Ljevaja je naselje u Srbiji u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 93 stanovnika. Udaljeno je 12 km od Gornjeg Milanovca i nalazi se na starom putu za Požegu. Nalazi se na nadmorskoj visni od 400 m i na površini od 466 ha.[1]

Ljevaja
Ljevaja, put TakovoDonji Branetići
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMoravički
OpštinaGornji Milanovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 93
Geografske karakteristike
Koordinate44° 04′ 14″ S; 20° 20′ 06″ I / 44.0705° S; 20.335° I / 44.0705; 20.335
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina409 m
Ljevaja na karti Srbije
Ljevaja
Ljevaja
Ljevaja na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj032
Registarska oznakaGM

Selo je prvobitno pripadalo opštini i školi u Takovu, a parohiji crkve na Savincu. Seoska slava je drugi dan Trojica.[1]

Ovde se nalaze Stari nadgrobni spomenici u Ljevaji.

Istorija uredi

Ljevaja je iseljena dolaskom Turaka. U 18. veku je ponovo naseljeno dolaskom doseljenika iz Starog Vlaha, Crne Gore, Bosne i okoline Užica. Selo je prvi put pomenuto u turskom popisu 1525. godine pod imenom Ljevaj i tada je imalo 8 domova. Ime je verovatno dobilo po potoku Ljevaja koji dotiče iz Gornjih Branetića.[1]

U selu je rođen vojvoda Prvog srpskog ustanka Raka Levajac, pisar vojvode rudničkog Milana Obrenovića, koji je sa Karađorđem bio na sastanku sa austrijskim komandatom Zemuna i beogradskim dahijama. Bio je Karađorđev izaslanik kod vladike Petra I na Cetinju. Godine 1809. godini postao je vojvoda. Kao megdandžija posekao je sina Sulejman paše Skopljaka. Posle smrti vojvode Lazara Mutapa 1815. godine postao je vojvoda rudnički. Umro je 17. oktobra 1833. godine. Potomci su mu se odselili iz sela.[1]

U ratovima u periodu od 1912. do 1918. godine selo je dalo 42 ratnika. Poginulo ih je 26 a 16 je preživelo.[1]

Demografija uredi

U popisima selo je imalo: 1910. godine 276, 1921. godine 218 a 2002. godine 120 stanovnika.[1]

U naselju Ljevaja živi 106 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 50,0 godina (49,5 kod muškaraca i 50,5 kod žena). U naselju ima 40 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,88.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 329
1953. 319
1961. 253
1971. 197
1981. 175
1991. 145 142
2002. 115 120
2011. 93
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
105 91,30%
nepoznato
  
9 7,82%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ Đuković, Isidor (2005). Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. godine. Gornji Milanovac: Muzej Rudničko-takovskog kraja. str. 288. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi