Južni Jemen
Narodna Demokratska Republika Jemen, poznatija kao Južni Jemen, bila je socijalistička republika u jugozapadnom delu Arabijskog poluostrva uz Adenski zaliv i Arapsko more. 22. maja 1990. ujedinila se sa Arapskom Republikom Jemen (Severni Jemen) u današnju Republiku Jemen.
Demokratska Narodna Republika Jemen جمهورية اليَمَنْ الديمُقراطية الشَعْبِيّة Južni Jemen | |||
---|---|---|---|
Himna Ujedinjena republika | |||
![]() | |||
Geografija | |||
Prestonica | Aden | ||
Društvo | |||
Službeni jezik | Arapski | ||
Politika | |||
Oblik države | socijalistička republika | ||
Vladari | |||
— Predsednik | Hajdar Ebu Bekr el Atas | ||
— Premijer | Jasin Said Numan | ||
Vladajuća partija | Socijalistička partija Jemena | ||
Istorija | |||
Istorijsko doba | Hladni rat | ||
Događaji | |||
— Proglašenje nezavisnosti | 30. novembar 1967. | ||
— Članstvo u UN-u | 14. decembar 1967. | ||
— Ujedinjenje Jemena | 22. maj 1990. | ||
Geografske i druge karakteristike | |||
Površina | |||
— ukupno | 360.133 km² | ||
Stanovništvo | 2.585.484 (1990) | ||
Valuta | Jemenski dinar | ||
Zemlje prethodnice i naslednice Jemena | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
![]() |
![]() | ||
Južni Jemen proglašen je 30. novembra 1967. na dan povlačenja poslednjih britanskih trupa.
Istorija
urediDok je godine 1962. Arapska Republika Jemen dobila nezavisnost od Ujedinjenog Kraljevstva, južne jemenske pokrajine su 1963. organizovane kao Protektorat Južne Arabije i Federacija Južne Arabije pod britanskom vlašću. Zbog toga su od 14. oktobra 1963. dve gerilske grupe, Front za oslobođenje okupiranog Južnog Jemena i Nacionalni oslobodilački front (NFL), pokrenule oružanu borbu za oslobođenje Južnog Jemena od britanske kolonijalne vlasti.
Južni Jemen je postao nezavisan 30. novembra 1967. godine, pod imenom Narodna Republika Južni Jemen. Juna 1969. godine, na vlast je došla grupa marksista unutar NFL-a i proglasila Demokratsku Narodnu Republiku Jemen. Sve južnojemenske stranke priključene su NLF-u, koji je promenio ime u Socijalistička partija Jemena. Južni Jemen je nakon toga uspostavio bliske odnose sa Sovjetskim Savezom, Kinom, Kubom, Istočnom Nemačkom i Palestinskom oslobodilačkom organizacijom.
Južni Jemen je održavao relativno dobre odnose sa Severnim Jemenom. Godine 1972. objavili su da postoje veliki izgledi da se dve zemlje ujedine. Ova planovi su bili privremeno napušteni 1979. godine, kada je umalo došlo do rata između dve zemlje.
Godine 1980, predsednik Abdul Fatah Ismail dao je ostavku i otišao u egzil u Moskvu.[1] Njegov naslednik, Ali Nasir Muhamed provodio je miroljubiviju politiku prema susedima Severnom Jemenu i Omanu. Dana 13. januara 1986, u glavnom gradu Adenu izbile su borbe između pristalica Ali Nasira i Ismaila, koji se vratio iz egzila. Borbe za vlast su trajale više od mesec dana, a završile su mnogobrojnim žrtvama, Ali Nasirovim svrgavanjem i Ismailovom smrću. Ali Nasir i 60.000 ostalih ljudi prebegli su u Severni Jemen. Novi sekretar Socijalističke partije Jemena postao je Ali Salim el Beid.[2]
Pod uticajem promena u Istočnom bloku, vlade oba Jemena su u maju 1988. godine obnovile dogovore o ujedinjenju svojih zemalja, dogovorile demilitarizaciju granice i omogućile svojim stanovnicima prelazak granice uz manje restrikcija.
