originala 22. 12. 2015. g., Pristupljeno 23. 8. 2014, „Hopi orientation corresponds only approximately with ours, their cardinal points being marked by the solstitial rising and setting points of the sun.... Their cardinal points therefore are not mutually equidistant on the horizon and agree roughly with our semi-cardinal points.”
- H. Rodrigues (22. 4. 2016). „The Dikpalas”. www.mahavidya.ca. Arhivirano iz originala 12. 8. 2018. g. Pristupljeno 12. 8. 2018.
- Stephen, Alexander MacGregor (1936), Parsons, Elsie Clews, ur., Hopi Journal of Alexander M. Stephen, Columbia University Contributions to Anthropology, 23, New York: Columbia University Press, str. 1190—1191, OCLC 716671864
- Malotki, Ekkehart (1979), Hopi-Raum: Eine sprachwissenschaftliche Analyse der Raumvorstellungen in der Hopi-Sprache, Tübinger Beiträge zur Linguistik (na jeziku: nemački), 81, Tübingen: Gunter Narr Verlag, str. 165, ISBN 3-87808-081-6
- U.S. Army, Advanced Map and Aerial Photograph Reading, Headquarters, War Department, Washington, D.C. (17 September 1941), Determination of direction by field expedients
- Evans, Frederick John, ur. (1859). „Notes on the Magnetism of Ships”. Pamphlets on British shipping. 1785–1861. str. 8 (p. 433 of PDF). ISBN 0-217-85167-3. „A deviation table having been formed by any of the processes now so generally understood, either on the thirty-two points of the compass, the sixteen intermediate, or the eight principal points”
- Boardman, David (1983). Graphicacy and Geography Teaching. str. 41. „In particular they should learn that wind direction is always stated as the direction from which, and not to which, the wind is blowing. Once children have grasped these eight points they can learn the full sixteen points of the compass.”
- Webb Aintablian, Xanthe (28. 6. 2018). „An Overview and History of the Compass”. thoughtco.com. Dotdash. Arhivirano iz originala 6. 7. 2018. g.
- Lee, Robert E. (2011). „Compass Rose”. University of Washington. Arhivirano iz originala 21. 2. 2015. g.
- Bowditch, Nathaniel (1916). American Practical Navigator: An Epitome of Navigation and Nautical Astronomy. United States Hydrographic Office. str. 15.
- Kemp, Peter, ur. (1988). „Box the Compass”. The Oxford Companion to Ships and the Sea. Oxford University Press. str. 103. ISBN 0-19-282084-2.
- Simpson-Housley, Paul (2002). Antarctica: Exploration, Perception and Metaphor. Taylor & Francis. str. 24. ISBN 978-0-203-03602-0.
- Glenday, Craig (2013). Guinness World Records 2014. The Jim Patison Group. str. 76. ISBN 978-1-908843-15-9.
- Berkman, Paul Arthur (2002). Science Into Policy: Global Lessons from Antarctica. Academic Press. str. 35. ISBN 978-0-12-091560-6.
- Van Doren, Charles Lincoln; McHenry, Robert (1971). Webster's Guide to American History: A Chronological, Geographical, and Biographical Survey and Compendium. Merriam-Webster. str. 1326. ISBN 978-0-87779-081-5.
Spoljašnje veze uredi
- „Cardinal colors in Chinese tradition”. Arhivirano iz originala 21. 2. 2007. g. Pristupljeno 2007-02-17.
- „Colors of the Four Directions”. Arhivirano iz originala 13. 9. 2010. g. Pristupljeno 2010-05-16.