Dana 22. maja 1990. godine, Južni Jemen se ujedinio sa Severnim Jemenom u Republiku Jemen.
Politička podela
urediNakon nezavisnosti, Južni Jemen je bio podeljen na šest guvernata (arap. мухафаза), koji su ugrubo pratili prirodne granice, a svaki je nosio ime po broju. Od 1967. do 1978, zvanično su bili nazvani samo po brojevima, a od 1979. do 1990. godine novim zvaničnim imenima. Ostrva Kamaran (do 1972, kada ih je prisvojio Severni Jemen), Perim (Mejun), Sokotra, Abd-el-Kuri, Samha (nenaseljen), Darsah i ostali nenaseljeni iz arhipelaga Sokotra bili su deo okruga (mudirijah) Prvog / Adenskog guvernata, odnosno pod upravom premijera državnog nadzora.[3]
Broj | Ime | Površina (km²) | Glavni grad |
I | Adan | 6,980 | Aden |
II | Lahiž | 12,766 | Lahiž |
III | Abjan | 21,489 | Zindžibar |
IV | Šabva | 73,908 | Atak |
V | Hadhramaut | 155,376 | Al Mukala |
VI | Al Mahra | 66,350 | Al Ghaida |
Funkcioneri Južnog Jemena
urediPredsednici
uredi- Predsednik Narodne Republike Južni Jemen
- Katan Muhamed el Šabi (30. novembar 1967. — 22. jun 1969)
- Predsednik Predsedničkog veća
- Salim Rubai Ali (23. jun 1969. — 26. jun 1978)
- Ali Nasir Muhamed (26. jun 1978. — 27. decembar 1978)
- Predsednik Prezidijuma Vrhovnog narodnog veća
- Abdul Fatah Ismail (27. decembar 1978. — 21. april 1980)
- Ali Nasir Muhamed (21. april 1980. — 24. januar 1986)
- Hajdar Ebu Bekr el Atas (24. januar 1986. — 22. maj 1990)
- Predsednik Demokratske Republike Jemen
- Ali Salim el Beid (21. maj 1994. — 7. jul 1994)
Premijeri
uredi- Premijer Narodne Republike Južni Jemen
- Fajsal el Šabi (6. april 1969. — 22. jun 1969)
- Muhamed Ali Haitam (23. jun 1969. — vidi dole)
- Premijer Demokratske Narodne Republike Jemen
- Muhamed Ali Haitam (vidi gore — 2. avgust 1971)
- Ali Nasir Muhamed (2. avgust 1971. — 14. februar 1985)
- Hajdar Ebu Bekr el Atas (14. februar 1985. — 8. februar 1986)
- Jasin Said Numan (8. februar 1986. — 22. maj 1990)
- Premijer Demokratske Republike Jemen
- Hajdar Ebu Bekr el Atas (21. maj 1994. — 7. jun 1994)
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Halliday, Fred (2002). 'Revolution and Foreign Policy: The Case of South Yemen, 1967-1987'. Cambridge University Press. str. 35.
- ^ Katz, Mark, Civil Conflict in South Yemen Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (18. jul 2011), Middle East Review, Fall 1986
- ^ Ismael, Tareq Y.; Ismael, Jacqueline S. (1986). The People's Democratic Republic of Yemen: Politics, Economics, and Society; The Politics of Socialist Transformation. Lynne Rienner Pub. ISBN 978-0-931477-96-6. Nepoznati parametar
|month=
ignorisan (pomoć)
Literatura
uredi- Halliday, Fred (2002). 'Revolution and Foreign Policy: The Case of South Yemen, 1967-1987'. Cambridge University Press. str. 35.
- Ismael, Tareq Y.; Ismael, Jacqueline S. (1986). The People's Democratic Republic of Yemen: Politics, Economics, and Society; The Politics of Socialist Transformation. Lynne Rienner Pub. ISBN 978-0-931477-96-6.